* * * * * * * * * * 

Arab Strap – I Still Miss You

Da sad baš ne pretjeram s ionako pretjeranim uzurpiranjem ovog prostora i svođenjem univerzuma samo na sebe, ali ako povratak najciničnijih romantika možda i nije trebao svijetu (muzike), onda je svakako trebao meni. Eponimna kompilacija izbačena za potrebe obljetnice dvadesetog rođendana i promocije popratnih koncerata nanovo sparenog dvojca uz uvjetne hitove sadrži i nešto teže nabavljivog, a jednako esencijalnog materijala, kao što je ova ubojita kloparajuća balada sa soundtracka filma 'The Acid House' iz 1998. godine. Njezini se motivi razotkrivaju odmah na početku: Are you in it 'cause he's got his own smart place or are you just in it for the cock?, a pokvarena izdaja na kraju: And I found out today that you'd been shagging him behind my back when we were still going out. Ali nije to ono što boli, jer od nje se to moglo i očekivati, boli osjećaj iz naslova pjesme. (Gogo)

Nick Cave & The Bad Seeds – Distant Sky

Tragični korijeni ovog albuma podsjećaju na ljepotu učmale svakodnevnice. (Željko)

Kensington Lima - Day Off

Nekad je slobodan dan jedino što ti treba, jedino što te može izvući. To znaju svi koji su ikada imali posao s radnim vremenom, a u tu sam bandu nesretnika i sam nedavno pristupio. Kensington Lima je solo projekt Josipa Radića, čovjeka koji je sa svojim prijateljem Brankom Dragičevićem ispričao priču o bračkom astronautu Valentinu Boškoviću, čovjeka koji je, dakle, zaslužan za jedan od najboljih albuma koji su nastali, kako se to popularno kaže, "na ovim prostorima". Ne najboljih u zadnjih deset godina ili najboljih te i te godine, već najboljih točka. Točka. Kensington Lima je drukčija priča, ali senzibilitet je tu, nakon dva slušanja shvatit ćete da ta glazba dolazi iz istih prstiju, iz istog srca. Zato iskreno žalim sve one koji nisu došli na nedavni koncert Kensington Lime u Booksi, sve one koji su propustili priliku uživo čuti ove krasne pjesme i otputovati, makar na kratko, Roketomobilom kroz Ritki zrak. Žalim ih ne zato što su propustili povijesni moment jer iako to stvarno jest bio povijesni moment, mi živimo u vremenu kada ih ne nedostaje; žalim ih jer su propustili iskustvo koje mijenja, jer su propustili slobodni dan iako nije bio slobodan, ni taj, a ni onaj poslije. Samo što je to bilo sat vremena u kojemu to nikome nije bilo važno. (Andrija)

Big Thief feat. Luke Temple – Mother

Big Thief, ponosni vlasnici verovatno najboljeg ovogodišnjeg debut albuma „Masterpiece“ nastavljaju svoj pobedonosni pohod. Nova pesma Adrianne Lenker „Mother“ počinje tiho pa se polako razvija do epskih dimenzija...u toj pesmi Adrianne svira solo na gitari ali obratite pažnju i na Buck Meek-a, prvog gitaristu grupe – i on itekako zna svoj posao! (Srđan)

Taxi Wars – Bridges

Iako službeno još postoje i djeluju, dEUS, belgijsko čudo i vjerojatno jedna od najboljih grupa Starog kontinenta su oduvijek bili nepredvidljiv kolektiv. Mastermind tog Antwerpenskog blaga boljeg i od Godiva čokolade, Tom Barman je okupio novu grupu uglavnom jazz glazbenika i osnovao Taxi Wars (očito i kod njih antwerpenski taksisti imaju problema s Uberom i Cammeom), čiji je istoimeni debi nastavak poetike dEUS-a ali i primjetljiv odmak, devijacija, pozitivna svakako, gdje Barman očito treba ispušni i kreativni ventil. Njihova glazba nije ništa revolucionarno, produkcijska ispoliranost albuma čak i ne dopušta pretjerane ekstreme, mada bi siroviji zvuk doprinio neposrednosti samog materijala no, to uopće ne umanjuje doživljaj odslušanog i ovaj album je posljednjih dana, čest gost mojih ušesa. Prigodni single pride. (Vlado)

Isaiah Rashad – 4r Da Squaw

Isaiah Rashad je potkraj ljeta objavio savršenu cool-out pjesmu, sa savršenim kasno ljetnim spotom koji bi trebao postati obaveznom literaturom kurikulama za zrelo i dobro očinstvo. 5-minutni ekspresni tečaj o ljubavi bez cijene, vremenska je crvotočina koja će vas premotati u doba „Maxinquayea“. Ako komercijalno ne postane više od onog lika koji ponekad radi s Kendrickom, Isaiah će i dalje biti veličina koja je pokazala paraleleni hip hop svemir u kojem su u glavnoj ulozi ljudi, a ne stvari. (Leo)

Zoster – Neformalna himna BiH

Nije novija pjesma, ali je još uvijek aktualna. Ovu pjesmu čuo sam prvi put u Dubrovniku ima već dosta godina. Nakon odsviranog koncerta sa Zosterom i puno konzumiranog alkohola Mario, pjevač Zostera, ulovio se gitare. Bilo je to dok je Emir Fulurija znao što radi, Orlando i Lazareti su još uvijek radili punom parom, a jutra su se dočekivala sa sunčanim naočalama i bistrenjem lokalpatriotizma i politike (znam, otšao sam totalno u dragašizam). Zemlja s manje stanovnika nego što New York ima pedera - sve je rečeno tim jednim stihom. (Ante)

Gaye Su Akyol – Eski Tufek

Pred nama je otomanska psihodelična princeza. Grace Slick Istambula, koja predstavlja novi album „Hologram Imparatorlugu“ koji ćemo slušati sa pažnjom narednih mjeseci. (Tomislav)

Vaudou Game – Pas Contente

Ono kad te pošteno razdrma najava koncerta benda za kojeg nikada do tad anisi čuo. Etnika Maribor, here I come. (Emir)