Koncert u Tvornici će se održati u sklopu promocije još uvijek aktualnog live albuma "Uživancija!". Kako ste sada, s vremenskog distancom, zadovoljni tim albumom i mislite li da ste na njemu uspjeli u pravoj mjeri uhvatiti energiju s vaših live nastupa?

Mi smo zadovoljni zbog izvrsne interakcije sa ljudima koji se nađu na našim koncertima, bili to vjerni fanovi ili ekipa koja je slučajno nabasala; generacijski gledano od najmlađih do najstarijih. Kad istresemo energiju, feedback je neminovan. Nama na stageu je super, a da li je to prava mjera uhvaćene energije na albumu, nismo sigurni, trebali bi drugi put postaviti nekog mjernika..

"Uživancija!" je na neki način zaokružila dosadašnju karijeru Cinkuša. Kako ste vi zadovoljni s njom?
Trenutno stojimo na tri studijska albuma - "Zeleni kader", "Domesticus Vulgaris" i "Špiritus Sanctus", koje je odlično popratila kritika. Izuzetno nam je drago da je prve rečenice o nama progovorio čovjek velikog kalibra i dobar poznavatelj glazbe i umjetnosti općenito Darko Glavan. Manifestiranje kroz glazbu i tendencija prema drugim medijima rezultiralo je suradnjama sa kazalištem i filmom. Tako smo sa Shakespearovim "Hamletom" Zlatka Viteza i "Histrionima"obišli Hrvatsku, BiH, Kaliforniju, Las Vegas, L.A. Plesna predstava Rajka Pavlića i njegovog ansambla Liberdance "Domesticus Vulgaris ili jednostavno domaće" gostovala je na EXPO-u u Zaragozi (Španjolska), kao i u Quitu (Ekvador). Autori smo glazbe za još jedan projekt Liberdancea, "EtnoUnlimited ili suze i krv". Ekipa dokumentarnog programa HRT-a u režiji Ljiljane Šišmanović snimila je film o nama ("The Cinkuši"), a animirani film "Ciganjska" našeg bubnjara Marka Meštrovića i Davora Međurečana osvojio je na Danima hrvatskog filma Oktavijana za najbolji animirani film, najbolju glazbu, najbolju montažu, na Animafestu primio posebno priznanje međunarodnog žirija, Unica - treća nagrada u kategoriji filmske škole, EbenseeFestival - brončani medvjed, (ima toga još). Slijedeći film, istog dvojca, pod imenom "Silencijum", ovoga puta glazbu potpisuje Boris Wagner skupa sa nama, prolazi opet jako zapaženo i prima vrijedne nagrade. A tu je i Porin za "Špiritus Sanctusa" koji smo primili 2010. godine. Zahvaljujući ovakvom pitanju u intervjuu, moramo se prisjetiti prošlosti i fakat ne možemo reći da nismo zadovoljni.

Cinkuše je dugo vremena pratila fama da ste bolji uživo nego na studijskim snimcima. Jeste li zato i snimili ovaj live album?
Interesantno je s današnje točke gledišta promatrati tok kojom neki bend putuje, je li sve bilo promišljeno, da li se stvari dogode spontano, ili čak možda stihijski. Najsretniji smo kad se pogodi dobar omjer svega, jer tada u stvari uhvatiš trenutak života. A život, znamo, na kraju ispadne kao iznenađujuće nepredvidljiv rezultat naših pokušaja organiziranog 'šlihtanja'. Logičan potez je bio da se dogodi ovaj album, pa se eto i dogodio na opće zadovoljstvo.

Pričajući o glazbenom stilu Cinkuša svojedobno ste prozvani folk-punkom, odnosno etno-punkom. Što mislite o toj kovanici?
Folk, etno, world, folk-rock, -punk, polupank, 'hoblpank'.
Činjenica je da ljudi imaju potrebu svrstavati glazbu u ladice. Može se se reći da spadamo u tu kategoriju, no na naše veselje, mi sami nemamo granica, i koristimo svaki element iz bilo koje žanrovske ladice, ako je u službi pjesme. Tako naprimjer "Navigare necesse est" pjesmu Joška Božanića pisanu kombinacijom komiškog dijalekta i jezikom moreplovaca Sredozemlja "Lingua franca" ne možemo svrstati u punk, kao ni uglazbljene "Balade Petrice Kerempuha" Miroslava Krleže, ili "Vuprem oči" sa gošćom, karizmatičnom Tetom Lizom, ili pak "Recept" gdje Vid Balog čita recept iz kuharice koja je izdana 1815.godine.

Za Cinkuše se može reći kako su među prvima počeli tradicijske pjesme aranžirati u neke modernije aranžmane. U svijetu je world music (etno, folk) jako popularan, a u posljednje vrijeme dobiva sve veću pažnju i javnosti koja ne prati isključivo takvu vrstu glazbe. Jesu li Cinkuši spremni probati napraviti iskorak i u međunarodnom smislu jer mnogi smatraju (pa i ja) da bi ovakav spoj glazbe mogao pridobiti i svjetsku publiku?
U svijetu postoji brdo festivala koji prate world music, i naša je glazba odlično prihvaćena gdje god da smo svirali, pa se može reći da smo ju u tom pogledu pridobili. Do sada smo imali prilike nastupiti u Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Poljskoj, Sloveniji. Sve su to bili većinom pozivi organizatora, pa smo zbog toga posebno počašćeni, a od sada će nam u promociji pokušati pomoći booking manager Goran Andrijanić, pa se nadamo i ćeščim nastupima.

Pratite li hrvatsku world music/etno scenu? Koga biste izdvojili iz te scene, ali i općenito iz hrvatske glazbe?
Svakako trebamo spomenuti Tamaru Obrovac i njenu družinu, tu je Kries, Lidija Bajuk, Dunja Knebl, Afion sa Lidijom Dokuzović, Livio Morozin, Franco Krajcar, Miroslav Evačić...

Pripremate li novi album? Od "Špiritusa Sanctusa" je prošlo već dosta vremena?
Štancanje albuma nam nikad nije išlo, to nam naša religija ne dozvoljava, a očito je da bioritam benda i sazrijevanje albuma određuje tempo. Tek kada sve stvari sjednu na mjesto, kad se do mile volje naigramo sa muzičkim ficlekima i koncepcijom, posložimo autorske ideje inspirirane pogledima na svijet tj. filozofijom benda, ide se u studio.

Koje biste tradicijske pjesme željeli uvrstiti u svoj repertoar?
Sve koje nam odgovaraju da se kroz njih možemo izraziti.

Vječna tema hrvatske glazbe je nedovoljna promocija iste. Kako ste zadovoljni statusom Cinkuša u medijima? Mislite li da bi i vaš, ali i status drugih glazbenika bio bolji da ima više medija koji prate glazbu na konkretniji i profesionalniji način?
Hrvatska je, čast izuzecima, uz mainstream, preplavljena hrvatskim šundom i žutilom, uz izgovor 'ljudi to vole slušati'. Tako da odgovornost uvelike leži na televizijskim i radijskim urednicima, na njihovom profesionalnom i nepristranom (čitaj nelobijskom) pristupu kao i na upućenosti. Većina pak publike prihvaća servirano, dok se manji postotak populacije potrudi zagrebsti i naći nešto drugo. A dobre glazbe ima, samo se treba potruditi doći do nje.

Što mogu očekivati posjetitelji koncerta u Tvornici? Hoće li, kako medo kaže, biti sve u redu?
Medo kaže hm, hm, hm, sve će bit' u redu

Foto: www.nebofestzagreb.com