Možda je tako rezonirao Aaron Feder kada se 2006., tri godine nakon što je u Chicagu osnovao Alma Afrobeat Ensemble, preselio u katalonsku prijestolnicu. Možda su razlozi i druge naravi, možda je Barcelona bila želja i prije bavljenja glazbom s čim će se vjerojatno  svatko tko se samo jednom prošetao tim prekrasnim gradom složiti, ali jedno je sigurno – ako je Feder u multikulturalnom gradu tražio ekipu s kojom će složiti odličan afrobeat bend, to je definitivno dobio.

Alma Afrobeat Ensemble su se i sa svojim prethodnim albumom, "Toubab Soul" iz 2010. najavili kao dobri interpretatori afričke glazbe, a s "Life No Get Dublicate" su otišli korak dalje te slobodno možemo reći kako je ovo jedan od najboljih afrobeat albuma godine bez obzira na činjenicu da se radi o bendu koji ne dolazi s Crnog kontinenta.

Mnogoljudni bend (nije jasno ima li ih službeno 10 ili 12 u bendu, a na nekim fotografijama i snimkama vidi se i više glazbenika) primijenio je klasičnu afrobeat formulu na ovom albumu – mnoštvo plesnih ritmova zasnovanih na kombinaciji funka, afričkih ritmova, nešto modernijih zvukova te mantričnog ponavljanja pojedinih pjevnih dionica. Naravno da sve to nije moglo proći bez odlične brass sekcije koja potpuno gazi tijekom cijelog albuma, a potpuno briljira u nešto laganijoj "QSQ" koju nosi i divan ženski vokal. I ostali instrumenti imaju svoje bitne uloge (posebno mi ja draga bas dionica u "Bursine"), a najveća vrijednost ovog albuma je činjenica da je jako dobro posložen, odnosno tečan te u niti jednom trenutku ne dosađuje.

Tako se "Life No Get Dublicate" otvara na nešto laganiji način – "Blind Mind" je srednjeg ritma sa spoken word/hip-hop vokalnim dionicama, a uz već spomenute braseve nosi je dobar gitarski solo. "Topo" je hitčina brzog tempa s klasičnom formom koja garantira uspjeh – ženskim back vokalima koji poduplavaju glavnu pjevačku dionicu, a u gotovo desetominutnom trajanju u niti jednom trenutku ne nudi predah te je prepuna nevjerojatne količine raznih zvukova i zvukića.

Spomenuta "Bursine" nastavlja u žestokom plesnom ritmu, "QSQ" je, kao što smo rekli, nešto laganija,  a "Majority Whip" opet udara u glavu kako nabrijanim ritmom (ovdje su brasevi potpuno poludjeli), tako i angažiranim ponavljanjem poruke 'you do what the whip tell you to do'. "Nana Mentein" zatvara album s potpuno laganim ritmom.

"Life No Get Dublicate" svakako je album koji nudi ono najbolje iz afričke glazbe, odnosno suvremene interpretacije iste. Miješajući različite ritmove, ali i jezike na kojima se pjeva (engleski, francuski, te poneki afrički dijalekti), Alma Afrobeat Ensemble su složili odličan album koji će se lako zadržati u vašim playerima. Najbliže ovome što se tiče Europljana bili su Portugalci Cacique '97 kada su prije nekoliko godina objavili svoju "Chapu". I jedni i drugi znaju kako napraviti pjesme za plesne podije.