Patrick Watson Adventures in Your Own Backyard Secret City / Domino 2012.
Sada je sasvim jasno da se Patrick Watson i ekipa teško spuštaju na zemlju čak i kada za to imaju idealne uvjete. Šteta!
Bez obzira što je novi album "Adventures in Your Own Backyard" snimio u vlastitom domu kako bi što više vremena proveo uz ženu i dvoje male djece, za Patricka Watsona backyard ima šire značenje. Jasno mi je da to mogu biti slučajna mjesta ili čak sjećanja koja okupljaju drage ljude, lijepe trenutke, smirenje, inspiraciju… i sve ono što nas odnosi miljama daleko od zatupljujuće rutine, ali mislim da nije potrebno da te savršene obmane s kojima priziva harmoniju moraju skoro uvijek prolaziti put od intimnog kućnog šaputanja do velikog filmskog platna na kojemu se susreću Ennio Morricone i svi trikovi multiinstrumentalne svite Formally Known as Patrick Watson.
Očito nije bilo dovoljno samo biti uz ženu i djecu, već je tu prisutnost trebao prilagoditi novonastaloj situaciji koja više nije mogla tolerirati beskrajna filmična sanjarenja i too young to hold on and too old to just break free and run logiku koja bi u novonastaloj i emocionalno sređenoj situaciji bila pomalo ljigava. "Adventures in Your Own Backyard" je zamišljen kao album posvećen malim, ali važnim stvarima, daleko od pretencioznih glazbenih orkestracija s prethodnog "Wooden Arms". No, sada je sasvim jasno da se Watson i ekipa teško spuštaju na zemlju čak i kada za to imaju idealne uvjete.
Teško im je zamjeriti na umješnosti, ali na samom početku albuma odmah nailazimo na neočekivano glazbeno izvrtanje atmosfere. Polagana i melankolična "Lighthouse" koja nagoviješta proljetno buđenje i nove spoznaje se na pola puta pretvara u neočekivanu i neprikladnu orkestraciju u kojoj se u šahovskom dvoboju susreću Scott Walker i Morricone. Drama bez koje su poruke s početka pjesme bile dovoljno jasne: When to find you in the backyard, hiding behind all busy lives…
Orkestracije i načičkanost se protežu skoro cijelim putem kao i na prijašnjim albumima pa je Watsonov šaputavi falset jedini instrument koji vas može zadržati u sferi mogućeg i opipljivog. Dakako, lako je uživati u trenucima u kojima spoj skromnog i velebnog savršeno funkcionira kao u optimističnim i skakutavim "Into Giants" i "Strange Crooked Road", ali rekao bih da su se intimne situacije s ovoga albuma puno bolje snašle u onim slučajevima gdje je idiličnost svedena na jednostavnost, odnosno tamo gdje uspijeva biti iskrena i u skladu sa stvarnijim kućnim atmosferama. Bend kao da nikada ne gubi priliku za panoramske poglede u koje redovno luta s hordom instrumenata zbog kojih se pretvara u filmski orkestar. Već spomenuti početak s uvodne "Lighthouse", jednostavna akustična "Words in the Fire" i uravnotežene tihe monumentalnosti "Noisy Sunday" i "Morning Sheets" su primjeri koji dokazuju da nije uvijek potrebno posezati za svom snagom raspoložive artiljerije. S druge strane, bend zvuči uvjerljivo kada se isključivo upušta u filmske kulise kao što su intermeco "The Things You Do" i odjavna špica "Swimming Pools".
Uglavnom, još uvijek prikladno za stare fanove Jeffa Buckleyja, a mogli bi se snaći i lakovjerniji fanovi Adnrewa Birda ("Blackwind" kao da je sišla s "& the Mysterious Production of Eggs").