Emir: Ove godine DORF se po prvi put organizira u tri dana, Vinkovcima, Zagrebu i Rijeci. Što te je navelo na tu odluku i što festival dobiva s time? Misliš li da su sada oštećeni Vinkovčani i oni koji su htjeli na festival doći u Vinkovce jer neće vidjeti cijeli program festivala?

Toni: S programom s ranijih izdanja DORF-a bili smo u 30 gradova i shvatili da postoji veliko zanimanje i da u današnje doba iz provincije (ako nemaš more) ne možeš ama baš ništa. Sumnjam da će nešto puno veći broj ljudi pogledati filmove, ali će sigurno dobiti onaj potrebni zamah. Polako, tek smo počeli...A za lokalnu publiku me nije naročito više briga, ovdje je prilično loše i ne znam da ovakve stvari mogu nešto promijeniti nabolje. A oni kojima je stalo, oni će popratiti festival, kako je uvijek i bilo.

Emir: Možeš li nam najaviti što će se na DORF-u ove godine moći vidjeti?

Toni: Svakako "Oil City Confidential", zadnji film najvećeg britanskog redatelja glazbenih dokumentaraca Juliena Templea, o legendarnoj grupi Dr.Feelgood. To je završetak trilogije koju je započeo sa Pistolsima i Strummerom, jeben film. Onda iz Nizozemske, od Davida Kleijwegta, koji je jako bitan za njihovu scenu i priču, njegova dva filma - jedan o Devendra Banhartu, CocoRosie i Antony & the Johnsons, a drugi o genijalnom američkom post-rock bandu Low. I naravno, Peter Braatz, sa 3 filma, o Lee Scratch Perryju, Sex Pistols i Damo Suzukiju, njemu dajemo i nagradu za životno djelo. Plus sjajni regionalni filmovi...Ima 21 film iz 8 zemalja. Leon Rizmaul, ovogodišnji izbornik imao je pune ruke posla.

Emir: Kako si uopće došao na ideju da organiziraš festival posvećen baš dokumentarnom rock filmu?

Toni: Bio je povoljan trenutak, dobrih filmova puno i ja sam zabrijao opasno na taj žanr...poklopilo se svašta. (Mrzim ovo pitanje.)

Emir: Koliko je popratni ili off-program važan za organizaciju i upješnost DORF-a?

Toni: Sve važniji, iako se jako trudimo da ostavimo dovoljno prostora za filmove, ali je sa okolnostima koje ne idu na ruku malo, hm, sve teže. Sve manje ljudi pokazuje želju da gleda filmove, a sve više se muvaju okolo, ono, kao baš je kul biti u Motovunu, ta neka priča, a nisu vjerojatno vidjeli ni 2 filma. Što je isto okej, nek se ljudi zabave. Meni je osobno super jer priuštim si jednom godišnje da pobliže upoznam super likove kao što je npr.Igor Hofbauer. Ove godine su mrak stripovi na meniju i jedva čekam ponovne susrete sa Irenom i ekipom. Da ne spominjem ostale...To je nekako prirodno, da se poslije filmova još zabava nastavi. Imali smo i radionice, gostovali su nam Šareni dućan i trudimo se biti što sveobuhvatniji, u okviru mogućnosti.

Emir: Jednom prilikom si mi rekao kako postoji mreža sličnih festivala. Koliko pomoći dobivaš od svojih europskih kolega? Jesu li organizatori tih festivala dolazili na DORF i jesi li ti bio na drugim sličnim festivalima? Ako jesi, možeš li usporediti DORF s njima?

Toni: Da, ima baš dosta tih festivala, stalno otkrivam još neke nove. Pomoć je velika, sve važnija, mada uviđam da njih sa ovih prostora zanimaju uglavnom fakin Bregovik i Kusturika, teško je izaći s nečim drugim. Pogledali smo skoro sve važnije festivale, radi se o prilično velikim novcima, i iz moje perspektive teško je uspoređivati. Iako i kod njih ima taj problem sa publikom, to je univerzalno nekako. Mislim da se DORF odlično etablirao i brandirao, stižu nam pozivi iz cijelog svijeta da preporučimo neki film, da pomognemo oko kontakta.

Emir: Znam kako je jedna od ideja festivala bila etablirati domaće filmove (pod domaće smatram filmove s područja bivše Juge). Koliko si u tome uspio? Možeš li usporediti produkciju s ovih područja po državama Hrvatska, Srbija, BiH, Slovenija, Makedonija)?

Toni: Pa ove godine je super, imamo 11 filmova u konkurenciji. Najslabije je sa BiH, oni se uopće ne javljaju, osim ekipe iz Brčkog. Tako da ne znam za njih, a eto već standardno Srbija i Slovenija, i Makedonija ima zanimljivih snimaka. Mada je to sve smiješno i spominjati, nema budžeta i to su uglavnom poluprofesionalni filmovi, sa enormnim količinama srca&muda. Evo, sada ćemo prikazati filmove o Boyama, Astralisu, Rundeku, sevdahu, Vladi Divljanu, Tomislavu Golubanu, dočekali smo opet zanimljivu ponudu. Počeli smo sa izborom filmova iz nekih 10 poslijeratnih godina, a sad smo došli do 10-ak zanimljivih recentnih filmova. Obzirom na kašnjenje kod nas, vjerujem da ćemo još koju godinu imati dobru ponudu a onda ćemo vidjet šta dalje...

Emir: Koliko te samo ime festivala ograničava? Mogu li se prikazati i filmovi o glazbi koja nije 'rock'? Jesi li razmišlja i o drugim formama glazbanih filmova (znači ne dokumentarni)?

Toni: Pa ne ograničava me baš. U principu ljudi i ne znaju baš šta to znači, a već smo kao zadano imali davno razbijanje te granice. Ja sam oduvijek znao da nećemo ostati samo na nesretnom rocku, ima toliko zanimljivih priča. Javili su nam se stvarno svakakvi žanrovi, mislim da je taj problem postojao nekad, da je sad svima jasno da se bavimo glazbom. A ne znam ti reći za neko daljnje razvijanje, ja bi volio da ostanu dokumentarni, vidjećemo kako će se stvari razvijati, nikad ne reci nikad.

Emir: Znam kako s DORF-om često gostuješ u Hrvatskoj i regiji. Koliko to pridonosi popularnosti festivala? Jesu li autori filmova voljni dati prava na prikazivanje i van samog DORF-a?

Toni: A nije bilo lako, obilazili smo, pričali, razmjenjivali, ja znam da je u svim tim muvanjima veliki broj ljudi pogledao te filmove, tako da smo napravili dosta i za autore i za scenu. Te filmove sigurno ne bi vidjeli na nekoj TV ili u kinu. Mislim da je i njima u interesu da se filmovi prikažu, DORF se ne može više zanemariti, a i nemamo neke strašne kriterije, još smo user's friendly, hehe.

Emir: Satan Panonski, Goran Bare, Dubravko Mataković. Kada bi te gradska vlast Vinkovaca pitala da odabereš jednog od ove trojice kojemu će se izgraditi spomenik (imenovati ulica po njemu, što god), koga bi izabrao i zašto? Tko od njih najbolje prikazuje Vinkovce

Toni: Dubravko. Bez sekunde razmišljanja. Najveći živući Slavonac, neko je jednom rekao. Car. Ja bi mu postavio spomenik u prirodnoj veličini nasred Vinkovaca, ali to se neće ni za mog ni za njegovog života dogodit.

Sve što vas zanima o DORF-u možete pronaći na njihovoj službenoj web stranici.