Recenzije

A Sunny Day in Glasgow Sea When Absent Lefse Records 2014.

petak, 15. kolovoza 2014

...ima i one ubojite ljetne vrućine, ima i sunca koje ti prži mozak, a ima i tame, teških oblaka i brojanja sjenki na zidu sobe

Krivi su Future Islands i The War on Drugs. Opsesivno slušanje benda koji nam uskoro dolazi u Zagreb natjeralo me da pogledam tagove i slične izvođače i sletim na bend čudnog imena – A Sunny Day in Glasgow za koji sam – nakon sad već dva mjeseca preslušavanja – prilično sigurna da je za mene ovogodišnji best new find. Nisam sigurna što dijeli s Future Islandsima – to je posve drugačija poetika i posve drugačiji pristup stvaranju glazbe, ali s The War on Drugs dijeli producenta Jeffa Zeiglera. Inače ne gledam jel producirao, surađivao, dorađivao…, ali u ovom me slučaju zainteresiralo jer je "Sea When Absent", album izašao upravo s početkom ljeta, toliko zaigran, složen i žanrovski razigran da je teško staviti ga u neku ladicu.

Pitchfork i Allmusic ih stavljaju u shoegaze ladicu. Meni su više dobar, pametan pop povremeno umiješan s psych rockom. Ali ako ćemo biti iskreni, na "Sea When Absent" ima svega. Na momente zvuče kao Pavement, a onda me opet – i ne mogu točno uprijeti prst čime točno, možda su stihovi bili ti koji su donijeli prevagu – podsjete na nešto Vampire Weekendovsko. Ne znam. Ima svega, a opet nije kupus stilova nakon kojeg slušatelj nema pojma što se upravo dogodilo u zvučnicima. I nekako sve funkcionira od početka do kraja i bez obzira na žanrovski čušpajz, funkcionira kao jedinstvena, prepoznatljiva cjelina jasnog potpisa, od početka do kraja. A da sve bude još šarenije, nije dovoljno samo šaranje po žanrovima: tu su i dva glasa koja se isprepliću tijekom cijelog albuma – oni Jen Gome i Annie Frederickson, dovoljno slični, a opet dovoljno različiti,  a kada se spoje, kao na "MTLOV (Minor Keys)" stvaraju zanimljive i popično zarazne harmonije.

I možda nije nimalo neobično što je "Sea When Absent" izašao početkom ljeta. Usprkos povremenoj meditativnosti zvuka koji nam album isporučuje, ovo nekako jest ljetni album. Ili je možda stvar u tome da odgovara upravo ovom trknutom ljetu koje nas je posjetilo 2014. – ima svijetlih trenutaka (ne kvalitativno, već u punom značenju pridjeva, kao da je glazba prepuna svjetla), ima i one ubojite ljetne vrućine, ima i sunca koje ti prži mozak, a ima i tame, teških oblaka i brojanja sjenki na zidu sobe.