Šteta je što nakon ovog albuma nećemo saznati u kojem bi se smjeru razvijala karijera Petrola. Kako bi ove pjesme zvučale uživo, kako bi ih publika primila, bi li do sljedećeg albuma prošlo dosta manje vremena i u kojem smjeru bi on išao? To su samo neka od pitanja na koja nećemo dobiti odgovor jer je Petrol paralelno s objavljivanjem svojeg drugog albuma pustio i vijest o raspadu benda. Ilija je već gostovao u Zagrebu s novom grupom Ti, Milan svira u Kriškama, a Ana se, barem zasad, ostavila glazbe. I sve to nakon što su objavili album koji ih je trebao gurnuti ili, ako hoćete, potvrditi kao dio vrha regionalne scene.

Teško je reći kako je "Nezgodno vreme opasni dani" bio tek nagovještaj svog potencijala kojeg Petrol ima u sebi, jer je riječ o jako dobrom albumu, ali "80 proleća" je puno zreliji, puno konkretniji album od svog prethodnika. Koketiranje s psihodeličnim zvucima na prvom albumu ovdje je dobilo potpuno novu dimenziju, produkcijski je sve na svojem mjestu, energija pjesama je potpuno opipljiva, a sve zvuči potpuno opušteno. Iako se snimanje albuma poprilično otegnulo, bend je uspio materijalizirati svoje ideje. Doduše, očigledno je taj trud putem odnio i prevelike žrtve pa je "80 proleća" na kraju završio kao epitaf jednom dobrom bendu, ali što je-tu je. Plakanje u ovakvim situacijama nikome nije donijelo ničeg dobrog. Uvijek ostaje uživanje u ovom albumu, ali i svemu onome što će ekipa iz benda raditi u budućnosti.

Sam album u sebi nosi barem pet legitimnih singleova. Petrol je za predstavljanje albuma odabrao naslovnu pjesmu za koju je snimljen i efektan spot. "80 proleća" jedna je od pjesama sa snažnim ritmom, međuigra klavijatura i gitara je ukrašena nekim čudnim zvončastim zvukom, a stihovi 'oko mene ljudi, oko mene dobar dan; pričamo o sebi, pričamo o stvarima; kao da smo srećni, kao da je dobar dan; kako da im kažem - bolje mi je kad sam sam' najbolje ocrtavaju svu liričku minimalnost kojoj je Ilija sklon i koju je razradio do najvećih granica. Da su umjesto te pjesme za spot odabrali uvodnu "Stan" ne bi uopće pogriješili jer ta pjesma u tri i pol minute na neki način sublimira cijeli album - Ilijin specifičan glas, minimalistički tekstovi, psihodelično-rockerska glazbena pozadina ukrašena pomalo eighties zvukom klavijatura. Sve to u kombinaciji djeluje odlično, a pokliči 'izvedi me na ples' tjeraju na potpuno prepuštanje albumu.

Treći osobni favorit je "Istina za dvoje". U ovoj laganijoj pjesmi po prvi put se pojavljuje sva sila nekih čudnih zvukića koje ćemo do kraja albuma u više navrata moći slušati. Sama pjesma donosi neku čudnu ležernost. Nakon prvog dijela pjesme koji zvuči kao ultimativni hit, u drugom dijelu sve se smiruje - vokal ustupa mjesto instrumentima koji u ležernoj maniri s dosta smirujućih, prozračnih dionica kako gitare tako klavijatura završavaju ovu priču. Među dražim pjesmama mi je i "Pričaćemo još" sa zavodljivim ritmom i hipnotičnim vokalom, a osobni vrhunac albuma je pjesma "Ako ikad". Kao kod "Istine za dvoje" i ovdje je tekstualno sve rečeno u prvom dijelu pjesme (ali na kakav način - Ilija ovdje vokalno najbolje zvuči), a instrumentalno bi "Ako ikad" mogla poslužiti kao definicija psihodeličnog pop-rocka samo kada bi bilo potrebe za tom definicijom.

Lako je zamisliti da bi neki drugi slušatelj odabrao drugih pet pjesama s ovog albuma za svoje favorite. Petrol očigledno voli "Arzu" te su je kao bonus track malo progurali i kao drugi single; "Hej gringo" može nekoga osvojiti svojom konkretnošću; "Pitanje vremena" je najsličnija prvom albumu; instrumentali "Mustang" i "San" su potpuno na mjestu; a ni ostalim pjesmama ("Samo da me ne pita", "Oscilacija", "Procena") ne mogu naći neku konkretnu zamjerku. Petrol je svoj oproštaj sa sviranjem odradio na najbolji mogući način. Nije "80 proleća" revolucionaran album koji će promijeniti svijet, ali je jako ugodan pop-rock album. Nešto na što ćeš u ovim krajevima jako rijetko naići.

www.petrol.bandcamp.com