St.Vincent Actor 4AD 2009.
Annie Clark, odnosno St.Vincent, snimila je odličan album koji zatvara trio albuma za ljetni soundtrack koji mi se u posljednje vrijeme ne skidaju iz walkmana. Baziran uglavnom na njenom fenomenalnom glasu, "Actor" od St.Vincent izvlači emocije koje ona s lakoćom prenosi na vas. 4AD je još jednom pokazao da zna što radi.
U biti, pomalo se osjećam kao medo. Ne samo zbog mog izgleda (čitaj: obujma stomka) što je vjerojatno prvo na pamet mojim kolegama s Pot-liste, već i zbog činjenice kako je završio neki moj, nazovimo ga, zimski san. Znate već onaj kliše, mali grad na moru tijekom zime nema što ponuditi. I baš kada depresija dostigne vrhunac, počne sezona kupanja. Ljeto i sve što ono donosi. More prije svega. I druženje. I svašta nešto. Jednostavno, ljeto.
Umjesto ostajanja doma i kraćenja vremena gledanjem NBA snimki ili ranijeg odlaska na spavanje kako bi se probudilo na neki NBA prijenos, bioritam je potpuno drukčiji. Lakersi su osvojili naslov, a ja s posla idem na Lokrum. Stijene, more, kupanje, dobro društvo, skopa, boca (obje kartaške igre za neupućene), dobra knjiga. Ili, u drugom slučaju, odlazak na kupanje predvečer, negdje oko šest i kvarat kreneš iz doma. Na Dančama si oko šest i po ili malo kasnije, sunce je još visoko na nebu, neka je dobra atmosfera oko tebe, a more najbolje. Vanka nije pretoplo pa se može i na suncu uživati. Ili neko druženje navečer s dobrom ekipom ili jednostavno ostajanje budan dokasno doma s otvorenim prozorom osluškivajući zvukove ljeta. Čak i automobilska buka u ljetno vrijeme drukčije zvuči.
Svemu tome treba soundtrack. Neki ljetni iako vam ne mogu objasniti što bi to „ljetni“ trebalo značiti. Ono, neka glazba koju slušate na walkmanu na kupanju ili doma prije spavanja ili o njoj pričate s ekipom. To je ta kategorija. Teško opisiva, ali pomalo zahtjevna. Teško je pronaći glazbu koja se može slušati na Lokrumu, vjerujte mi.
Ove godine nisam imao problema s traženjem soundtracka za ljeto. Dosta novih albuma me oduševilo, jedno vrijeme to je bio Fink, drugo Graham Coxon. U međuvremenu sam slušao neke kompilacije brazilskog regea, a sada imam sreću da postoje tri albuma koje mi je teško izbaciti iz glave. Novi Dinosaur Jr. je apsolutno remek-djelo, na Izae sam slab i sve što Ado smisli ne mogu izbaciti iz glave, a treći album je onaj kojeg potpisuje St. Vincent i nosi naziv "Actor".
Zbog čega je Annie Clark uzela ime St. Vincent stvarno ne znam, ali to je ono što me najmanje zanima. "Actor" je jednostavno album koji osvaja na prvu i teško ga je prestati slušati. Baziran uglavnom na njenom vokalu, "Actor" osvaja svojom jednostavnošću. St.Vincent sve što otpjeva, pjeva kako treba. Glazbeno je baziran na elementarnom, bez nekih preraskošnih aranžmana i to je kombinacija koja je donijela odličan rezultat. Četrdesetak minuta i 11 pjesama poprilično je teško žanrovski definirati. Možda bi najbliže istini bila definiciji kako je St.Vincent predstavnica neke nove šansonijerske struje. Potpuno je jednostavno zamisliti neki zadimljeni bar u Francuskoj (pa i St.Vincent zvuči onako, pomalo francuski) gdje se pije dobro vino, a na malom stejdžu ona izvodi svoje pjesme. Većina ljudi je nehajno slušaju, a oni koji shvaćaju o čemu ona pjeva je zadivljeno gledaju kako lakoćom barata različitim emocijama koje dolaze iz njenih pjesama. Ja bih je, doduše, radije slušao negdje uz more u predvečer ovog ljeta koje je tako dobro počelo, barem što se soundtracka za njega tiče.