Prvijenac "Dr. Lecter" repera i kuhara iz Queensa, Action Bronsona je ploča napravljena za one koji gaje nostalgiju prema njujorškom hip-hopu 90ih. To ne znači da će se svidjeti fanovima primjerice Native Tongues kolektiva (zapravo, sigurno je da neće), već znači samo to da Bronson 2011. igra na kartu New Yorka 90ih.

Svih petnaest brojeva producirao je izvjesni Tommy Mas, stvarajući retro (ili u najmanju ruku throw-back) platformu za Bronsonove posvete hip-hopu, kulturi i sportu 90ih, te hrani i travi. Njegov boom-bap, klasično građen soul, funk i jazz semplovima oko break-beatova je temelj na kojem se Bronson pridružuje sugrađanima kao što su primjerice Sean Price, Roc Marciano, Mayhem Lauren (koji i gostuje na jednoj stvari) i Skyzoo (ne mogu se zakleti u reprezentativnost popisa); nekolicini predstavnika suvremenog njujorškog hip-hopa koji mnoge stilske odrednice baštini iz nekih drugih vremena.

Action Bronson je možda najneinovativniji među njima, ali razloga za pisanje ne manjka. Prvi je odjek, kojemu svjedoči i činjenica da je u godini svojeg prvijenca Bronson uspio dati otkaz na poslu (uspješan kuhar po raznim restoranima u New Yorku) i živjeti od repanja. Drugi je opaska jednog člana pot liste kako je fora to što je Bronson po ocu Albanac (Kosova Deli na 02:29 u spotu za stvar "Shiraz"). Treći je također vezan za pot listu, naime već dugo DJ Lejm i ja govorimo kako na pot listi nedostaje glazbe koju indie ekipa ni u grobu ne može popušiti. Četvrti, i jedini važan je činjenica da je Action Bronson dovoljno karizmatičan, dovoljno dobar reper, te je "Dr. Lecterom" (i dobrim mixtapeom "Bon Appetit .... Bitch !!!!!!!!!! Mixtape (2010)") pokazao da može složiti dovoljno dobar proizvod da ostane barem ovoliko atraktivan, ili pak preraste u nešto više.

Glavna zamjerka "Dr. Lecteru" su gostovanja koja bez iznimke uvijek i nanovo samo dozivaju sljedeći Bronsonov verse. Čak i na (za album hood tematike poput ovoga obaveznom) posse-cutu "Suede", sve nakon Bronsonovog versa ostavlja dojam da je dospjelo na album samo zato što je moralo. Druga zamjerka je količina takozvanih lazy rima, lošijih lajni koje ulaze u verse unatoč nezgrapnosti ili besmislenosti. Bronson javno ističe da je počeo repati prije tek tri godine, ali u duhu hip-hopa nije da trpi opravdanja i priče poput 'I'm a chef who just happens to rap'.

Ali unatoč tome, moje opće raspoloženje prema Bronsonu mi nalaže da kritike prije odbacujem nego tražim, iako bi ih se objektivno našlo za još barem jednu karticu teksta. Uvažit ću to da Action Bronson nije puno više od zajebantskog, nabrijanog, bijelog Ghostface Killaha s dobrim osjećajem za rimu i flow, ali ovo vrišti New York 90ih, i meni je to ponekad dovoljno.

www.actionbronson.com