Ona je vrckava, biseksi, finally legal hip-hop zvijezda koja je zahvaljujući blagodatima jutjuba danas tu gdje jest. Ona je hit na modnim pistama, muzičkim blogovim i onim hot babe sajtovima.

 

Azealia unatoč svom rapidnom uspjehu ponajprije ostaje talentirana izvođačica koja još uvijek istražuje kuda je sve njene sposobnosti mogu odvesti.

Skladbe na EP-ju tako sadrže dijelove koji zvuče kao sintetičkim r'n'b-ijem pogonjeno istraživanje plesnog podija, a već trenutak-dva kasnije se slušatelj suočava sa sirovijim hip-hopom kakvim se originalno i prezentirala široj javnosti. Na taj način kao da je zaokružila simbiozu matičnog Harlema gdje je odrasla i novog, glamuroznijeg svijeta u koji je nedavno kročila.

Hit koji se po novome vrti i kod nas po raznim Tkalčama diljem zemlje vidljivo odskače od ostatka materijala i tu je jasno kako se u tih nekoliko minuta sve posložilo kako treba. "212" je rasna pop skladba zamaskirana u hip-hop mrežu bitova masnijih od vrećice bureka kod Stajkija, samopouzdanog vokala karakterističnog samo vrhunskim Amazonkama, a skupa s pratećim spotom snimljenim na onoj ultrajeftinoj, a tako dobroj kameri čini ultimativni paket zadovoljstva kakav se rijetko pronalazi u moru svih ovih materijala koji imaju xy ziliona hitova po netu.

U ovako kratkoj formi od četiri skladbe u petnaest minuta je vjerovatno nepotrebno dvominutno trabunjanje nekog crackheada u "Van Vogue", a fanovi su vidjevši popis zasigurno požalili kako se nije našlo mjesta za uvrstiti verziju "Slow Hands" sugrađanskog joj Interpola.

Tim sitnim minusima unatoč na kraju valja reći kako je sva sreća da je "1991" EP zakasnio s izlaskom te na taj način postao vrhunsko štivo za ljeto i za moreno. Kakva Vlaović, Runjić, Danijela, DJ Titmus, nešto.
Azealia!

Pardon, Azealia Ba. Nks.

www.azealiabanks.com