Pošto su ovog tjedna u Saboru svi puni razumijevanja prema susjednim Srbima, ja počinjem recenziju s disklejmerom. Dakle, nemam ništa protiv Slovenaca, većina koje sam upoznao su simpa ljudi (osim lika koji radi Soča Riversplash jerbo nas je pokušao oženit za novce). Čak im na mnogim stvarima zavidim, na činjenici da imaju više para, da im je kebab objektivno bolji i da ga stavljaju o onu kukuruznu pogaču nalik tortilji. Zavidim im na Metelkovoj, na činjenici da im je koncert Pixiesa bio bolji nego naš. Zavidim im i zbog činjenice da su bili u stanju jebat već bivšeg premijera Sanadera u mozak oko Piranskog zaljeva. Jedino na čemu im ne zavidim su bendovi. Većina koju sam slušao su uber loši, sjetimo se samo slovenskog MTV-a i njihovih repera.

Prije nekih osam godina Elvis Jackson su čak bili zraka sunca na čemernoj sceni. Kad sam ih prvi put gledao, Madunić i Car žarili su i palili sa svojim Skatanico večerima u Močvari. Tada su Elvis Jackson surfali na trećem valu ska glazbe. Sjećate se Reel Big Fish i obrade "Take On Me" od a-ha? E pa ne sjećate se jerbo je većina tih bendova propala u zaborav početkom novog tisućljeća. Elvis Jackson je u to vrijeme zvučao ko da su jučer došli iz Kalifornije, odličan live nastup, energičan, ludilo oprema i ska punk. Nažalost već nakon njihovog drugog odslušanog koncerta balon od sapunice se rasprsnuo i shvatio sam da su u principu poprilično dosadni. Danas kada je ska konačno mrtav svugdje osim u mome i Madunićevom srcu (al' samo 2tone i njegove derivacije), Elvis Jackson se pojavio kao generički punk bend koji pokušava bit u trendu s emtivi pop punk američkim kolegama. Nažalost na novom albumu i zvuče kao američke kolege. Cijeli album ima tri catchy stvari ( uključivši naslovnu "Against The Gravity"), ali ostatak ubi bože. Neki dan sam ih na poslu uz ogroman napor uspio preslušat dva puta, s pauzama od deset minuta između svake pjesme, jednostavno na mene nisu ostavili nikakav dojam, prazno, nula. Čak ne mogu reći da su loši jer ne znam jesu li il' nisu.

Da se poslužim gastronomskim terminima kojih je ovaj tjedan potlista puna: Ako su Fuck Buttons burek, Elvis Jackson je brate hamburger u McDonaldsu. Istog je okusa kao onaj u Americi ili onaj u Japanu i najgori ćevapi ga deru za tristo posto. Zapitao sam se jel' situacija i s hrvatskim punkom ista. Imamo Overflow koji pjeva na engleskom, da sviraju još uvijek isti materijal kao prije deset godina, al brate ko neće zapjevat na "Mad Milkman". I da, gledao sam u Pauku koncert za Tunu (laka ti zemlja) gledao sam Pase, Diverzante, Debeli precjednik, pjevao sam iz sveg glasa na "Farmersko srce". Zaključak je jebeš mcdonalds domaće je bolje.

P.S. Šemsin burek je možda najbolji, al su najbolji i Paulini arambašići (gastro neznalice to vam je sinjska verzija sarme, samo što je nazvat arambašiće sarmom uvreda jerbo su bolji na entu, pogotovo kad ih jedeš treći dan zaredom i još napraviš pomfri pa ga toćaš u njihovom soku). E da, još jedna mudrost kakvom vas ona neznalica Butković neće nikad počastit jer je šminker: Janje koje je još na sisi materinoj je tri put bolje od onog koje je počelo past, dok kozlića koji je počeo past uopće ne treba jest. Ovaj mali gastro trenutak omogućio vam je moj otac Goran.

www.myspace.com/elvisjacksonband