Hrvatsko-talijanski kvartet East Rodeo će u utorak 13.12. nastupiti u Tvornici kulture, a povod je izdavanje vinilnog izdanja posljednjeg albuma "Morning Cluster" na kojem su gostovali Marc Ribot, Greg Cohen i Warren Ellis. Kako bi se razgovor oči u oči vrlo vjerojatno pretvorio u kilometarsku raspravu nakon koje bi intervju pretipkali tek negdje nakon zagrebačkog koncerta, s basistom Alenom Sinkauzom smo se dopisivali preko e-maila.

Sigurno se jako dobro sjećaš vašeg prvog koncerta u Zagrebu na Žednom uhu 2009. kada je zbog jakog pljuska voda propustila baš iznad bine u Teatru &TD. Ako se dobro sjećam svirali ste prvi, a nakon vas su nastupali još Dälek, Dalek, MC Oddateee i Destructo Swarmbots. Mislim da su dan poslije svirali ZU i HEALTH pa mi nikako nije bilo jasno zašto ne svirate večer kasnije s njima. Nije mi smetala čudna kombinacija s Dalekom i njihovom ekipom, ali mi se čini da bi dan poslije puno bolje legli publici koja je došla na Zu. Bilo je to zasigurno nenamjerno, ali često mi se čini da ste onda na neki način bili zakinuti. Onda ste više gravitirali Italiji, a danas se Nenada i tebe često viđa po Zagrebu. Vjerujem da izdavanje albuma za domaću izdavačku kuću nije jedini razlog zašto vas često viđamo u Zagrebu. Što se sve desilo od onda i koliko je sve to utjecalo na rad u bendu?

Tu ćemo večer vjerojatno dugo pamtiti. Nije nam smetala kombinacija u kojoj smo se našli, dapače, kao ljubitelji prvih izdanja Däleka, bila nam je čast nastupiti prije njih. Nego bilo je nevjerojatno svirati pod pljuskom u Teatru &TD, voda se slijevala iz reflektora po našim glavama i instrumentima. Bilo je teško opustiti se i uživati u svirci dok se nekolicina ljudi s hamperima penjala po stage-u da bi ih postavili na krizna mjesta gdje se voda slijevala, ali smo ipak priveli koncert kraju. Nakon koncerta do nas je dotrčala uspaničena ekipa iz Däleka da slučajno ne palimo svjetlo u backstage-u koji je bio potopljen. Uglavnom, bizarno iskustvo.

Sa ZU smo svirali još 2004. ili 2005. na jednom festivalu u Italiji. Njihov dugogodišnji ton majstor i producent zadnjeg albuma, Giulio Ragno Favero, ujedno je i naš producentski suradnik na posljednja dva albuma. Stilski smo definitivno bliži njima nego Däleku, ali s Dälekom nikad nismo svirali, tako da nam nije žao.

Zagrebu smo se približili zahvaljujući kazališnoj suradnji s Ivanom Sajko na predstavama "Rose is a rose is a rose is a rose" i "Prizori s jabukom". Prirodno smo počeli gravitirati prema tom gradu, u međuvremenu smo završili naš zadnji album "Morning Cluster" i ponudili ga Menartu. Vjerojatno je težina gostujućih internacionalnih imena (Marc Ribot, Greg Cohen i Warren Ellis) prevagnula da Menart krene u priču s nama, ali i moram priznati jedan zdravi partnerski odnos s Brankom Komljenovićem i Majom Cvetković-Raić koji su od početka vjerovali u naš projekt. Malo po malo počeli smo upoznavati ljude sa scene i krenuli u neke druge projekte s vizualnim umjetnicima poput Ane Hušman, Davora Sanvincentija i Simona Bogojevića Naratha, koji je režirao naš prvi video spot za skladbu "Brod".

U bendu se ništa nije promijenilo, funkcioniramo kao i prije, ali su definitivno naše suradnje u Zagrebu doprinijele da domaću publiku upoznamo s radom East Rodea.

Koliko vam je u promociji pomoglo izdavanje za domaću izdavačku kuću i da li je friško izdavanje vinila za male DIY izdavače kao što su El gallo rojo i Pulse bila samo potreba da se zadovolji neki dječački san? Ili je to na neki način zatvaranje kruga u kojem se ponovo vraćate principu po kojem danas većina manjih bendova funkcionira kada je u pitanju izdavanje albuma? Možda ti stavljam riječi u usta, ali čini mi se da ste s izdavanjem CD-a na domaćem tržištu htjeli pristupiti široj publici, a da se vinil ipak radi zbog osobne satisfakcije i radi ekipe kojoj ne treba posebna promocija vašeg rada.

Menart nam je pomogao jer je financijski pokrio jedan dobar dio produkcije albuma, a izdavanje pod njihovom licencom za izdavače poput El gallo rojo i Pulse omogućit će nam izlazak na strano tržište, jer osim vinila, izlazi i cd s posebnim artworkom kojeg je Danijel Žeželj nadopunio s još jednim crtežom. Svi koji budu kupili vinil moći će besplatno downloadirati album u digitalnom formatu.

Naravno da je vinil osobna satisfakcija  koja će zasigurno usrećiti i ekipu koja nas već neko vrijeme prati. Definitivno sam zadovoljan jer smo uspjeli zaokružiti priču na kraju s tri izdanja: cd za domaće tržište za Menart, cd za strano tržište i vinilno izdanje za Pulse/El gallo rojo.

Morning Cluster je vani skoro već godinu dana i još je uvijek teško definirati lepezu žanrova koji definiraju njegov zvuk. Pretpostavljam da si kroz ovih godinu dana pratio recenzije pa me zanima da li se sjećaš nekih usporedba koje smatraš pogođene i da li je bilo nekih koje zvuče bizarno i neočekivano.

Uglavnom je domaća kritika, uključujući i slovensku, pozitivno recenzirala album. Postojao je određeni trud kod recenzenata da opišu naš rad, a to znači da su mu posvetili neko vrijeme. Naravno da su gostujuća imena s kojima smo surađivali na albumu intrigirala kritiku, ali isto tako naš prijašnji album nije prošao nevidljivo.

Ne sjećam se usporedbi, no svakako se pisalo o novom zvuku u post rocku, o free jazz-u, o dekonstrukciji forme, o filmičnosti pojedinih skladbi, o beskompromisnom pristupu glazbi, itd.

Približava se desetogodišnjica benda? Koji su vam planovi za budućnost? Da li je lako držati na okupu band čiji članovi ne žive istom gradu i državi.

Nama je prvenstveno stalo da stvaramo zajedno glazbu neovisno gdje živimo. Svi se isključivo bavimo glazbom i kad god nam se pruži prilika radimo i izmjenjujemo ideje. Ponekad razmišljam da bi zasigurno više toga napravili da živimo u istoj državi, tj. gradu. Bilo bi lakše, no koliko god nam je East Rodeo bitan, bitni su i ostali projekti u kojima individualno sudjelujemo,  jer sve to zajedno podrazumijeva jedan individualan rast koji se potom reflektira na East Rodeo.

Plan nam je krenuti u novu produkciju materijala s vizualnim umjetnikom Davorom Sanvincentijem koji bi trebao dobiti formu audiovizualnog performansa kojeg bi trebali predstaviti na 25FPS-u. Možda će se tu naći materijala i za novi album, vidjet ćemo. Cijelu slijedeću godinu promovirat ćemo "Morning Cluster", zatim nas očekuje kazališna predstava u režiji Ivane Sajko "Prizori s jabukom" koja će zagrebačku premijeru doživjeti sredinom proljeća u Teatru &TD. Zatim smo Nenad i ja pokrenuli novi, ajmo reći IDM projekt, u kojem dominira procesualnost  i nastajanje instant compositiona u okvirima electro dub noisea. Naziv izvedbe mijenja naziv po rednom danu u godini kad nastupamo, npr. "154th day of the year", "213th day of the year", itd.

Kao organizatore, krajem rujna nas očekuje u Puli treći po redu Audioart, međunarodni festival eksperimentalne i improvizirane glazbe.

Padova, Pula ili Zagreb? Ili sve zajedno? Jesam li možda nešto zaboravio? Da li je moguće predvidjeti gdje će nastajati novi albumi ili je East Rodeo samo mali komad oko kojega se vrti drugi projekti?

Moguće je predvidjeti, ali ne sa stopostotnom sigurnošću. Svejedno je gdje radimo ako su uvjeti rada prihvatljivi. Danas je normalno furati paralelno nekoliko projekta, ako se želiš baviti  glazbom koja ne pripada sustavu fast food kulture. Jedan projekt ne isključuje drugi, već se nadopunjuju. Bitno je da je East Rodeo komadić do kojeg je svima u bendu stalo.

Bliži nam se kraj godine, a mi jako patimo na top liste. Što bi od ovogodišnjih izdanja? U biti, nije ni važno da su nova izdanja. Što te od glazbe progonilo ove godine?

Ove godine bih svakako izdvojio album "Mimikry" kojeg potpisuju Blixa Bargeld i Alva Noto, zatim novi Waits "Bad As Me". Dojmio mi se i album Davida Lyncha "Crazy Clown Time", vjerojatno jer volim njegove filmove.

Znaš i sam da kad bih krenuo s listom ne bih stao. Sve što sam slušao i što slušam mi je postalo na isti način vrijedno, od punka, metala i njihovih podžanrova, do rock and rolla i psihodelije, elektronike i podžanrova, trip hopa, suvremene glazbe, klasike, noisea, ambienta, talijanske canzone, jazza...

Foto: Dražen Smaranduj