Kako je počela cijela priča o Serious Music? Jeste li svi originalno iz Bristola?

Bok ja sam Hollin i Serious Music je moj bend, ali ja nisam iz Bristola. Ja sam iz Manchestera. SpokesMao je iz Kolumbije, a Matt, bubnjar, je Bristolac. Bavim se produkcijom već neko vrijeme i prije nekih 8 godina sam upoznao Maoa nakon što sam ga čuo kako repa na neke jako nerafinirane beatove. Totalno sam bio oduševljen. Tada sam ga pitao jel bi repao preko moje muzike. Ta snimka nikada nije ugledala svijetlo dana, jer smo tek počinjali i bilo je grešaka, ali to je bio naš početak i evo nas sad tu gdje jesmo.

Koliko vas sačinjava jezgru grupe? Imate li često gostujuće glazbenike?
Jezgra smo nas trojica - Hollin, Matt i Mao. Kada sviramo uživo često sviramo s lokalnim reperom Chalk MC-jem i scratch DJ-jem Cutterzom. On je nevjerojatan i između ostalih radio je s 50 Centom i Ghostfaceom. U studiju sam uglavnom ja sam. Tamo uglavnom pišem, snimam i produciram s tim da je Matt također prisutan kada snimamo bubnjeve, a Mao piše sve tekstove. Cijeli proces je dosta organički...treba nam dugo da završimo stvari, jer volimo da sve bude baš kako treba. Svi sudjeluju.

Što bi bilo vaše glazbeno nasljeđe? Kako je došlo do toga da radite hip hop/funk?
Ne znam je li u pitanju svjesna odluka ili jednostavno progresija. Ja sam odrastao uz blues, jazz i dub. Kasnije sam svirao u nekim blues i indie bendovima. Kada sam došao u Bristol 1999. jako sam se zainteresirao za hip hop, no uvijek sam slušao raznovrsnu muziku. Matt je glazbeni kameleon i može svirati gotovo sve vrste glazbe na bubnjevima. Kada ne svira s nama svira u rock bendu. Mao je bio u punk bendu i dodaje cijelom zvuku kolumbijski štih. On me navukao na puno latino glazbe za koju inače nikada ne bih čuo. Vjerujem da je funk ono nešto što većina dobrih muzičara može svirati instinktivno. U principu radimo bilo što što nam zvuči dobro. Nismo nikada imali zadatak svirati raznovrsnu muziku. To nam je u prirodi.

Zašto se zovete Serious Music? Je li znate kako vas je teško naći preko Googla?
Ime k'o ime. To je naziv neke stare stvari koju sam snimio prije više godina. U doba interneta stvarno je teško smisliti ime. Smišljaš ga danima i kad nađeš neko dobro provučeš ga kroz Google i saznaš da ga je netko već iskoristio. Neki misle da naše ime znači da smo vrlo ozbiljni po pitanju muzike. Jesmo, ali na dobar način. Ako ikada budete na nekim od naših koncerata vidjet ćete da nemamo nikakve veze s nekim mudrim i pompoznim samozadovoljavanjem. Zajebavamo se i stvarno volimo to što radimo što nam je jako važno. Kad razmisliš o imenima većine bendova shvatiš da su totalno beznačajna. Bitno da zvuči kul, da nije preglupo i da nije već u upotrebi.

Kako ste zadovoljni s prodajom svoje glazbe po principu daj-kol'ko-daš?
OK je. Daje mi potpunu kontrolu nad financijama. Puno etiketa vode karikature koje samo interesira što se sluša taj tjedan. Mi nismo super-trendy bend. Oni uzmu dio novca, a kada zarađujete malo to i nije najisplativiji način rada. Nije da sam opsjednut kontrolom, ali ako je izbor između raditi više i imati kontrolu ili dati sve nekome kome nije stalo do tebe i tvoje muzike, no želi ti diktirati kako ćeš raditi, izbrat ću prvu opciju. Pošto nas ne možete lako svrstati u neku žanrovsku ladicu ili neku trendy subkulturu, teže nam je dobiti podršku neke etikete. Naravno da bi volio da nam se obrati netko kome je stvarno stalo, ali u glazbenoj industriji takvih je jako malo.

Zarađujete li dovoljno na glazbi ili morate imati i poslove sa strane i što radite kada ne stvarate glazbu?
Nikako! Ostvarivati neku normalnu zaradu od glazbe u ovoj državi je gotov nemoguće osim ako niste već slavni i radite glazbu s namjerom da se pušta na Radio 1 ili trošite sve vrijeme na samopromociju. A čak i tada uspjeh nije zagarantiran. Puno bendova i umjetnika koji dobiju super prilike kao npr. svirati na Glastonburyju ili biti predgrupa nekom velikom bendu većinom živi od danas do sutra ili moraju raditi neki posao sa strane. To je taj izbor i ja se divim ljudima koji rade samo muziku. U realnosti većina njih ima problema s novcima. Mi svi imamo poslove. Srećom oni su svi vezani uz glazbu, pa eto, bar to. Volimo glazbu, ali imamo i drugih obaveza i odgovornosti. Poanta je naći ravnotežu. Imati bend može brzo postati financijska crna rupa tako da morate to malo novaca što imate utrošiti mudro.

Koliko ste trenutno poznati publici? Imate li koncerte i van Britanije?
Dosta smo poznati na jugozapadu i dosta nas puštaju u Britaniji samo što postoji milijun bendova koji se svi natječu za istu promidžbu. Teško je bez budžeta za PR. Nije loše biti jedan od onih bendova koji sviraju što je trenutno in, ali oni vrlo brzo padnu u zaborav čim hype prođe. Jednom su u recenziji za nas napisali „ovaj bend je očigledno odlučio napraviti svoju glazbenu nišu, a ne iskoristiti trenutne trendove" i mislim da je to poprilično točna opservacija. Možda je sporije i definitivno teže, no ja ću radijee svirati ono što volim i u što vjerujem nego kopirati ono što je popularno ovaj tjedan. Ljudima se uglavnom svidimo pogotovo ako nas vide uživo, pa valjda nešto radimo kako spada. Već par puta smo dobili ponudu da sviramo vani, ali još nismo nikada otišli radi troškova i još nekih logističkih problema. Bilo bi nam super kad bi to mogli, samo da nije po cijenu bankrota.

Koja je razlika između vaše muzike uživo i na snimci? Zašto postoji razlika u zvuku?
Na ploči je naravno sve slojevitije i kompleksnije, jer to tako možete izvesti u studiju. Uživo se trudimo ponoviti sve iz studija, ali uvijek postoje određeni kompromisi. No, mi to okrenemo u svoju korist i odsviramo sve jače što publika prepozna i na što dobro reagira. Na bilo kojem koncertu publika uvijek uživa na žešćim i luđim dijelovima, stoga pokušavamo svirati što žešće i luđe. Na ploči možete biti ekspresivniji i pokazati svoje produkcijske vještine. Mi nikada ne sviramo na podloge kao što neki bendovi rade iako imamo tehničke uvjete pa koristimo loopove i samplove, no nismo vezani uz bilo kakvu zadanu strukturu pjesme. Jezgra benda je samo troje ljudi jer je teško koordinirati veći broj pošto svi imaju nešto za raditi sa strane.

Nekada je DJ bio na prvom mjestu, a na drugom MC. Jazzy Jeff and Fresh Prince, Eric B and Rakim, Grandmaster Flash and the Furious 5... U današnje vrijeme DJ u hip hop su stavljeni u daleki drugi plan. Rijetko ih se čuje, ajoš rijeđe vidi u spotovima. Serious Music ima DJ i njega se jasno čuje. Koliko su po tvom mišljenju (scratch) DJ-i u hip hopu danas ugrožena vrsta?
Nisam neki stručnjak za ovu temu, trebao bi pitati Joea. On kao DJ je vrlo važan element našeg zvuka kako na ploči tako i uživo. Čini se da scratch DJ jesu marginalizirani u svoj mali kut u današnje vrijeme, ali ako DJ radi svoj posao kako treba to totalno upotpuni zvuk i izvedbu. On puno doprinosi onome što mi radimo i iako scratchanje može zvučati malo retro ako se izvodi loše, Joe definitivno to radi kako spada.

Vidio sam na vašoj Myspace stranici da volite, recimo, Edana i Mosa Defa. Neki danas kažu da je boom bap rap retro muzika. Kako to može biti istina?
Baš smo neki dan razgovarali kako većina hip hopa koju ljudi i dalje slušaju je ili old ili middle school. Dosta toga što danas nazivaju hip hopom je jednostavno grozno. U biti je R'n'B koji ja ne podnosim. Mislim da se ljudi danas previše oslanjaju na finu produkciju, a ne rade dovoljno na beatovima i rimama. U tom kontekstu moram istaknuti da mi je dosadan i hip hop koji se oslanja na isključivo samplove. Osobno, ja se uvijek vraćam hip hopu koji je muzikalan, ali ima i puno stava. Na primjer srednja era De La Soula, Black Sheep, raniji Wu-Tang i u zadnje vrijeme ekipa kao Edan i Mos Def. Blakroc album je također bio sjajan. Ja nisam odrastao uz hip hop, ja sam ga počeo slušati kad sam imao 20 godina. Možda je to imalo utjecaja na moju sadašnju perspektivu. Ne znam. Obožavam i prvi album DJ Shadowa iako je to dance glazba koliko i hip hop, no to je vjerojatno i razlog zašto mi se toliko sviđa. Miješanje žanrova je zahtjevna stvar. Nije lako pogoditi.

Ime vaše etikete je Calumet City, ali piše na Myspaceu da niste potpisani. Koja je spika s tim?
Pa to je moja vlastita etiketa tako da jesmo i nismo potpisani. Izdajem ploče na tom labelu ali i radim sav meneđment. Ako netko ima volje uložiti novac u Calumet bit će i više od pomoći!

Kakva je neobristolska scena? Post Wild Bunch scena? Imaš li kakvih kul preporuka?
Bristol je vrlo muzikalan grad i ima stvarno puno bendova na sceni o kojima ja, nažalost, skoro ništa ne znam. Teško je imati bend i voditi etiketu i graditi karijeru i još znati što sve drugi rade. Znam neke lokalne jazziste i neke poznatije bendove, ali ja stvarno nisam netko koga treba pitati o „sceni".

Što možemo očekivati od Serious Music u budućnosti? Kada ćemo vas moći vidjeti u Hrvatskoj?
Trenutno radimo na spotu i dogovaramo koncerte. Novi album je u nastajanju, ali je još uvijek u radnoj fazi. Ako nam želite sredit nastup u Hrvatskoj bilo bi nam jako drago doći svirati!