Za početak, više od same šestogodišnje pauze, zanimalo nas je kako je bend doživio povratak na pozornice. Pitali smo zato Massima o tome kakav je osjećaj vratiti se nastupima i “civilizaciji” , kako se publika snašla u sudaru s novim materijalom itd.

Tijekom povratničke turneje, jeste li se odmah snašli i dočekali na dvije noge ili ste prolazili kroz porođajne muke kao da stvarate neki novi bend?

Nastupima uživo vratili smo se tek kad smo osjetili da je to za nas ispravno i nama vrlo potrebno. Od rutine i ustajalosti smo pobjegli prije šest godina i nismo se vratili niti se planiramo vratiti takvom stanju. Danas nas ponovno pokreće entuzijazam kao na samim početcima. Nitko nas, pa čak ni mi sami, ne tjera na nastupanje i snimanje albuma. Mogli bismo se slobodno i bez posljedica baviti nekim drugim stvarima u životu. Zu se vratio jer osjećamo plamen i potrebu, osjećamo da jednostavno moramo svirati, stvarati i nastupati.

Kako su vaši obožavatelji primili stilske promjene koje prate Zu nakon povratka? Reagiraju li drugačije na koncertima?

Jesu, promijenile su se reakcije. Doživljaj naših koncerata izravniji je i zahtjevniji u onom nekom fizičkom smislu pa naša publika sukladno tome i reagira drugačije, angažiranije. Posebno se to odnosi na ljude u prvim redovima na našim nastupima!

A vi, kako ste se vi osjećali nakon odrađene turneje?

Nabrijani i u laganoj nevjerici. Ni u snu se nismo mogli nadati da će sve skupa ispasti tako dobro kako je ispalo.

U sklopu te prošlogodišnje povratničke turneje nastupili ste i u Zagrebu. Tada nam se učinilo da izvedbe starijih stvari poput “Ostije” zvuče prilično drukčije negoli ranije i da su na neki način obrađene u novom stilu. Osjećate li taj raniji materijal “svojim”, pronalazite li se i dalje u njemu?

Odnos prema starome materijalu nije svjesni odabir. Te starije pjesme koristimo kao što bismo koristili neke nove skice; stavimo ih u žrvanj i gledamo što izlazi na drugoj strani. I dalje ih osjećamo, i dalje su one “naše”, ali nemamo namjeru živjeti na staroj slavi. Uvijek smo usredotočeni na ono što je sada i na ono što će biti. Prošlost je u prošlosti.

Novi album "Cortar Todo", kao i prošlogodišnji EP "Goodnight, Civilization", predstavlja značajan pomak u zvuku i stilu u odnosu na ono što smo od Zua naučeni očekivati. Pokušali smo saznati kako je i zašto došlo do takvog preustroja.

"Goodnight, Civilization" i "Cortar Todo" djelujuju strano i nepoznato u odnosu na starija izdanja. Imate li osjećaj da bi takvim zaokretom mogli izgubiti neke od obožavatelja koji, ma koliko to besmisleno zvučalo budući da se Zu stalno mijenjao, očekuju dobro poznate idiome i paradigme?

Mi nikad ne igramo na sigurno. Čak je i iz naših osobnih ukusa očito da volimo nepredvidljive bendove, muziku koju je teško odrediti ili ugurati u ladicu nekog žanra. Uvijek ćemo se nalaziti u prostoru između različitih utjecaja od kojih mnogi dolaze iz svijeta izvan same glazbe. Glazba je priroda. Glazba je jezik. Što više učite i što je bolje razumijete to više istražujete, rastete i širite vlastiti izričaj. Naše obožavatelje pozivamo da glazbu istražuju skupa s nama.

Dok slušate naš prvi album "Bromio", kasnije albume kao što su "Igneo" i "Carboniferous" ili bilo koji album izdan između njih, vidjet ćete da se svi se jako razlikuju. Nikad se ne držimo formule pa čak ni onda kad pronađemo neku vrlo uspješnu! Naravno, ne treba zanemariti da kad u kuhanju koristite tri sastojka pa promijenite jednog od njih, da će i hrana promijeniti okus. Što se “jednostavnosti” tiče, nije da smo prije svjesno birali svirati čudne mjere, niti smo za njima posebno marili. To je jednostavno bio način na koji nam se glazba predstavljala i način na koji smo ju mi reproducirali. Sada nam se javljaju izravnije i “jednostavnije” stvari, no i dalje nije riječ o svjesnoj odluci. Nešto se vjerojatno promijenilo u našim glavama, naprosto je to tako.

"Cortar Todo" očito je stvaran na temeljima nekih vrlo razrađenih glavnih ideja. Upitali smo Massima za pojašnjenja i detalje tih elemenata kao i procesa kojim je album nastajao.

Glazba na "Cortar Todo" zvuči osobnije, teže, mračnije i sadrži naglašenu duhovnu dimenziju. Koja je zapravo glavna ideja, poruka i motivacija iza ploče? Je li riječ o nekakvom manifestu ili samo izražavate trenutno stanje uma? Postoji li uopće neka specifična misao koju pokušavate projicirati ili ostavljate slušateljima da sami za sebe zaključe?

Riječ je o vrlo preciznoj ideji. "Cortar Todo" je konceptualni album o nevidljivom ratu, o unutarnjem ratu. Vrlo je osoban, ali istovremeno i univerzalan jer nadilazi ova tri čovjeka u bendu. Mislim da što dublje kopamo u potrazi za inspiracijom, to više zaboravljamo da tražimo nešto za sebe same i zapravo počinjemo komunicirati sa slojem kojeg dijelimo sa svim ljudima. Svi smo na istom planetu, pod utjecajem istih društvenih struktura i na udaru istih grozota.

Massimo je proveo nekoliko godina života po najzabačenijim i najmističnijim krajevima svijeta, Luca svira u Mombuu koji se oslanja na snažne afričke korijene, a Gabe dolazi iz miljea koji štuje sirovu, uglatu i agresivnu glazbu. Svi se ti elementi mogu čuti, u manjoj ili većoj mjeri, i na "Cortar Todu". Je li sve te utjecaje bilo teško spojiti ili ste zajednički jezik pronašli instiktivno?

Luca i ja uvijek smo dijelili nešto što hrani i naše prijateljstvo i našu glazbu. To “nešto” je ogroman raspon interesa nevezanih uz glazbu. Uvijek smo te utjecaje pokušavali ugraditi u Zu. Kada smo vidjeli i čuli Gabea kako svira s The Locustom, odmah nam je bilo jasno i da on u sebi nosi nešto slično, da ono što svira nadilazi puke vrijednosti estetike. Bili smo u pravu. Postoji mnogo zajedničkih interesa i dodirnih točaka među nama trojicom u bendu. Dodatno, svaki od naša tri života, naša pojedinačna životna iskustva i naši individualni pogledi na svijet doprinose ukupnoj vrijednosti i jedinstvenosti glazbe koju stvaramo.

Vezano uz tu “povezanost” među vama trojicom kao i među svim ljudima na svijetu, smatrate li da postoji neko zajedničko nasljeđe koje spaja sve glazbe na svijetu, neovisno o mjestu i vremenu njihova nastanka? Je li, na primjer, šamanistički ritual s pripadajućim ritmovima u suštini isti u Africi i Aziji? Osjećaj je da "Cortar Todo" crpi iz tog istog praiskonskog izvora i da vrlo uspješno prenosi to teško objašnjivo nešto. Je li vam to bio cilj?

Hvala! Upravo je to vrlo bitna stvar za nas. Činjenica je da ako krenemo istraživati svaku staru tradiciju ili čak religiju, zvuk će se pokazati ključnim i neizostavnim elementom u svima njima. Od grlenog pjevanja tibetanskih redovnika, preko sibirskog šamanističkog bubnjanja i gregorijanskih korala do napjeva naroda Shipibo. Svima je njima zvuk iznimno bitan. Postoji sjajan dokumentarac "Les Prévisions" Vincenta Moona u kojem se autor dotiče ritualističke glazbe iz cijeloga svijeta. Zvuk ima strašne moći. Ako promatramo eksperimente vezane uz “kymaticu” , vidjet ćemo da oni pokazuju utjecaj zvuka na stanice i molekule. Uistinu fascinantno.

Zapravo se moć zvuka koristila kroz povijest čovječanstva, sve donedavno. Nažalost, tijekom posljednjeg se stoljeća zvuk sve češće i češće promatralo samo u kontekstu zabave, sve dok nismo zaboravili na te stare slojeve i njihova značenja. O Zuu nikad nismo razmišljali kao o “zabavi”. Da nije tako, sve bismo bili krivo napravili! Uvijek smo nekako intuitivno osjećali da možemo ići poslušati neki bend uživo i vratiti se doma bogatiji životom i energijom. U određenom smo trenutku osjetili da bismo to isto mogli i sami raditi: stvarati, manifestirati energiju kako za nas same tako i za publiku, a sve uz pomoć moći zvuka. Ponavljam, ovo je ključna točka za nas.

Budući da se nalazite u različitim dijelovima svijeta (Massimo živi u Peruu, Luca u Italiji, a Gabe u SAD-u, op. a.) kako sada stvarate i snimate pjesme? "Cortar Todo" ste snimili u relativno kratkom roku u studiju na selu u Italiji, no jeste li ideje za pjesme skupljali i prije toga ili ste sve smislili tijekom zajednički provedenog vremena? Koliko svaki član doprinosi u procesu stvaranja materijala?

U Zuu je dijeljenje na prvom mjestu. U cijeloj našoj karijeri možda je samo jedan riff donesen “od doma”. Inače se uvijek oslanjamo na alkemiju naših osobnosti i na zvukove naših instrumenata. Osobno izbjegavam planiranje, predviđanje i konceptualiziranje stvari unaprijed. U proces snimanja ulazimo s našim individualnim zvukovima te se zatim zajednički trudimo od njih stvoriti strukture.

Snimanje "Cortar Toda" trajalo je mjesec dana, od jutra do večeri svakog dana, što zapravo i nije kratak rok ako malo bolje razmislimo. Takvim pristupom puno ste bolje usredotočeni negoli kad provodite nekoliko sati dnevno svakih par dana vježbajući u prostoru za probe, dok u rupama razmišljate o drugim stvarima u životu. Ovoga smo se puta namjerno izolirali, i vremenski i prostorno.

Jeste li zadovoljni kako je album ispao na kraju? Znam da je teško išta zaključivati dok je ploča još ovako svježa, ali biste li sada nešto mijenjali da možete?

Nikad ne slušam album nakon što završimo s masteriranjem, niti gledam videe ni išta slično. Riječ je, za mene, o strategiji preživljavanja. Jednom kad je album gotov, pripada svijetu. Poput novorođenčeta je i svaki ga slušatelj može posvojiti ako želi. No, svakako, "Cortar Todo" je album koji zvuči točno onako kako smo željeli da zvuči i kako smo ga željeli napisati i izdati.

Za kraj, okrenuli smo se budućnosti, nadolazećem materijalu i mogućem obnavljanju suradnji s drugim glazbenicima.

Razmišljate li već o novom materijalu, o sljedećem izdanju?

Čini se da imamo već dosta novih ideja. Naravno, nitko u ovom trenutku baš intenzivno ne razmišlja o sljedećem izdanju, ali svakako imamo još jaču želju i volju za snimanjem, stvaranjem i istraživanjem. Trio u ovoj inkarnaciji tek je počeo iznositi svoju viziju.

Nedavno je izašao i vaš album s Eugeneom Robinsonom iz Oxbowa, a i inače je Zu poznat po suradnjama sa značajnim eksperimentalnim, avangardnim i jazz glazbenicima (primjerice Eugene Chadbourne i Ken Vandermark, op. a.). Hoćete li u ovoj novoj postavi nastaviti s tom praksom?

Pa već na ovom albumu imamo odlične goste, od Stefana Pilije do Joeyja Karama iz The Locusta. Krajem ljeta planiramo turneju s Eugeneom Robinsonom. Također, snimili smo nešto materijala s Davidom Tibetom iz Current 93. Nadamo se da ćemo ga i izdati jednoga dana.

Kao što sam ranije rekao, ne volimo planirati pa tako ne planiramo ni suradnje. Da ne spominjemo da je planiranje posebno teško kad uključuje druge ljude. Takve se stvari jednostavno spontano dogode i realiziraju. Nitko ne zna što nas očekuje u budućnosti.

Zu su Massimo Pupillo (bas), Luca T. Mai (saksofon) i Gabe Serbian (bubnjevi).

Još jednom hvala Anti Zvonimiru Stamaću i Zavodu za eksperimentalni zvuk te Massimu Pupillu na zanimljivim, sadržajnim odgovorima.

Foto: Danilo Giungato