O Adele se u Engleskoj već godinama dosta piše. Njen prvi album "19" (toliko je imala godina kada je objavljen) podigao je veliki hype, a odmah su krenule najave o novoj Amy Winehouse. Uslijedile su turneje, promocije, a ove godine je XL objavio njen novi album naziva "21" (e sad, koliko ja znam osobe rođene 1988. godine u 2011. nemaju 21 nego 22 ili 23 godine pa ne znam zašto se album ovako zove). Hype je postao još veći, Adele je glavna britanska new-soul uzdanica, a moram priznati kako početak albuma tako nešto i opravdava.

"Rolling In The Deep" je nevjerojatno dobra pjesma, bezvremenski hit koji osvaja na prvu. "Rumor Has It" nastavlja u tom ritmu, a i laganija "Turning Tabels" nagovještava da je riječ o sjajnom albumu. Međutim, onda kreće slabiji dio albuma - "Don't You Remember" je potpuno ljigava pjesma koja gotovo pa ubije sve ono što su prve tri pjesme napravile. Slično se nastavlja i dalje pa je do kraja albuma sve teže naći svijetle trenutke - to su svakako "I'll Be Waiting" te solidna "He Won't Go", a isplati se poslušati i zanimljivu obradu pjesme "Lovesong" grupe The Cure. Bonus izdanja donose još dvije dobre obrade - "If It Hadn't Been For Love" grupe The SteelDrivers te "Hiding My Heart" Brandi Carlile.

Sve u svemu, Adele nije Amy Winehouse, ali to nitko od nje ni ne traži da bude. "21" je, kada se sve uzme u obzir, poprilično dobar album, a kada bi se s njega izbacilo par pjesama bio bi sjajan. No, hype oko Adele svejedno je zaslužen. 'Mala' zna pjevati...