Nakon 5 godina pauze, gašenja izdavačkog dijela etikete Def Jux i životnog razdoblja prožetog osobnim problemima i gubitcima koji nisu ekonomske naravi, Aesop Rock je objavio svoj šesti album simboličnog naziva "Skelethon". Koliko je prethodno razdoblje utjecalo na Ianov život može se djelomično čuti na njegovom novom albumu. Iako i dalje svjetlosnim godinama daleko od Dälekove audio-distopije, Aesop je na trenutke slušatelju eksplicitno dao do znanja u kakvom se mentalnom stanju nalazio dok je stvarao album.

Detalji Aesopove mizerije nisu ni bitni. Možda ih je i bolje ostaviti nedorečenima jer stihovi '...when you can't take your dead friend's name out your phone' jasno oslikavaju da je izreka neznanje je blaženstvo nastala upravo iz ovakvih situacija. Da je ovaj album inspiriran pričama bez sretnog završetka neugodno izravno potvrđuje "Gopher Guts" u kojoj nešto više od minute prije kraja pjesme i albuma Aesop iznosi ispovijest koja je bliža poruci samoubojice nego vapaju za oprostom i iskupljenjem. Recitiranje priznanja u kombinaciji s podlogom protkanom zvukom bezizlaznog očaja je Madeleine kolačić koji nas vraća u ozračje najboljih trenutaka Godspeed! You Black Emperora.

Jezovitu atmosferu stvara i gostovanje Kimye Dawson koja recitira 'Baby Blue Eyes' eyes turned black'. Njezino gostovanje je oprečno svim lahornih Moldy Peaches pjesmuljcima, Aesopovom gostovanju na Kimyinom albumu "Thunder Thighs" i podsjetnik da je najavljen kompletan album s Aesopom.

Na trenutke savršeni soundtrack za Breaking Bad, "Skelethon" nije isključivo mračni egzorcistički ritual. Drugu lice albuma čine eklatantni hip hop bangeri kao što su najavni singlovi (i ujedno i najveć hitovi) "ZZZ Top" i "Zero Dark Thirty", a zatim i "1000 O'Clock", "Racing Stripes", "Saturn Missiles" i moj favorit "Homemade Mummy" s lajnom 'Take the brain out, leave the heart in'. Nešto manje nabrijani, ali još uvijek podatni za skate-video su "Grace", "Tetra" i "Fryerstarter".

Od hermetičnosti i anksioznosti "Gopher Guts" do ubojitog gruva ode uličnom šišanju "Racing Lines" i pseudodancehalla "1000 O'Clock" Skelethon ne ostaje dužan hip hop tradiciji. Ploče se skrečaju, a MPC-evi se razvaljuju. Produkcija nije sačinjena od isključivo sintetičkih loopova već se staroškolska vibra osjeća u live bubnjevima i semplovima poput onog "ONE!" Public Enemyja na "Zero Dark Thirty". Aesopov flow koji radi slobodnih asocijacija i pomaknutih referenci uvijek zvuči kao elaborirani freestyle nije izgubio na oštrini i u rangu je najboljih Aesopovih trenutaka.

Ovisno koje izdanje albuma nabavite možete uz 15 pjesama s albuma dobiti i tri bonus pjesme. Na njih dvije Aesop je ugostio dugogodišnjeg suradnika Roba Sonica i, od ovog albuma, kolegu s etikete Rhymesayers Blueprinta. Treća pjemsa je remiks "Zero Dark Thirty" koji je složio Ninja Tune veteran i još jedan Aesopov kolaboracionist, Blockhead.

Reći da "Skelethon" nije baš ljetni album je kao da kažete da "Rekvijem za snove" nije baš film za prvi spoj. No, bez obzira na godišnje doba i težinu materije, Rekvijem treba pogledati jer je dobar, a "Skelethon" treba slušati jer je više nego dobar nastavak Aesopovih priča preko hip hop podloga.

aesoprock.com