Nikki Louder Alain, I'm Sorry Založba Radio Študent + Cheap Tunes Records 2009.
Kakve šanse ima slovenska nogometna reprezentacija da prođe skupinu na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi mogla je biti, ali nije tema ove recenzije. U njoj smo ipak nešto više rekli kakve šanse ima slovenska noise grupa Nikki Louder da nađe put do vaših winampa ili gramofona.
Ukoliko ste se početkom devedesetih bavili s praćenjem hrvatske (i ove malo šire) underground scene, onda ste se sigurno susretali s mnostvo noise bendova. Ovi prostori vole buku, a veliki dio buntovnika se kroz bučnu glazbu najbolje izražavao. Imena poput Why stakla ili Žoambo Žoet Orkestra glasila su za kultna, a postojao je veliki broj malih izdavačkih DIY kuća koji su na kazetama distribuirali snimke (koje su varirale od onih rijetkih studijskih do klasičnih proba iz nekih garaža koje su se bez problema predstavljale kao ‘albumi').
E pa, ako ste bili veliki ljubitelj te glazbe, nostalgični ste ili ste jednostavno znatiželjni da čujete kako je to sve zvučalo, Nikki Louder je grupa za vas. Jer, ovaj slovenski trojac, koncipiran u klasičnoj glas/gitara/bas/bubanj (s odličnim orguljaško-klavijaturskim izletima) postavi, svira nešto što bi se moglo nazvati (ako je to potrebno) old school noise. Gitarski rifovi su bučni, ritam sekcija ubitačna, a glas onako, tipično buntovan.
Upravo je vokal Blaža Severa nešto što me sprječava da dam ovoj grupi neku visoku ocjenu. Naime, u onim pjesmama u kojima je glas zamagljen u glazbenoj teksturi, Nikki Louder se sjajno snalaze. S druge strane, one pjesme koje bi Blaž svojim vokalom trebao ‘nositi' (poput "This Town Is A Wolf") zvuče najslabije iz čistog razloga što on nema toliku snagu poput, recimo, Krisa iz [mandelbrot set].
Ono sto se također možda neće svidjeti nekim slušateljima je činjenica kako je produkcija ovog albuma svedena na minimum. Cijeli taj noise zvuči poprilično bučno (a kako bi drugo trebao zvučati), bez ikakvog dodatnog ušminkavanja (sto je dobro), ali ponekad i bez čujne strukture pjesama (što i nije baš dobro). No, kako smo vec odredili da su Nikki Louder neka moderna verzija old school noisea, onda nas za produkciju i ne bi trebalo biti previše briga. Nešto više od 45 minuta isprike Alainu u sebi krije prave noise poslastice poput "Bond Addict" ili "No Disco (For You Silly Dancers)". Dobre su i one pjesme u kojima klavijature imaju bitnu ulogu ("She Rides The Cows" I "Honey, I'm OK"), pomalo stoner pjesma "The Air Around" nam otkriva kako Nikki Louder mogu funkcionirati i bez zvučnog zida ispred sebe, a u odjavnoj "Mermaids" i Blaž se potrudio izvući najbolje iz sebe pa je ta pjesma, zajedno s gitarskim cresendom idealna za zatvaranje albuma.
Ono što treba dodatno naglasiti kod ovog albuma je činjenica da ga besplatno možete downloadati sa stranica izdavačke kuće Cheap Tunes Records, DIY izdavača opskurnih slovenskih bendova, a ako vam se album svidi, preko myspacea možete kontaktirati bend i naručiti vinil. To je pravi potez. Jebiga, svi smo u posljednje vrijeme slabi na vinil.
http://www.myspace.com/nikkilouder
http://cheaptunesrecords.com