BJ je glavni krivac za poncho revival. Malo smo popričali s njim ispred KSET-a prije nego što je svima pokazao kako se sviraju bubnjevi u grupi HEALTH.

Što se sve događalo između prve i nove ploče?
BJ: U vremenu između albuma bili smo na turnejama... Čovječe, imamo kovača iza sebe (čuje se lupanje čekića po metalu)... Zakon! ...Bili smo na turneji. Izdali smo "Disco", svirali s Nine Inch Nails u listopadu 2008. To nam je puno značilo. Također smo bili na turneji s Of Montreal. Uglavnom na turnejama. Turneje, pisanje, pušenje trave i što već.

Pišete li stvari dok ste na turneji ili uzmete slobodno vrijeme, napišete materijal pa nazad na turneju?
BJ: Teško nam je pisati dok putujemo. Uglavnom dobijemo ideje dok smo na turneji, ali da bi sve ispalo kako treba moramo se osjećati kao kod kuće, biti u svojoj vježbaoni i biti fokusirani. Volio bih da možemo pisati na turneji jer mislim da bi bilo super bit inspiriran stvarima koje vidiš. Al' kad kreneš na turneji stvar odu drugim tokom, to nije baš najkreativnije okružje. Logičnije je da se piše kod kuće. Ali pišemo koliko god možemo između turneja. Ako imamo dva tjedna slobodna pokušamo napisati pjesmu. Kao naprimjer ove dvije novije stvari koje smo svirali u Zagrebu napisane su između turneja ranije ove godine.

Bili ste na turneji s NIN-om i niste uvijek dobili najtopliji prijem. Čitao sam da ste u nekom trenutku na turneji počeli koristiti LCD display i da je to pomoglo u pridobivanju publike. Jeste bili zadovoljni s tim rješenjem ili ste ipak mislili da je publika trebala više obraćati pažnju na muziku?
BJ: Pa imam jako subjektivan odgovor na to pitanje. Prva dva koncerta su bila u Orlandu i Jacksonvilleu na Floridi. Vrlo 'redneck' dio zemlje. Što je OK! Imam članove obitelji u Floridi. Reakcije su bile najnegativnije u Jacksonvilleu. Ali bez nekog smisla. Bilo bi super da su se derali 'Hej, pa vi nemate lightshow! Koji kurac?!', ali to nije dobro podjebavanje, pa su govorili druge stvari. Mislim da je to dosta tipično za NIN publiku. Tolko su odani NIN-u da ne žele da se išta drugo događa. Djelomično je u tome bio problem. Ali eto, ta prva dva koncerta slučajno nismo imali puno vizualnih efekata i onda je Trent nazvao našeg tour managera i ponudio nam LCD. Njegova je misija napraviti što bolji koncert. I tako se to dogodilo. Radi njegove dobrodušnosti. Bio je to vrlo jednostavan display, par infracrvenih kamera i veliki ekran.

Dakle na kraju jedno pozitivno iskustvo?
BJ: Totalno! Bilo je nevjerojatno. Mi smo na to gledali kao zabavu. Većinom je pljesak nadglasao negodovanje. No, mislim da je vizualni dio benda vrlo bitan. Mislim da imamo fotografsku memoriju prije nego auditornu. Kao ljudi. I koliko god za sebe mislio da nisam površan mislim da su površne stvari vezane uz vizualno i samo zato što se sjećamo nečega vizualno ne znači da je površno. To je nešto više. Nešto što je u vezi s auditornim doživljajem.
Ne želimo biti bend koji samo stoji na mjestu. Mi imamo puno pokreta u svojim izvedbama. Neki su naš nastup usporedili s ratovanjem. Nije baš tako, ali činjenica je da mi želimo agresivni i izvesti fizički perceptivan koncert. Ne samo nešto što čujete. Mi želimo da to bude intenzivno. Eventualno, kada ćemo imati novaca radit ćemo nešto još više vizualno.

Publika uvijek ima očekivanja od benda. Ima li bend očekivanja od publike?
BJ: Naravno! Prije nego što negdje odete sve može biti na razini trača. Ali kad jednom odete tamo... Znali smo što očekivati u Jacksonvilleu, znamo što očekivati u Zagrebu. Svirali smo ovdje ranije i bilo je zakon! Varšava, isto odličan koncert. Kako postajemo sve popularniji shvaćamo koliko je zabavno biti na turneji u Americi. Nekada smo imalo dosta statične reakcije na Sjeverozapadu i npr. u Phoenixu. Sada se to više ne događa. Možda jednostavno nisu uživali u našoj muzici. Sada su Portland i Seattle ludnica! Svirali smo u Clevelandu i bilo je kao nogometni nered. U New Yorku imamo dosta dobre koncerte. Jednom je u prvom redu bila neka nadrogirana cura koja je čupala Johnu pedale.

Je li se uzrujao?
BJ: O da. Morali smo je fizički ukloniti. Nitko iz osiguranja nije došao.

Pa ju je bend morao odstraniti?
BJ: Pa da. Morali smo je lupiti da ispusti opremu. Nitko nije reagirao. Zaustavila je pjesmu. Bila je potpuno luda. Računamo da će u NY biti ludo, ali ne toliko jebeno ludo. HEALTH defintivno ulaže puno razmišljanja u izvedbu. Nekada i previše. Mi definitivno želimo izvesti najbolji koncert svake večeri, želimo da ljudi dođu. Želimo da su promotori sretni, želimo se ponovno vratiti. Postoji klub u Denveru koji se zove Rhinocerpopulus. DIY klub. Posljednji put kada smo svirali tamo netko je digao Johna s leđa, nosio ga par metara i samo ga pustio. Razbio mu je koljeno. Radilo se o čistom animozitetu iz ljubavi. Dobra energija!

Kada snimate ploču računate li na određenu publiku? Nemate najpristupačniji zvuk, pa me zanima uzimate li u obzir faktor publike ili samo snimate što god vam bude zanimljivo?
BJ: I jedno i drugo. Kada u nekom trenutku budemo razmišljali o nekoj publici, odnosno nekoj široj publici, odnosno mainstreamu, nešto u nama će i dalje biti usklađeno s našim počecima. Svirat ćemo nešto s čime se svi slažemo i u čemu svi uživamo. Počeli smo kao čudan bend i završit ćemo kao čudan bend. No, s druge strane jako volimo mainstream muziku.

Što bi izdvojio iz trenutnog mainstreama? Što vam se jako sviđa? Nešto što će možda iznenaditi čitatelje?
BJ: Jupiter obožava Miley Cyrus.
E, to!
BJ: On sada nije ovdje tak da mu serem iza leđa. To je fakat podatak i pol. Obožava pop. Kada je Michael Jackson umro bili smo na avionu za Kanadu i potpuno smo zanijemili. Ako nas nazivate noise rock bendom, eto, zanijemili smo kada je Michael Jackson umro.

Na bini izgledate kao poprilično nabrijani ljudi, ali kada ne svirate koncert vrlo ste pristupačni i blagi. Koliko se te dvije persone mogu povezati?
BJ: Moja filozofija je uvijek bila - zadrži sve za koncert. Borci čuvajte se za ring. To je ljepota pozornice ili ringa. Možda nije primjereno ponašanje, ali je bar ograđeno. Tu se izludirate i gotovo. Danas mudro raspolažem svojom energijom. Pogotovo u zadnje vrijeme jer mi je skoro trideset. Sviram bubnjeve 15 godina. Ne želim se zaletavati niz ulicu u dućanskim kolicima i raditi ludorije. Želim svirati na turnejama. Ne želim biti na DL-u, na popisu povrijeđenih...ja sam baseball fan... Nismo nikad bacili televizor kroz prozor hotelske sobe ili radili bilo kakva rock-zvijezda sranja. Imamo svojih momenata. Sviđat će ti se, um, izdajemo video snimku koja prikazuje pobjednika našeg nagradnog izvlačenja. Tamo radimo neke umobolnosti. Djelomično je glumljeno. Zabavljali smo se.

Zadnje pitanje. Priča se da ćete u budućnosti snimati HEALTH TV? Što je HEALTH TV?
BJ: Um, ne još. Trebati će nam novaca i vremena. Još jedna dobra strana turneja je da dobiješ puno ideja. John je to smislio. Većinom bi to bili skečevi s HEALTH-om ili stvari koje bi smislili.

Ne bi bile 24 satne kamere i te fore?
BJ: Ne, ne! Bilo bi više zadano, po scenariju. Ili neke vođene improvizacije. Imamo puno čudnih ideja. Nedavno sam se sjetio jedne...mrzim pričati previše unaprijed, jer ako ne bude realizirano zvučat će glupo. Jedna od mojih ideja je UFC za DIY bendove. Ja protiv Juiceboxa ili nekoga drugog mog prijatelja. Nešto tako glupo. Juicebox je reper iz Millwakeaua. Sori, Juicebox! Nisam te mislio provocirati. Samo se pokušavam sjetiti prijatelja s DIY Scene. On je opasan lik iz Millwakeaua. Možda me razbije. Ali to je glupo. Imamo boljih ideja. Ne želim o njima pričati. Vidjet ćemo. Možda ćemo raditi neke stvari, a možda nećemo. Eto!

www.healthnoise.com
www.myspace.com/healthmusic

Foto: Dražen Smaranduj