Nekako mislim da Nathana Williamsa boli kurac. Doživio je slavu s 23 godine, senzacionalno se posvađao s bubnjarem usred nastupa na Primaveri te tako završio turneju koja ga je trebala gurnuti u orbitu, snimio nakon toga sasvim solidan album, ostao bez izdavačke kuće, napokon okupio koliko-toliko stalnu postavu benda i snimio svoj četvrti album. Koji je opet dobar. Jako dobar. Barem meni.

Svaki put kad vidim da su Wavves objavili neko novo izdanje (uključujući i stvarno dobar EP "Life Sux" za kojeg mi je stvarno žao da nisam napisao barem crticu-dvije, ako ništa onda barem radi sjajne "I Wanna Meet Dave Grohl" pjesme), istinski mu se poveselim iako bih teško mogao reći da mi je ova grupa pri vrhu liste nekih najdražih bendova, pa čak i onih koji još uvijek djeluju (jbg, pot lista prerasta u metuzalemski sajt jer su nam glazbeni heroji ostarili, bendovi im se raspali i slično). Jednostavno mi se sviđa ta energija i jednostavnost kojom Wavvesi plove svojim pop-punk-surf-indie-garage-something vodama. Priču o tome koliko volim čuti mladenačku energiju u pjesmama previše puta sam ispričao, baš kao i dokazivao istu naglašavajući da su mi najdraži glazbeni heroji oni koji dolaze iz shoegaze svijeta. E pa, glazba koju Nathan i njegova družina (trenutno u sastavu Stephen Pope i Jacov Cooper) stvaraju ne da odgovara opisu 'mladenačke energije', nego može služiti i kao definicija iste. Pet godina i barem šezdesetak pjesama nakon što je Nathan prvi put počeo pjevati o pušenju trave, surfanju, ženama i zajebanciji, to i dalje radi. Nema puno promjena, ali nema ni potrebe.

Da se razumijemo, "Afraid of Heights" nikako nije recikliranje dosadašnjeg rada grupe. Očigledan je i produkcijski i aranžerski pomak u njihovim pjesmama iako bi nekom površnom slušatelju moglo sve to zvučati isto kao i prije. No, i da je tako nema nikakvih problema jer su Wavves i ranije radili himničke pjesme, a toga na ovom albumu nimalo ne nedostaje. Već u uvodnoj "Sail To The Sun", Wavves potpuno raspaljuju gitare i stvaraju atmosferu tuluma na nekoj plaži. Tek nešto malo sporija "Demon To Lean On" je ona pjesma na tulumu čiji refren svi znaju, a onda se sve nastavlja u sličnim ritmovima. Tek povremeno Wavvesi zaplivaju u malo eksperimentalnijim, ako tako mogu reći animalcollectivskim vodama ("Mystic", "Everything Is My Fault"), ali u pravilu se radi o pop-punk pjesmama podebljanih ponekim surf gitarskim dionicama i onim tako zaraznim 'uuuuuuuuuuuu' usklicima koji me odmah odvode na neke surferske lokacije. Na trenutak me sve to skupa podsjeća na Weezer iz najboljih dana, pogotovo u "Afraid of Heights", a gdje ćeš bolje usporedbe od toga.

Wavves ne žele biti previše pametni, uostalom imaju pjesmu u kojoj je gotovo cijeli tekst '...John said he killes a cop; Sit back and relax, John; Just go home and quickly wash your hair; Lay back in my arms', ali zar je to uopće bitno? Što fali ponekad razmišljati samo o pušenju trave, zajebanciji, tulumima, surfanju i svemu ostalom što ide uz to?

www.wavves.net

.