Sisački trojac koji se krije iza 'triju ljestava' u ovih je godinu i pol ili koliko su već prisutni na sceni pažnju na sebe skrenuo na više načina. Jako dobra uvodna dva EP-ja ("###" i "Mulj") te split kazeta s Punčkama praćena su s video uradcima, prepoznatljivim vizualnim identitetom te koncertnim pojavljivanjima 'na pravim mjestima'. U tom kontekstu novi EP nazvan "Olovo" na neki način bi se mogao nazvati i zaokruživanjem cijele priče te potpunim pozicioniranjem ### na domaćoj undeground sceni.

Prvo da riješimo onaj najvažniji, glazbeni dio. Kao i dva prethodnika i "Olovo" se sastoji od tri pjesme, a i on bi se najlakše mogao definirati kao instrumentalni noise-rock. No, međutim, ono što su ### ponudili na ovom materijalu je barem za korak više od ranijih uradaka. Kao cjelina ovaj je materijal puno zreliji, zaokruženiji, a kada se i pjesme pojedinačno gledaju dobije se isti dojam.

Uvodna pjesma "Uzeli smo im najbolje od života" (dva su konkretna minusa koje imam za ### - jedan je naziv benda, a onaj drugi su nazivi pjesama koji su mi ipak, da se ne lažemo, shvatljiviji od ovih triju ljestava, odnosno od tri udarca u neku površinu, što je originalni naziv benda) udara odmah u glavu. Nakon 20-ak sekundi uvoda, čvrsti rifovi pjesmu pretvaraju u pravu noise-rock rasturačinu. Beskompromisno uništavanje gitarskih i bas pojačala te bubnjeva ipak se ne pretvara u bezličnu buku koja je sama sebi svrha već se tema lijepo provlači kroz tih 180-ak sekundi. Iako bi čovjek kod ovakve muzike uvijek mogao reći da je to već negdje čuo, osobno sam uvijek zadovoljan kada se sve to odradi na pravi način kao što je to ovdje slučaj.

U takvoj situaciji sljedeća pjesma, "Publika je već odavno pokojna", samo je cijelu priču nastavila i nadogradila s nešto više breakova od prethodne. Sve ostalo je bilo na istom nivou, a tako se i završilo s "Tristo naopakih križeva" koja ipak donosi jedan dodatni, razuzdani nivo u cijelu priču. Nakon nešto 'običnijeg' prvog dijela pjesme, kasnije se ova pjesma pretvara u pravi bučni kaos koji je taman bio potreban ovom izdanju. OK, ja bih možda pjesmu završio minutu i nešto više ranije, bez ovog fade outa/outra, ali ja nikada nisam ozbiljno uzeo niti jedan instrument u ruke pa valjda neke stvari ne razumijem.

Ono što "Olovu" daje dodatnu priču je angažman kojeg su ### napravili vezan za ovo izdanje. Naime, ovaj EP je snimljen u prostorijama bivše Željezare Sisak koja se barem povremeno pokušava oživjeti kao svojevrstan kulturni prostor.

Naravno da je u cijeloj priči snimljen i video (### su nas do sada već navikli na to), a kako se bend sastoji od dvojice gitarista i bubnjara, onda su im na "Olovu" svirali gostujući basisti. Naranča (ESC Life, Nina Romić) je odgovoran za prvu, Žuna (Seppuku, Hesperian Death Horse) za drugu, a Anja (Punčke, Bender) za treću pjesmu. Svi oni su odradili odličan posao i obogatili zvuk ovog trojca.

Dodatni plus ovom izdanju dat će i dizajn covera (Sven je dio i This Town Needs Posters dvojca pa je ovaj dio priče logično na njemu) fizičkog izdanja koje će se pojaviti u dogledno vrijeme. Par probnih primjeraka je otisnuto, a geometrijsko rješenje covera svakako će zaokupiti pažnju kako dizajnerskog svijeta, tako i kupaca koji će imati priliku "Olovo" doživjeti i na vizualni način.

Godine 2014. Željezara Sisak više ne postoji, samoupravljanje više ne postoji, industrija više ne postoji, Sisak jedva postoji. Olovo je ispraćaj. To su napisali ### najavljujući ovo izdanje. Ne ulazeći u to jesu li prethodne izjave točne, ova posljednja odudara od onoga što se može čuti na ovom materijalu. "Olovo" nije nikakav ispraćaj. On je potvrda da su ### na odličan način prošli onu prvu fazu rada i sada više nema pitanja o njihovom statusu na hrvatskoj noise-rock sceni koja je uvijek imala jake predstavnike. Sada samo cijelu priču trebaju nastaviti na ovom nivou i to je to - bend kojeg je s užitkom pratiti u onome što radi na svim aspektima. Ne samo muzičkom, ali ponajprije na muzičkom.

d-d-d.bandcamp.com