Jako me zanima misli li Paloma Povedano da nije imala sreće? Naime, ova je Katalonka (često ljudi iz Katalunje za sebe govore kako nisu Španjolci pa radije treba koristiti ovakve tvorevine kao što je 'Katalonka') bila pjevačica grupe Ojos de Brujo u njihovim početcima. S njima je snimila i album "Vengue" koji je tek naznačio potencijal grupe koja je s kasnijim albumima "Bari" i "Techari" postala najznačajniji predvodnik moderne flamenco glazbe te jedan od atraktivnijih world music izvođača današnjice. Paloma je svoju ulogu pjevačice djelila s Marinom 'La Canillas' Abad, a nakon objavljivanja "Vengue"-a, odlučila se na izlazak iz benda.

Iako Ojos de Brujo sa svojim nastupnim albumom nisu stekli slavu koliko je to bio slučaj s kasnijim albumima, Paloma je skrenula pažnju na sebe iznimnim vokalnim sposobnostima te nastupa na flamenco večerima nije nedostajalo. No, prije nekoliko godina shvatila je kako joj to nije dovoljno te okupila grupu iznimnih flamenco glazbenika i osnovala grupu Almasäla. Prvi album ove grupe nosio je naziv "Eoch", objavljen je prije dvije godine za andaluzijsku izdavačku kuću Ventilador Music i jasno je pokazao kako će i Almasäla, poput Ojos de Brujo, flamenco mješati s nešto urbanijim glazbenim zvucima. Novi album zove se "Ahora" i dobar je nastavak onoga što je Almasäla ponudila na svom prvom albumu.

Almasäla je ipak sklonija tradicionalnijem flamenco zvuku od Ojos de Brujo. Dakle, nikakvih hip-hop 'uleta' u njihovim pjesmama nema, no opet se ne može reći kako je ovaj album posvećen isključivo ljubiteljima kastanjeta, raskošnih haljina i svega drugog što nam Barcelona sa svojom okolicom pruža. Moderni pristup prije svega se odnosi na produkciju te ponekim kozmetičkim zahvatom na Palominom vokalu. Izvrsni glazbenici iz Almasäle oduševiti će sve ljubitelje akustičnih instrumenata, a Palomin glas mogao bi posramiti veliku većinu popularnih singer/songwriterica (je li se može reći songwriterica?). Način na koji ona mijenja svoju boju glasa totalno fascinira, a nadopunjavanje s gitarom se proteže cijelim albumom i podsjeća na jedno od onih drkaroških nadmetanja dvaju gitarista u nekakvim hard rock/glam/heavy metal sastavima, ali s jednom razlikom – ovdje sve to zvuči tako prirodno.

U stvari, ta prirodnost koja prati cijeli album nešto je što bi svakoga trebalo privući. Almasäla tijekom sve 43 minute trajanja albuma ne nudi nikakav razlog za loš osjećaj ili za brigu oko svinjske gripe, globalne krize ili tko zna kojih sve problema kojima se trujemo kako bi nam se skrenula pažnja s onih osnovnih stvari kojima bi se trebali baviti. U stvari, ako Oni (da, istina je, vjerujem da postoje Oni, netko tko upravlja cijelim ovim sranjem od civilzacije) žele da nam skrenu pažnju sa svojih gluposti, umjesto širenja lažnih panika možda bi trebali na ulicama postaviti zvučnike na kojima bi se 24/7 puštalo nešto poput Almasäle. Garantiram da bi ljudi šetali s osmjesima na licu, a bilo bi onih i koji bi zaplesali iz čista mira.

Samo, žele li Oni da se smijemo i plešemo?

p.s. A što se tiče sreće i svega ostalog s početka ove priče... Ne znam je li Paloma žali za odlaskom iz grupe koja bi joj donijela svjetsku slavu, ali meni je drago da uz Ojos de Brujo postoji i Almasäla. Ovako imamo dvije zanimljive flamenco grupe, a ovih dana izlazi i novi album za 'vještičje oči' pa će se ovog proljeća, barem u mojim reproduktorima zvuka, često slušati glazba iz Katalunka. A uskoro ćemo i u Barcu, ali to nije tema ove priče...

http://www.almasala.com

http://www.myspace.com/almasalapaloma