Da sam veliki fan ovog irskog trija, rekao bih da drugi album Adebisi Shanka jednostavno nije mogao ispasti loše. Jednostavno nisu imali puno prostora za pogreške. Prvo, još od prvog EP-a iz 2007., ''This is the EP of a band called Adebisi Shank, 2007.'', to je bend poprilično specifične estetike; bend koji se ne mora tražiti. Drugo, već nakon prvog albuma su bili pod skutima triju izdavačkih kuća, što će reći da imaju kako svoju glazbu predstaviti ljudima (snimanje, izdavanje, turneje) (usput, među tim trima kućama je i Sargent House, lejbl koji najvjerojatnije prednjači u svijetu po broju izdanih a zapaženih math-rock (što god math-rock bio) ploča (nažalost većinom loših). Zanimljivo je da su sa Sargent Housom povezana oba vlasnika negdašnjeg svima dragog GSL-a, Sonny Kay i Omar Rodríguez-López, no o tome se, ako je i vama zanimljivo, dalje informirajte sami. Sve je gugljivo). Također, radi se o atraktivnom bendu. Po svemu. Imaju fora ime, uvjerljive lajv nastupe, sviraju opskurnu glazbu na privlačan način/privlačnu glazbu na opskuran način, ne moraju komplicirati s imenima pjesama i albuma (prvi se zvao 'This is the Album of a band called Adebisi Shank, 2008.'), imaju jednostavan i učinkovit dizajn i tako dalje. Nije da su ti uvjeti neka garancija, ali su prilika koju Adebisi Shank koriste.

Koriste je tako što na TITSAOABCAS u uspijevaju sve svoje adute staviti u prvi plan, a glavnu manu prikriti. Glavni adut im je možda banalan, a to je činjenica da su AS čista zabava i dizanje duha, tj. glazba koja je na prvu više manje bezuvjetno pristupačna. A glavna mana po mom ukusu bi im bila bubnjar, čije jednostavno bubnjanje u post-punk/post-hc štihu često niti uspijeva pratiti dinamiku rifova i fraza na gitari, niti surađivati s njom. No na drugom albumu em je bubnjanje osjetno bolje, em AS uvode neke novine, poput novih, boljih, atraktivnijih i bolje korištenih digitalnih manipulacija zvukom gitare s jedne strane, novih melodijskih uloga glasa u s druge, te općenito atraktivniji zvuk i bolju produkciju. Bubnjanje je kako bilo, u najmanju ruku bolje uklopljeno. Ne želim reći podnošljivije, jer ipak nije bilo tako loše. Čak štoviše, bilo je učinkovito, ali prevećčuveno - što je teško zanemariti kad se radi o glazbi koja u tako velikoj mjeri ovisi o svojoj ritmičnosti.

Iako je ovaj bend nesumljivo bolji nego na svom prvom EP-u, nisam baš fan smjera u kojemu se mijenjao. Doduše, nisam bio neki preveliki fan ni onog prvog mi poznatog. A zašto, kako to obično biva, ne znam. U svakom slučaju, danas je to bend koji i više nego ranije zvuči poput pojednostavljene, adolescentske, happy-hour disco verzije svojih utjecaja. A to su, vidjeli bi čim biste guglali ''Adebisi Shank'', Battles i Lite. Ako vam to zvuči napeto, preporučam da krenete s ovim albumom.

www.adebisishank.bandcamp.com

www.myspace.com/adebisishank

www.richtercollective.com

www.sargenthouse.com

Popična obrada inače instrumentalne stvari ''(-_-)'' s ovog albuma koju je napravio bend Squarehead, s dodavši riječi: ovdje!