Withered Hand je trenutačno na europskoj turneji s Woodpigeonom (još jednim indie pop fenomenom), a tako smo dobili priliku da ih vidimo i u Zagrebu gdje će nastupiti u srijedu, 3. lipnja u klubu Attack. Tom prilikom malo sam porazgovarao s Danom, o glazbi, životu, politici, vjeri i cigaretama.

Bok, Dan! Za početak, reci nam kako izgleda život na turneji i kako to da si na turneji s Markom (Woodpigeon)? Nedostaje li ti obitelj? Jesu li se žena i djeca priviknuli na tvoj nomadski životni stil?

Svaka turneja je drukčija. Na ovoj skromnoj razini neke stvari ostaju iste, ali to su uglavnom dosadne, praktične stvari. Treba se, primjerice, sjetiti staviti pravo gorivo u auto, voziti drugom stranom ceste od one kojom inače voziš, oprati rublje, umjereno trošiti i zdravo se hraniti. Već sam svirao s Markom, koji je super, a na turneje obično pokušavam ići s prijateljima. To iskustvo čini bogatijim, a i jedan drugome pomažete sačuvati zdravi razum. Mislim da sam Marka upoznao prije kojih osam godina, ne kroz glazbu, iako je tada već bio punokrvni glazbenik koji je snimio album, i to dobar ("Songbook"). Gledanje njegovih koncerata u Edinburghu definitivno mi je pomoglo na putu da postanem kantautor. Nedostaje mi obitelj kad sam na turneji, ali moja supruga i djeca vjeruju da bih s vremena na vrijeme trebao to raditi. Dok još mogu.

Pročitao sam na internetu da si akustičnu gitaru počeo svirati s 30 godina. Žena ti ju je kupila za rođendan pa nisi imao izbora i morao si je početi svirati? Kako to da ti je trebalo tako dugo?

Internet je prepun poluistina! Električnu gitaru sviram od osamnaeste, ali ne ozbiljno, nikada nisam naučio čitati note ili tako nešto. U to sam vrijeme bio sramežljivi  gitarist u nekoliko lokalnih bendova, pjevanje mi nije bilo ni na kraj pameti. Mrzio sam pjevanje, bio sam previše sramežljiv. Istina je da prije tridesete nisam napisao pjesmu vrijednu pjevanja i prije toga nisam pjevao. Moji prvi solo-koncerti su vjerojatno bili prilično smiješni. Prebirao sam po gitari, čitao tekstove iz malog plastičnog fascikla i drhturio kao list. Imao sam osjećaj da mi takvim izlaganjem i kroz razgovor s drugim glazbenicima raste samopuzdanje. Mnogima se to dogodi. Supruga mi je kupila akustičnu gitaru jer je znala da razmišljam o prodaji svoje električne gitare i prestanku bavljenja glazbom jer smo baš dobili dijete. Pretpostavljam da mi je toliko dugo trebalo da počnem pisati pjesme jer nisam mislio da to mogu, a gitaru sam počeo svirati da bih privukao potencijalne ženke. Kad sam to pitanje riješio, trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da se gitarom mogu postići i druge stvari.

Reci nam nešto o brojim referencama u tvojim pjesmama. Ima tu svega, od Sartrea preko R.E.M. do Thin Lizzy i Johna Updikea (to je iz obrade, ali svejedno). Koliko ti je važna pop-kultura i koliko te određuje? Ubacuješ li namjerno takve stvari u pjesme ili se to dogodi slučajno i spontano?

Pretpostavljam da se referirajući se na stvari koje su me nadahnule samo odužujem onima koji su me zadužili. Reference su mješavina svjesnog i podsvjesnog. Katkad me samo zabavljaju, kao da u pjesme ubacujem skrivena uskrsna jaja za svoje istomišljenike. Neka me književnost, umjetnost i glazba fascinira i pomogla mi je u teškim trenucima, ali ne određuje me pop-kultura, nego moji postupci.

Reci nam koju o Škotskoj i škotskom popu. Moram te pitati kako si glasao na referendumu (ako to pitanje nije preosobno) i što misliš o rezultatu? Kako objašnjavaš bogatstvo škotske gitarske glazbe i brojne sjajne tekstopisce?

Škotska je moj adoptivni dom. Obožavam je, osobito Edinburgh. Volim i otok Mull. Ne želim previše o referendumu, ali budući da pitaš, glasao sam protiv unije, iako teška srca. Tijekom godine sam zbog westminsterskih zakulisnih igrica promijenio mišljenje. Da je pitanje bilo jeste li za to da Škotska bude republika, glasao bih s puno manje dvojbi.

Zašto je škotska muzika super? Vjerojatno je riječ o kombinaciji crnog humora, puritanske radne etike i užasno dugih zima.

Tvoj se prvi album zove "Good News", a drugi "New Gods". Primjećujem uzorak! Kako će se treći zvati? Malo si kratak s kombinacijama za dalje.

To je zapravo bila slučajnost. Pjesmu New Gods sam napisao prije nego što sam odlučo da će biti naslovna pjesma. A onda... Bum! Savršeno! Nemam pojma što dalje. Bit će treći album?

Čini se da voliš koncepte. Koliko ti je važno da ti albumi budu lijepo strukturirani, a ne samo nabacana hrpa pjesama? Važno ti je da ih se sluša od početka do kraja, kao što se čita roman?

Sviđa mi se što album može biti više od skupa sastavnih dijelova.  Kad sam bio mlađi, imao sam osjećaj da moji omiljeni albumi imaju poseban štih, unatoč pjesmama koje sam slušao. Sad rijetko slušam kao prije. Mislim da dobar album možeš staviti i na samo deset minuta, a svejedno ćeš nešto dobiti.

Naišao sam na podatak da si odrastao u obitelji Jehovinih svjedoka. Koliko je to utjecalo na tvoje stvaralaštvo? Prvenstveno mislim da priče o smaku svijeta i da samo odabrani odlaze u raj. Kakav je danas tvoj odnos prema vjeri?

To je istina. Mislim da je to uvelike utjecalo na mene, iako mi je teško shvatiti kakav je trag ostavilo na moj sadašnji život. Ta je tema opet došla u prvi plan kad smo dobili djecu, negdje u to vrijeme pisao sam "Good News". Neprestance sam bio svjestan činjenice da je sve prolazno, što i dalje nosim u sebi.  Moj sadašnji odnos prema vjeri? Složene su to stvari.

Studirao si na Likovnoj akademiji, zar ne? Još slikaš? Kako to da si se prebacio sa slikarstva na glazbu?

Da, studirao sam na na Likovnoj akademiji i dobro mi je išlo. Nisam imao puno toga za reći, ali bio sam vrlo vješt. Danas se rijetko bavim crtanjem i slikanjem, ali uvijek sam mislio da će mi to biti poziv te i dalje imam poveći broj blokova za crtanje po kući, za svaki slučaj. Jednostavno je postalo očito da sam se glazbom uspijevao izraziti onako kako mi to nije polazilo za rukom u vizualnoj umjetnosti, a izvođenje pjesama činilo mi se neposrednijim i dubljim. Puno je tu i drugih, više prozaičnih razloga, uključujući i i nedostatak prostora u stanu.

Imaš li cigaretu?

Žao mi je, nemam. Ne romantiziram pušenje.

Mnogi u tvoji pjesmama najviše  hvale tekstove. Kako pišeš? Je li to dug i mukotrpan proces ili riječi s lakoćom izlaze iz tebe? Jesi li razmišljao o pisanju romana?

Pišem u naletima inspiracije. Ne vodim dnevnik. Ideje zapisujem po papirićima, računima, omotnicama... Mislim da nedostatak rutine objašnjava zašto tako malo pjesama završim. Jedanput kad krenem i kad se zanesem, obično prilično brzo dovršim pjesmu. Onda neko vrijeme miruje pa se bavim preinakama i razmišljam o tome u kojem ću je tonalitetu otpjevati.  Tu mi pomaže rad s bendom. Često pomognu s nabacivanjem ideja. Pjesme skladam na akustičnoj gitari, obično na istoj na kojoj oduvijek skladam,  ali ideje često dobijem u šetnji ili prije nego što zaspim. Melodije i riječi se isprepliću i često zajedno stignu.  Da bih razvio neku ideju, treba mi nešto značiti. Razmišljao sam o tome kako bih mogao razviti svoje pisanje i mogao bih li ga pretočiti u kratke priče ili romane, ali svjestan sam toga da to nije ista disciplina. Strip bi vjerojatno bio moj idealan projekt.

Prvi put u Hrvatskoj, prvi put u Zagrebu. Što očekuješ od koncerta? Kako je do sada bilo na turneji?

Baš sam u vlaku za London i putujem na prvi koncert turneje. Za sada sve ide glatko. Htio bih malo vidjeti Hrvatsku, dalek  je put dotamo! Ne očekujem ništa, sve je to jedna velika pustolovina. Vidimo se u Zagrebu!

Foto: Laura Lewis