Svi imamo male jutarnje rituale, bilo da je riječ o sranju, ispijanju kave ili prvoj cigareti. Moj ritual ujutro je, osim kenjanja i ispijanja kave, gledanje Dobro jutro Hrvatska. Ostavim si četrdesetak minuta za gledanje vijesti, novog recepta kuhara Alma Čatlaka, jedine osobe koja izgleda da bi rađe ubijala nego kuhala na tv-u. Onda slijedi gledanje novih vijesti, prognoze te javljanja iz regionalnog centra s događanjima u manjim gradovima. Pogotovo volim gledati onog lika iz Splita koji ima paperje na glavi. Tih deset svijetlih dlaka strše u zrak i taman se lijepo naziru dok u pozadini vidimo scenografiju iz devedespete.

Posebnu čar emisiji daju glazbeni gosti, od klinaca koji sviraju klasiku do najjadnijeg cover benda koji nije svjestan da je cover bend. Riječ je naravno o Radiju Luxemburg, bastardu muške Josipe Lisac, najdosadnijih pjesama U2 do karaktera i upečatljivosti s kojim se mogu mjeriti jedino Hootie and the Blowfish. I iako ponekad popizdim, Dobro jutro Hrvatska mi je svejedno emisija uz koju sam odrastao dok su starci radili i nije bilo kablovske. Volim Mirka Fodora i nedostatak smisla za humor Davora Meštrovića, čije su fore jadnije od Emirovih, ali je zbog toga, za razliku od Emira, bar simpatičan.

Moja ljubav prema Dobro jutro Hrvatska trajala je do jutra gospodnjeg 04.03. 2013. i dana kad su ugostili klapu Levanda. Majko mila, mila majko to kao da je izmislio neki zločinački mastermind koji stoji iza tri kuma, albuma Zlatka Suca i klapskih covera Gibonnijevih pjesama.

Zamislite ovo: KLAPA, iz Gajnica, zagrebačkih, koja, pazi ovo, svira na gitarama, mandolini i KONTRABASU. Već na prvi pogled izgledalo je kao da ću svjedočiti povijesnom događaju na Hrvatskoj televiziji, razlogu zašto bi im trebalo ukinut pretplatu. Sve Tončice Čeljuske, afere, Hloverke, sve one retardirane emisije, Jozo Čurić, ništa od toga ne može se mjeriti s katastrofom zvanom klapa Levanda, klapom kojoj je najveći uspjeh nastup na Uskrs festu.

I napokon su ti Gajničani s ljubavlju prema moru, stini, maslini, peronospori, morskim krastavcima i propovijedima Zlatka Suca krenuli sa svirkom.

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA... AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA... AAAAAAAAAA

Zvučalo je kao pijani Đorđe Balašević, koji pjeva s klapom pjesme Miroslava Škore koje mu je Thompson ostavio jer su i za njega bile preveliko govno. Tema pjesme je smrt svećenika iz Tovarnika koji je stradao u Domovinskom ratu. Tekstovi nadrealni, a sve sponzorirano od strane nekakve udruge s imenom Ante Starčevića. Čak ni ja, kao apsolutni nevjernik i čovjek kojem se Crkva, više-manje gadi, ne bih uspio napisati ovakvo govno od pjesme s toliko nepoštovanja prema žrtvi tog svećenika i ljudima koji su stradali. Mrzim ljude koji domoljubljem pune bankovne račune, mrzim Thompsona zato što mislim da je najveći ratni profiter koji je tih par mjeseci s puškom unovčio za ugodan ostatak života. Idu mi na kurac predsjednici HVIDR-a, UBIDURUHKRAIJA i ostalih isprika za izvlačenje proračunskog novca. ALI OVO, OVO JE STVARNO PREVIŠE.

Mislim da bi moj plan za skretanje Save i poplavljivanje Prisavlja, nakon puno priče, trebalo sprovesti u djelo.