Bill Orcutt A New Way To Pay Old Debts Palialia 2009.
Bill Orcutt je devedesetih svirao u bendu Harry Pussy. Krajem prošle godine je izdao album na kojem se intenzivno druži samo sa svojom akustičnom gitarom
Dva su razloga zašto je hi-fi show najgore mjesto gdje se jedan ljubitelj glazbe može zateći. Prvi je predobra oprema koja se nudi po nikada dostupnim cijenama te vlastita nespremnost da žrtvuješ par desetaka nosača zvuka koje bi kupio u budućnosti umjesto jednog pojačala-lampaša. I tako ostaneš slušati dragu glazbu na solidnoj, ali rijetko vrhunskoj opremi. Drugi su oni pacijenti koji sjede u katatoničnom položaju i slušaju svaki trzaj žice akustare nekog majstora koji je skladao stvar upravo za uređaje namijenjenje reprodukciji u savršeno kontroliranim uvjetima. Glazba ne bi trebala biti nešto što se rađa i konzumira u nekoj svemirskoj kapsuli odvojenoj od svijeta, već bi se trebala razvijati i ispreplitati s okolišom. Zvučne perfekcioniste treba cijeniti zbog strasti i strpljenja prema savršenstvu strojeva i zvuku, ali i žaliti jer dok god su im uši zaljepljene za fidelity zvučnike nikada neće iskusiti onaj ljudski dodir u glazbi. Za Bill Orcutta eksperiment nije usputna stanica, već konstanta u radu. Teoretski, Orcutt ima sve preduvjete da radi glazbu upravo za ekipu zaljepljenih ušiju, ali svaki koji malo istraži njegov novi album ostat će obogaćen za jedno iskustvo koje nadilazi samu čistoću zvuka uređaja.
Sam naziv albuma "A New Way To Pay Old Debts" je simbolički nagovještaj onoga što nam je autor pripremio. U malo više od pola sata Orcutt iz svog akustičnog žičanog ljubimca izvlači široki spektar zvukova koji se konačno nakon par zalutalih rukavaca zaokruže u jednu cjelinu, a to je opet odskočna daska za sljedeću rundu improvizacije i mrcvarenja instrumenta sa pozitivnim predznakom. I tako u osam navrata imamo priliku čuti različite načine tretiranja preuređene gitare* sa minimalnim vokalnim prekidima u skučenom kućnom studiju. Dojam neposrednosti još je više pojačan i slučajnom(?!) zvonjavom kućnog telefona u uvodnoj temi "Lip Rich".
Ovaj album zvuči kao poigravanje sa idejom izviđanja koliko daleko može otići odnos čovjeka i gitare, a da to daleko ne postane predaleko te potpuno izludi kako izvođača tako i slušatelja. U ovom slučaju granica je dosta daleka, ali još uvijek vidljiva.
* Zanimljivo je spomenuti kako bolji poznavatelji glazbenih instrumenata kažu sljedeće: 'Orcutt is playing a vintage acoustic Kay guitar equipped with a DeArmond pickup ... after the neck was broken and subsequently repaired, the guitar was downtuned so as to withstand the tension of the strings, and played with the A and D strings removed.'
Wire magazin, 2009.