Big Daddy Kane: Ma samo nek se oni prave opaki a ja ću im pokupit’ sve pičke
Ne razumijem se u previše stvari, ali razumijem se u to da ako je Big Daddy Kane u gradu onda trebam popričati s njim. Lik je legenda hip-hopa i jedan od najvećih oldskul faca općenito.
Za razliku od drugih, ja ga nisam pitao kako je to biti Jay Z-ev stari drugar nego ga zapanjio svojim znanjem, dao mu bocu visoko kvalitetne šljivovice i poslije ga gledao kako sa 44 godine i dalje ’ladno rastura na stejdžu. Valjda od te šljivovice, a i zato jer je faca.
Za početak klasika, kako ti se za sad sviđa ovdje? (Iako je čovjek ovdje manje od 24 sata, ali ajd da se i mi pravimo uljudni i normalni.)
Sviđa mi se, vrijeme je lijepo, ljudi ugodni, odveli su me u neke dobre restorane, kul je.
Već si neko vrijeme na turneji po Europi. Sviraš li još u Americi?
Ovdje smo mislim od 17. i idemo kući tek 10. 5., tako da smo eto, na pola puta negdje. Još uvijek sviramo u SAD-u, konstantno.
I koja je razlika između SAD-a i Europe? Tko ima bolji ukus za mjuzu?
Ne znam jer nisam imao priliku slušati radio pa ne mogu reći kakva je scena ovdje, ali po reakcijama publike na koncertima, dobro se zabavljam jer ljudi dolaze, ispoštuju me. Znaju i stvari s albuma koje nisu singlovi, i ima puno ljubavi i energije.
Kakva je mjuza aktualna tamo? Što svira na radiju - neko polukorporativno sranje ili čak nešto normalno?
Osobno mislim da je na radiu glazba postala malo prekomercijalna.
Znači 5 istih pjesama i to stalno?
Točno to.
Što ti kao oldskul lik iz 80ih misliš o glazbi koja mladež pegla danas, npr. trap i slično?
Hmm... To je za mlađu generaciju i ako to hoće onda dobro, ali ja bi volio čuti nešto malo pozitivnije, conscious i definitivno na višoj razini što se tiče tekstova. Ali opet ja nisam ta mlada generacija i ne mogu govoriti u njihovo ime. Volio bih da mogu, ali šta da radiš.
Nekad nam se čini da ima hrpa talentiranih likova, ali da namjerno zaglupljuju da bi se ubacili?
Moguće... hehe, realno to je jedino što mainstream i prihvaća.
Ok, ima svega, a kad smo kod toga, koji ti je najdraži novi MC?
Iskreno, više slušam repere s YouTubea, betlove i slično. Osim njih, Joell Ortiz, Corry Gunz, Saigon i slični, ali većinom likove s YouTubea.
Šta kažeš na Kendricka Lamara? U jednom intervju kaže da čim ga je majka dovela kući iz bolnice da mu je stari pustio Big Daddy Kanea i da te praktički doslovno sluša od rođenja, dok je još bio samo čeljade u Comptonu.
Nisam znao to uopće, pa super. Drago mi je da vidjet te mlade likove koji rade svoje i pokušavaju da to zvuči više lirički, to je zakon. Likovi ko on, ko Joey Bada$$ i ima ih još.
Hip-hop kao da se pomalo vraća, kao da je prošao neki krug i sad ponovo valja.
Sva muzika to prođe, iscijede je pa treba vremena da ponovo oživi.
Javili nam interneti preko da si nastupao na Obaminom inauguralnom balu? Jesi upoznao starog Baracka i kako je bilo? Moram pitati jbg. Obama voli oldskul repčugu, rispekt.
Fino je bilo, Wayne Brady je bio voditelj, a ja i MC Lyte smo nastupali i to skupa, svako po stvar i izmjenjivali se. Bilo je zabavno, nisam nikad radio takvo što, publika je odlijepila. Obamu nisam upoznao.
A treba pitati... Ok, čuli smo da voliš Sharon Jones ? Kakvu još glazbu?
Ooo da, obožavam Sharon Jones i Dapkingse, ne baš sve ali skoro sve sa Daptone Recordsa, onda Raphael Sadiqua, Alice Russel... uglavnom svu soul glazbu.
Tvoj novi projekt "Last Supper" je baš taj neki đir.
Last Supper je grupa, a album se zove "Back To The Future", sad je vani na iTunesima i Amazonu i radi se o tom vintage soulu kombiniranim s hip-hopom 80ih i sve je uživo odsvirano. Last Supper se zove jer kao što sam govorio, mjuza se promijenila i nema tog hip-hopa kakav je bio, a ni soula. Danas je sve autotune pa evo ljudima. Možda im je ovo zadnja prilika.
Kad ga već spominjemo, šta je o autotuneom? Prestalo je pomalo...
Pa je da, sve manje ga je, iako iskreno nemam problema s tim. Volio sam npr. Rogera Troutmana s vokoderom i slično. Nije nešto što bih ja radio i nekad ljudima koji dobro pjevaju stvarno to ne treba. Ali kako hoće. To je popularizirao T-Pain i nakon njega su svi to radili, i klasično pretjerali, ali eto.
Zanimljivo da su tebi predbacivali zbog tog „smooth, volim žene i slično“ repanja, a danas ih je u mainstreamu više r'n'b pjevača nego repera i nitko to ne smatra čudnim, postalo je sasvim normalno. Smatraš li se ti nekim začetnikom toga?
Pa ne baš. Bilo je likova prije mene, to sam ja radio, u isto vrijeme i Heavy D, prije nas LL Cool J, još prije Whodini... Ima nas.
A ta podjela koju hip-hoperi znaju raditi? Kad se ubacuju u te stereotipne adolescentske mačo agresivne pizdarije i isključuju žensku publiku. Kao bez toga nisi tvrd i to (Što ispada smiješno jer je lik jedan od boljih MC-a ikad i dijelit uopće mjuzu na taj način je debilno.)
Ma samo nek se oni prave opaki a ja ću im pokupit sve pičke.
Hvala Philliu i Blackoutu što su nam omogućili intervju.