Smrt sindikatima!!!

Ne, nisam neoliberal, ne, nisam hadezeovac, ne, nisam pripadnik zlatne mladeži s bmw-om koji mi je tata kupio. Nažalost, zajebao sam se u izboru zanimanja i za život zarađujem prepričavajući javnosti pametne izjave političara, dakle retardirani sam novinar. Ali ovo nije žalopojka novinara zbog teškog stanja u njegovoj branši, ovo je žalopojka nad radničkim pokretom i hrvatskom glazbom. Naime, naši sindikati su se malo aktivirali u posljednjih par mjeseci, jer eto jebi ga, skontali su da ne mogu imati plaću od 13 tisuća kuna i samo sazivati presice. Treba braćo i prosvjedovati. I u tome ne bi trebalo biti ničeg lošeg, štoviše, svaki pravi ljevičar trebao bi podržavati sindikate i radnike koji ustaju za svoja prava. I ja sam do sada volio prosvjede, ali više ne. Jebe mi se za sindikate, nabijem ih na Dragovana. Pitate se kakve to veze ima s glazbom i zašto se o tome piše na pot listi. E pa zbog ovog jebenog retarda

Pogledajte, molim Vas taj luđački pogled i poslušajte te Bijelo dugme melodije. E, pa posljednjih mjeseci ovaj Prika je postao maskota sindikata. Vodaju ga preplaćeni šefovi sindikata po prosvjedima i on uredno drži govore koji s mozgom imaju veze kao i Vilim Ribić s izborom majica. Štoviše, na velikom prvomajskom prosvjedu čovjek je odsvirao cijeli jebeni koncert. Toliko gluposti nije bilo otpjevano i izrečeno od kad je Thompson odlučio ispjevati povijest Hrvata na predzadnjem albumu. Kao što je jedan kolega inteligentno primjetio - jebote nisam bio dvije godine na koncertu i onda završim ni kriv ni dužan na Priki. Dakle, okolo hoda obučen kao pirotehničar, u bendu mu svira pukovnik hrvatske vojske, melodije su Bijelo dugme meets Prljavo kazalište meets sarajevska pop škola. I nakon što sam tog mamlaza zadnjih par mjeseci vidio barem pet puta i pokušao proučiti njegove tekstove, ni dan danas ne znam u koji bi ga koš stavio, eto čovjek je za radnike, pa je malo za branitelje pa je protiv lijevih, pa protiv desnih, pa bi malo slao sve na Goli otok. Da je ovo govorio u minhenskoj pivnici nakon prvog svjetskog rata, bilo bi mi jasno, ali davati prostora ovakvoj netalentiranosti govori najviše o kvaliteti sindikalnih vođa. I onda kada na plus trideset pet izađeš na Markov trg i poslije reda domoljubnih budnica (RUUUUŽOOO MOJA RUŽICEE je obavezno) moliš Boga da netko napravi pizdariju i da plave kornjače dobiju naredbu - ožeži k'o po BBB-ovcima na utakmici sa Zvezdom.

Dok vani Billy Bragg pjeva o sindikatima, dok brojni bendovi daju podršku radnicima, Bruce Springsteen poziva na revolt, nama nude Priku. Pametnom dovoljno.