Alex Turner, prednjak, legitimni je nasljednik Paula Wellera. Jamie Cook je rumen poput Davida Battyja 1998. nakon što se Roa odlučio baciti u svoju desnu stranu. Matt Helders kažnjava bubnjeve. Andy Nicholson je debeo basist. Lica prekrivena prištićima, jorkširski naglasci, pregršt pozitivne energije i opservacijska lirika.

Sedam godina kasnije, "AM". Turnerovu glavu krasi preslijevski friz. Cook je manje rumen, obučen u keslerovsko odijelo. Helders, zaokrugljen, imidž neizmijenjen, najudobnije se osjeća u trenirci. Nicholsona je zamijenio O'Malley, koji je na pozornici nespretan kao Hugh Grant u krevetu. Navodno. Ako mu je utjeha, kao i zemljak mu Grant, nespretnost nadoknađuje šarmom. Lica su im čišća, a boja kože crnja. Sheffield su zamijenili Los Angelesom, a već nekoliko godina ima da su se, u korist američke pustinjske psihodelije, odrekli otočkog glazbenog nasljeđa.

Karakteristična tema Turnerovih su skladbi djevojke. Nekoć im je preporučivao plesne cipele. Upozoravao ih je kako on nije Romeo, a one nisu Julija. Prisjećao ih se u hotelskim sobama, dok ga čekaju s rukama među nogama. Danas, sve je isto, samo što su u fokusu - umjesto radnišnih šefildskih djeva - članice toga imaginarnog višeg društva. Djevojke poput Alexe Chung, Alexovog bivšeg stiska. Kad u prvom singlu s novoga albuma, skladbi "Do I Wanna Know?" kaže 'There's this tune I found that makes me think of you somehow when I play it on repeat', obraća li se njoj? Slava mu, jer kad god govori o svojim osvajačkim (ne)uspjesima, za rukom mu polazi biti krajnje osoban i posve univerzalan.

Kako u sedam godina u potpunosti promijeniti zvučnu sliku? Ako će primjer za takvo što biti arktički majmuni, odgovor je sljedeći: izbjegavanje radikalnih zaokreta u stvaralaštvu. Eksperiment, dakle: odvrtite njihov prvi hit "I Bet You Look Good on the Dancefloor", a potom učinite isto sa, recimo, jedanaestom skladbom novoga albuma, "Knee Socks". Čujete razliku? Narativ je uobičajen, dakako, ali je mladenačka agresija minimizirana. Jednostavna je gitarska melodija izvučena u prvi plan, dočim je refren ekstremno popističan; štoviše, falsetni umetak 'Like the beginning of Mean Streets, you could be my baby' kazuje tri stvari: (1) Turner je filmofil, koji (2) sluša The Ronettes i (3) u stanju je nakloniti im se na iznimno inteligentan način. Potvrdu napisanog možete čuti na desetoj skladbi, "Snap Out of it": Turner je Veronica Bennet, a sekundiraju mu O'Malley i Helders ili Estelle Bennett i Nedra Talley. Spomenuti hvalospjevi ne bi vrijedili pišljiva boba da se ne radi o višeslojnim skladbama. Višeslojnost, pak, na koncu ne morate ni primijetiti ni cijeniti, jer ostaje zvuk koji tjera na redikulozno drmuskanje dupetom.

Ključni događaj u karijeri "AM"-a susret je sa đinđer kolosom, Joshom Hommeom. "Humbug“ je producirao, a na kasnijim je albumima gostovao u gdjekojoj skladbi. Priklanjanje Hommeu dovelo je do opetovanih, ali ne drastičnih koncepcijskih reinvencija. Nekomu nedostaju brži, energični brojevi, Turnerove domišljate brojalice, no prethodna su tri albuma Turneru i dečkima omogućila u potpunosti iskazati skladateljski talent. "AM" pokušava pomiriti dva lica Arctic Monkeysa. Prvo se poziva na prvu suradnju s Hommeom: jednostavni, ali eksplozivni riffovi obilježavaju "Do I Wanna Know?", "R U Mine?" i "I Want It All", koja se najviše približava karakterističnom QOTSA zvuku, dočim Turner vješto oponaša Hommeove vokalne manire. Drugo kombinira Turnerovu samostalnu karijeru i ranije spomenuto koketiranje sa r&b-pop standardima šezdesetih, no dodaje i pokoji umiješan izlet u kvazi-hip-hop vode. "No. 1 Party Anthem", "Mad Sounds" i "Fireside" pametno su smišljene instrumentalne suzdržanosti, posute uobičajenom Turnerovom matematičkom preciznošću prilikom pisanja tektova, te su, kao takve, vrhunci dosadašnjeg opusa benda.

Poezija Johna Coopera Clarkea uveliko je utjecala na Turnerove pisanije, stoga je završna skladba albuma, "I Wanna Be Yours", uglazbljena poezija spomenutoga autora i najbolji nastavak "505": 'I wanna be your vacuum cleaner/Breathing in your dust/I wanna be your Ford Cortina/I will never rust'. Prevedeno, on želi biti njena Golf dvica, a ku'š bolje od toga? S tim što je ovaj novi nosač zvuka zapravo Volvo s60: neodoljiv, prekrasan.