Mark Ernestus presents Jeri-Jeri 800% Ndagga Ndagga 2013.
Nebrojeno je puno producenata, DJ-a i raznih drugih glazboljubaca u zadnjih par godina krenulo put Afrike da bi sudjelovalo u jednom od značajnijih kulturoloških fenomena u posljednje vrijeme – otkrivanju glazbene prošlosti, ali i sadašnjosti Crnog kontinenta.
Rezultati te potrage, kao i motivi odlaska u nju, bili su različiti, a jedan od onih koji su obavili odličan posao je njemački producent Mark Ernestus. On je, tako barem legenda kaže, krenuo u Senegal kako bi oplemenio svoje znanje o afričkoj glazbi nakon što je već imao doticaja s njom kroz remiksiranje pjesama grupe Konono No. 1 i Tonyja Allena. Ernestus je navodno želio u Senegalu iskopati neke izgubljene zapise, otkupiti prava od originalnih izdavača i napraviti još jednu u cijelom nizu kompilacija s kojima nas svi ovi glazbeni istraživači bombardiraju. No, taj je plan poremetio odlazak na neke koncerte mbalax izvođača i upoznavanje s Bkane Seckom, udaraljkašem koji je Ernestusu objasnio kako mu je možda bolje snimiti album s 'novim' stvarima nego kopati po prašnjavim skladištima iz kojih su, vjerojatno, ionako najbolji komadi već otišli u ruke pionira glazbene eksploatacije Afrike.
Rečeno-učinjeno. Ernestus je zakupio studio u Dakaru, u njega doveo Secka i njegove udaraljkaše, okupio još ponekog mbalax izvođača, osigurao suradnju Baaba Maala u cijelom projektu, sve to nazvao Jeri-Jeri i krenuo s poslom. Prvi single/EP "Mbeugel Dafa Nekh“ pojavio se početkom 2012., slijedila su još četiri da bi sve kuliminiralo s dva albuma objavljena u proljeće ove godine – "800% Ndagga“ i "Ndagga Versions“. Ta dva albuma, koja ujedinjuju sva prethodna izdanja, su u biti dvije verzije cijele ove priče samo što "800% Ndagga“ donosi vokalne verzije pjesama, a "Ndagga Versions“ instrumentalne. Koliko god i ovaj drugi album bio odličan, "800% Ndagga“ je ipak pristupačniji, a slobodno mogu reći i jedan od zanimljivijih albuma u ovoj jako bogatoj godini što se afričkih glazbenika tiče.
Što je to Ernestus napravio da je zaslužio tvrdnju iz prethodne rečenice? U stvari ne puno, a upravo je takav pristup, već smo često puta isticali, uglavnom donosio najbolje rezultate u suradnjama zapadnih i afričkih glazbenika. On je potpuno ogolio i pojednostavio zvuk svojih afričkih suradnika. Od mbalaxa je uzeo samo ritam, izbacio sve one dodatke u vidu drugih instrumenata, za nijansu-dvije istaknuo jednostavne bas linije koje nose ovaj album, a tek je tu i tamo, gotovo minimalno, dodao nešto začina u vidu gitarskih dionica i to je to. Čovjek je u studiju imao vrhunske udaraljkaše te ih pustio da stvaraju sulude repetetativno-mantrične ritmove koji se gotovo ne mijenjaju od početka do kraja pjesme. U tu međuigru udaraljki i basa slušatelj lako upadne i potpuno joj se prepusti, a za potpuni transični doživljaj pobrinule su se fenomenalne vokalne dionice za koje su zaduženi odlična Mbene Dratta Seck, ništa lošiji Ale & Khadim Mboup te već spomenuta senegalska zvijezda Baaba Maal. Pjevači na "800% Ndagga“ imaju šamansku ulogu voditelja kroz trans.
Već nakon prvog slušanja (ili možda bolje rečeno, prvih taktova ili pjesama) ovog albuma svi oni koji vole udaraljke doći će na svoje. Vrlo brzo bi se "Ndaggi“ trebali prepustiti i svi ostali jer su mbalax ritmovi uistinu posebni, a Ernestus ih je znalački iskoristio i pretvorio u album koji osvaja jednostavnošću ideje i virtuoznosti izvedbe.
