Koliko god se činilo teškim svakog tjedna pronalaziti nove albume (uglavnom dobre, jer nam prvenstveni cilj i je promovirati dobru mjuzu), na kraju ispadne da postoji više dobrih albuma nego radnih dana pa na pot listi i ne recenziramo sve što bi mogli/trebali. Kako vrijeme od objavljivanja albuma prolazi, tako je sve manje šansi da se recenzija uopće i pojavi pa se na kraju dogodi da se na neke dobre albume i ne osvrnemo.

Malo je nedostajalo da ne recenziramo ni album "100%" projekta The Slew, ekipe glazbenika okupljenih oko jednoga i neponovljivoga - Kida Koale. Kada je album izašao, mislio sam kako će se na njega osvrnuti Kasja'k (ipak je on najveći fan Kida Koale kojeg poznajem), a kasnije su se događali neki drugi albumi i na The Slew sam, moram priznati, malo zaboravio. I onda se dogodio jedan od mojih internih projekata. Kako sam tijekom 2009. sve nove albume spremao u jedan folder, ovih sam dana želio od svega objavljenog prošle godine odabrati najboljih 4 i nešto gigabajta za staviti na DVD koji bi poklanjao frendovima koji nisu toliki glazbeni ovisnici. I tako, u akciji biranja najboljih albuma, ponovno naiđoh na The Slew. U jednom trenutku je postalo upitno trebaju li se i oni naći na tom DVD-u te sam ih morao ponovo poslušati kako bih odlučio. 'Select all', pa 'open in winamp' i soundtrack nekoliko posljednjih dana je tu. Ne da The Slew zaslužuju biti među najboljim albumima prošle godine, već MORAJU biti među njima.

Kao što rekoh, The Slew je projekt Kida Koale i nekolicine njegovih prijatelja, prije svega producenta Dynomite D-a koji je, između ostalih, radio s Modest Mouse i Money Markom. Njih dvojica su autori većine glazbe, a kako bi im zvuk dobio na snazi, 'unajmili' su i basistu/klavijaturistu Chrisa Rossa te bubnjara Mylesa Hesketta koji su svirali u australskoj hard-rock grupi Wolfmother, da bi nedavno iz nje izašli te osnovali vlastiti prog-rock bend Palace Of Fire. Ovakva kombinacija donijela je zanimljiv rezultat - majstorstvo scratchanja i miksanja Kida Koale upotpunjeno je odličnim funky ritmovima, ali i čvrstim, rockerskim dionicama. No, prije svega, Kidu Koali je The Slew donio i prvi pravi album s glavom i repom (neka se ne naljute obožavatelji Kida Koale, prije svega Kasja'k, ali njegova dosadašnja diskografska izdanja nisu bila ni do koljena njegovim live nastupima).

Dvije uvodne pjesme, na neki način, donose presjek cijelog albuma. „100%" otvara istoimena funky razbijačina koju u sredini nosi sjajna (samplirana valjda) dionica usne harmonike, a onda se sve pretvara u „It's All Over", pjesmu za koju je snimljen i spot , a koja svojim magičnim ritmom, odličnom vokalnom dionicom i još boljim tekstom, postaje okosnica cijelog albuma. Ponavljanje stiha 'people don't have a power to change things anymore' govori dovoljno o današnjem stanju, a cijela pjesma kao da poziva na otpor, bez obzira što nema neku dinamičnost kakva se (navodno) traži od revolucionarnih pjesama.

Vokalne dionice The Slew koristi kao ništa drugo, nego dodatni instrument koji se sasvim dobro scratcha i, samim tim, izobličuje. Doduše, u nekim pjesmama, dionice su puštene u cijelosti kako bi nosile pjesmu i time su Kida Koalu i Dynomite D-a, odnosno njihovo umijeće miksanja i produciranja, stavile u drugi plan. Na taj način, „100%" se sluša puno lakše nego je to slučaj s nekim drugim sličnim projektima. A ako ste prilikom ovog slučanja čuli neke poznate rifove, refrene ili slično, nemojte se brinuti - meni se čini kako sam sve ove pjesme čuo milijun puta. Jebiga, kad Kid Koala miksa, onda to radi kako treba. Dodatak koji je dobio u vidu ostalih glazbenika iz The Slew projekta dobro mu dođe kako bi ga malo bolje usmjerio. A da bi ovo valjalo vidjeti uživo, dovoljno govore klipovi s youtubea (ovaj, ovaj, pa i ovaj sa zanimljivim gostom). Mate, doveo si Kida Koalu dva puta, probaj sada dovesti The Slew. Mateeeeeeeeeeee...

p.s. Ako se "Wrong Side Of The Tracks" sa svojim južnjačkim pjevanjem ne svidi drugu LaMariu, onda je on stvarno otišao u kurac sa svojom muzikom. Problem ne može biti ni u meni, a najmanje u The Slew - samo u njemu.
I da, The Slew kažu kako 'music is meant to be heard' pa se cijeli album mogao besplatno skinuti na njihovim stranicama. Nažaost, kako ova recenzija kasni, tako je isteklo i vrijeme (mjesec dana) koliko je free download bio dostupan. Ali, ne bojim se ja za vas, naći ćete vi već neki link...

theslew.net
myspace.com/theslew
kidkoala.com