Jesam li u prošlosti već isticao kulturološki doprinos Kanade? Jesam. Tonu puta. Jesam li to učinio na pot listi? Vjerojatno jesam. Ako nisam trebao sam. Kanada! To je ona država koja je pola parlamentarna demokracija, a pola monarhija na čelu koje je moj najdraži atavizam; kraljica 2Liz (ipak je ovo hip hop recenzija). Država koja ima izlaz na Atlantski, Tihi i Arktički (?) ocean. Koja s SAD-om ima najdulju kopnenu granicu na svijetu. Bitnije, država koja nam je dala Lesliea Nielsena, Toma Greena, Michela Ceru,Terrence i Phillipa. Zatim Trivial Pursuit i električne žarulje. A na glazbenom polju: Buck 65, Nuardwuar, No Means No, DOA, Kid Koala, LEN, BV3G... i, naravno, zvijezda ove recenzije Andy Bernstein poznatiji kao MC Abdominal aka Abs.

Mnogi su imali priliku upoznati Absov rad putem njegovih gostovanja na pločama LEN-a i DJ Formata. Ovaj nekadašnji član kolektiva Cryptik Souls Crewa po mom mišljenju nikada nije dobio pozornost koju zaslužuje. Abdominal je apsolutni zaljubljenik u to što radi, u MC-anje. Čovjek jednostavno obožava riječi. Odu riječima napisao je u pjesmi "Words", ali sad malo brzam. Prije nego što krenem u preporuku novog Absovog albuma htio bi naglasiti da je Abs MC-jev MC. I da je paradigmatski primjer kovanice 'keepin' it real', ali važnije i onog De La Soulovog dodatka 'keepin' it right'. Ono što čujete na ploči jest ono što se događa van nje. Ako ste slušali samo Absova (odlična) gostovanja kod DJ Formata uzeo bih ovu priliku i preporučio album s DJ Faseom "Flowtation Device" i Abdominalovu prvu solo solo ploču "Escape From The Pigeon Hole". Ako ste slušali Absa samo na Formatovim pločama to također može značiti da ste čuli Absa i da se niste zainteresirali dovoljno da bi ga išli iskapat po Internetima što znači da vam niti njegov novi album s Obliquesima neće biti zanimljiv. Ili... Jer ovo stvarno jest novi Abs. Ne samo kronološki već i zvukom. Dovoljno je drugačij da možda ipak zainteresira vas nesretnike koji imate problema s razabiranjem žita od kukolja i brabonjaka od onih kraševih čokoladnih kuglica s lješnjakom. Nemajte brige. Pot lista je tu. A mi se ne libimo probirati brabonjke niti guglati koji točno rac jest kukolje.

Abdominalov novi albuma s duom The Obliques počinje s 6 vrlo bitnih caps lock slova: RUN DMC. Čisto da zna. Da se ne zaboravi da možda ovo jest "Sitting Music" i 'the finest in middle age hip hop', ali da je podloga od linoleuma, s korijenima optočenima u aluminij. Ako me kužite? Nakon njih počinje vrlo osoban album koji je pola hip hop pola bluz s naslovnicom koja sugerira vjetar i hladnoću, ali je album prožet isključivo toplim ako ne i melankoličnim ugođajem.
Znakovito nazvana prva stvar "Inoutro" je upravo to; rastanak s hip hopom kakvoga je Abs prije stvarao i prelazak na nešto što u biti nije ništa manje hip hop samo što su semplere i gramofone zamijenili Andrew Frost na gitari i Colin Kingsmore na bubnjevima i drvenim kutijama (drvene kutije me uvijek podsjete na Ninja bubnjara Martine Topley Bird, a onda na Martinu Topley Bird... mmmmm). Naravno da je na račun promjene instrumentarija dobivena nova glazbena dimenzija preko koje Abs i, jedini gost, Charlie 2na (J5 reprezent!) valjaju rime. Ipak, nije cijela vokalna ponuda rep dikcije. Abdominal gotovo u jednakim omjerima repa i nazovimo pjeva. Kombinacija je dobrodošla i dobro plasirana. Osim glazbene dobivena i je i nova vokala dimenzija ovog ultrasimpatičnog Kanađana koji vrijeme provodi pijući Guinness, vozeći bicikl i jedući pileća krilca.

Dok se većina repa uvijek bavila ludim provodima, bacanjem C novčanica u kamere i obilnom količinom kuja koje se troše ko brže od Startasica Abdominal ubacuje cijelu priču u ler i s nogama na volanu dijeli sa slušateljstvom svoju ljubav prema riječima ("Words"), pilećim krilcima ( "Brief History of Chicken Wings" - najvjerojatnije najdetaljnijom i najeksplicitnijom posvetom ovom jelu koje navodno postoji od 1964.), ludim bivšim djevojkama ("Hot Cross Buns") i najvažnije majci s kojom je snimio "Courage" . U pristojnoj nakupini i više nego pristojnih pjesama "Courage" se ističe po prekrasnoj izmjeni stihova između majke i sine. Ljubav pršti na sve strane, a Absova mama je pokazala da je fora 'repaš k'o moja mama' izgubila na uvredljivosti i uvjerljivosti.

Album zatvara "Utkatasana" koja nama jogašima znači i više od umješno plasirane metafore kroz koju Abs nesebično i uvjereno daje dozu mudrosti i savjet koji zvuči deplasirano, ali je bolno (khm) istinit.

Pet i pol godina se čekalo na novi Abdominalov album i sada je on ovdje u svoj svojoj reduciranosti. Hip hop za nakon ručka. Abdominalova spretnost na mikrofonu nikada ne zasjenjuje sadržaj s kojim se, za razliku od većine glazbe koja se prodaje pod ovaj žanr, većina može poistovjetiti. Od ljubavi prema majci do slaganja čarapa kao načina suzbijanja OCD-a "Sitting Music" će lako naći mjesto u vašem slušnom polju. Ako volite mamu i cupkate nogom kada sjedite, naravno. Svi drugi nam se mogu priključiti. Zašt ne?! Bumo popili pivo i otišli na krilca/soju. Bumo bili super. Poslije možemo na jogu. Il ne. Možemo samo sjediti. I pričat-pjevat.

abdominal.bandcamp.com