Produkcija je vjerojatno bila na zavidnoj razini (čekamo DVD) , može se tom čovjeku svašta prigovoriti, ali brate, on je svjestan poslovice 'Kol'ko para, tol'ko muzike'. Glazbeno se tu vjerojatno ništa nije promijenilo od onog prvog koncerta na Poljudu.

Jedino što se promijenilo je činjenica da nije bilo toliko mladeži u ustaškim kapicama, barem ako je suditi po tekstu iz Slobodne. Naravno i gosti su više manje isti, pa da citiramo kolegu Ivicu Profacu.

'....Generali Ljubo Ćesić Rojs, Rahim Ademi i Miljenko Kruljac, Julienne i Zvonimir Bušić, Mirko Čondić, biskup Ante Ivas, pa i župani Goran Pauk i Zlatko Ževrnja koji su tako dijelom izbjegli službene proslave'. I naravno kao najveći gost, pojavio se rahmetli Franjo Tuđman sa svojim govorom o crnim, crvenim, žutim, roza, lila i tko zna kakvim vragovima.

Nakon toga MPT poručuje da Hrvatsku može spasiti samo vjera u Boga i obitelj, još da je izjavio i seljačka sloga, HSS bi ga mogao tužiti za plagiranje materijala, kad već nije ekipa iz Abbe.

Dakle, kao što sam već napisao, nema se tu šta glazbeno puno dodati. Sve je poznato, tko ga voli, voli ga, tko ga ne voli, ne voli ga iz dna duše. Ali zato su tu ti gosti. Pa pogledaj ih brate, kao da si naveo drugu postavu reprezentacije Franjinih poslušnika i rezervnih domoljuba. Imamo generala Rojsa, tog poznatog filantropa i graditelja cesta. Imamo tu obitelj Bušić, koji su svoju ljubav prema Hrvatskoj dokazali tako što su postavili bombe, ubili nekog jadnog Amera i oteli avion. Imamo tu biskupa Antu Ivasa čije je pjesmice na koncertu recitirao veliki glumac i borac za prava medija Zlatko Vitez i imamo iz naftalina izvađenog Mirka Čondića. Sjećate se te marionete u kolicima i 'predvodnika' bunta branitelja na rivi prije više od deset godina.

Da u najboljoj namjeri pokušam Marka Perkovića Thompsona gledati kao domoljubnog glazbenika, a ne kao povampirenog poklonika NDH, nakon što vidim tko su mu bili gosti i kakva se ekipa oko njegove glazbe skuplja, oblije me hladan znoj.

Pedeset tisuća ljudi, navodnih domoljuba, došlo je uživati u tom spektaklu, koji se temelji na čežnji da se Hrvatska napokon uspostavi na temeljima Franje Tuđmana. Svita koja bi, da nije bilo živahnog starčića, sjedila po zatvorima, švercala videorekordere ili na pozornici recitirala balade Petrice Kerempuha.

Zapravo, imamo kastu koja je navikla živjeti na grbači svih nas i s visoka držati prodike o ljubavi prema domovini. Kad pogledaš izjave MPT-a dobiješ dojam da nije riječ o čovjeku koji grca u parama, nego o političkom zatvoreniku kojem je zabranjeno djelovati u javnosti. Već skoro dva desetljeća taj čovjek nariče o obespravljenosti i potlačenosti njih 'pravih Hrvata', dok smo mi svi ostali ili komunističke pizde, ili pederi ili Soroševi plaćenici. E, moj narode, taj će pjevati protiv ćirilice, za reprezentaciju, za generale, za branitelje, o kletvi kralja Zvonimira, ali ako uguglate 'Thompson - radnice Kamenskog', 'Thompson DTR', 'Thompson Brodosplit', nećete naći ništa. Ni zuc, od tog narodnog barda. Pravi Hrvat zato treba raditi i moliti, vjerojatno i davati desetinu Crkvi, a ova gore navedena kasta bi se trebala brinuti za naš boljitak.

Pa kad se to sve skupa zbroji, onda vam se od one travestije europskih aparatčika, one šarade 'izvrsnosti' koju zastupa Zoran Milanović i njegova ekipa, barem malo manje povraća. No, na kraju ostaje ona stara koju su pjevale Vještice - 'Konji ostaju konji, kočijaši dolaze novi'.

izvor fotografija: www.thompson.hr i Građanska Akcija