ANALENA: Dobro je da nismo primorani zarađivati od svirki jer to onda postavlja druga pravila igre
Analenu ne treba posebno predstavljati, a prije nego pređemo na sam razgovor, treba reći kako je isti vođen u kuhinji Udruge mladih Orlando neposredno prije njihovog posljednjeg dubrovačkog koncerta. Vani je padala kiša, diktafon je stojao na čistom stolu jer je Miran nakon večere oprao sve suđe, a Ana i on su često upadali jedno drugome u riječ pa je bilo dosta teško neke izjave odgonetnuti sa zvučne snimke. Mijo i Zet su za vrijeme ovog razgovora odmarali u sobi. Ili su udarili po šljivi, to nismo odgonetnuli...
Prošle godine ste nakon 5 godina objavili "Inconstantinopolis", vaš tek drugi album. Zbog čega je došlo do tolike pauze pogotovo kada se zna kako je "Carbon Based" odlično prošao i kod publike i kod kritike?
Miran: U principu, dok smo još promovirali "Carbon Based" napustio nas je stari basist Sixx i onda nam je trebalo vremena da odlučimo što ćemo dalje.Ana: Na početku je bila odluka kako nećemo ni svirati bez njega.Miran: Trebalo nam je vremena da odlučimo što ćemo, da odlučimo kako ćemo svirati nas četvoro. Kada smo odlučili da ćemo nastaviti svirati i to da će Ana i pjevati i svirati bas trebalo nam je vremena da profunkcioniramo na taj način.Ana: U zagradi da ja naučim svirati i pjevati.
Pa zar nisi znala svirati prije toga?
Ana: Pa znala sam svirati, ali drugo je i svirati i pjevati.
Ne znam. Niti sviram niti pjevam.
Ana: Osim toga dogodilo su se još i neke životne okolnosti. Mijo je dobio dijete, svi smo počeli raditi.Miran: Kada smo počeli raditi na novom albumu, trebalo nam je više vremena, a nigdje nam se nije ni žurilo. Jednostavno, rekli smo OK, trebati će nam koliko će trebati i nekako nismo razmišljati je li to 4, 5 ili 10 godina. Išli smo nekim svojim tempom, a i sam album je izašao dosta nakon što je snimljen, ali na kraju smo super zadovoljni kako je ispao.
Na albumu se čuje nekakva zrelost. Niste pobjegli od svojeg zvuka, ali je ipak drukčije od "Carbon Based".
Ana: To ti dođe kada pređeš 30-u.Miran: Normalno da se mijenjamo. Kada pogledaš, Analena prije 10 godina je skroz nešto drugo što je Analena bila u "Carbon Based" fazi, odnosno nešto treće nego je to Analena danas.Ana: Ja se uopće ne slažem s tobom.Miran: Pa jeste nešto drugo. I zvuk se promjenio i mi smo se promjenili. Meni je to normalna stvar, uopće ne znam zašto bi trebali biti isti kao prije 10 godina.Ana: Ja mislim da je super kod našeg benda da kad čuješ naš rif, znaš da je to Mijin rif. Po tome se nismo promjenili, jedino je sada možda naglasak na nekim drugim stvarima. Na "Carbon Based" je možda naglasak bio na frenetičnim prekidima i čudnim ritmovima, a ovi djelovi koji su tada bili zatomljeni, neki ravnjaci, sada su više naglašeniji. Zvuk ovisi i kako se osjećaš i što te zanima. Normalno da nećeš raditi cijelo vrijeme iste stvari čak i ako su dobre.
Kako ste zadovoljni prijemom albuma? Koliko vam je uopće stalo do kritike? Kakve su reakcije ljudi koji prate Analenu od vaših početaka? Jesu li oni zadovoljni?
Miran: Kao prvo, sve što radimo radimo zbog nas. Nemamo nikakve želje ni potrebe da bi zadovoljili fanove i slušatelje nego jednostavno sviramo što nam dođe, što nam se svira, po čemu brijemo. Sad, ako se to nekome sviđa super, ali nema nikakve šanse da mi dok traje taj nekakav kreativan proces nastajanja pjesama, razmišljamo hoće li se to nekome svidjeti ili ne.Ana: Ali svejedno se svim našim prijateljima i ljudima koji nas znaju album sviđa. A za ovako općenito nisam baš sigurna, nisu baš toliko hvalospjevi kao za "Carbon Based".Miran: Dosta ljudi je u principu reklo da album raste s vremenom. Što više slušaš, to ti bolji postaje. Nije na prvu loptu, ali pitanje je hoće li netko tko te ne zna dati albumu šansu da ga 5 ili 10 puta posluša. Ako mu ne upali na prvu i reći će 'jebiga, solidno je, ali...'.
Ja sam htio nešto slično reći, a to je da meni osobno "Carbon Based" na prvu pjesmu, na prvo slušanje odmah bio 'bam', a "Inconstantinopolis" raste kako album napreduje prema kraju. Ne znam kako to ide s vama sa slaganjem redoslijeda pjesama na albumu, ali uočljivo je da se niste povodili idejom kako A1 mora biti 'hit'.
Miran: Tako je. Nije čak ni redoslijed bitan. Svaku pjesmu moraš poslušati 10-ak puta da je shvatiš do kraja. Nije na prvu loptu.Anan: Zato što je suptilnije. A što se tiče kritike za koju si pitao, prije mi je bilo važnije ono što će ljudi reći, čak i oni koje ne poznajem, a sada me baš boli kurac. Mislim znam da je to grozno reći, ali sam shvatila da ako je meni OK, onda je OK.Miran: Slažem se. Mislim, fino je ako te neko pohvali, dobar je to feeling.
A kakav je osjećaj ako netko stavi "Carbon Based" kao drugi album desetljeća?
Miran: Pratio sam odbrojavanje pot liste od stotke i kada sam vidio kako na početku nema nijednog domaćeg albuma nekako nisam očekivao da će se Analena ili bilo koji drugi domaći album uopće pojaviti. I onda kada sam vidio da smo drugi pomislio sam 'Isus ti mater, što je sada ovo'.
Nas su pitali ljudi koliko nam je Moonlee platio da stavimo Analenu i Lunar među top 10.
Miran: (smijeh)Ana: I koliko moramo platiti?Ništa.Miran: Možda smo vam nešto i platili, ali ja to ne znam. (smijeh)
Zašto "Inconstantinopolis" kao naziv albuma?
Ana: Album je dobio naziv po pjesmi, a pjesma se radi u stvari o tome što ja u zadnje vrijeme kao nešto filozofiram o nestalnosti. Ono, misliš da si sredio život, a sutra sve može otići kvragu ili ako je sve loše, sutra ti se već može okrenuti na bolje. Inconstantinopolis tu dođe kao neki alegorijski grad.Tvoj alegorijski grad, a ostali su se složili oko naziva.Ana: Da.Miran: Meni je recimo ovaj cijeli album tematski o poziciji čovjeka u ovom svijetu i kako nema nikakve stalnosti, sigurnosti.Ana: Ne toliko materijalno nego ideološki, sve te mode, pa ti fejsbuci i sve je tako to potrošno. Dobro, znam da zvučim kao da izmišljam toplu vodu, ta neka spika kapitalizma i konzumerizma, ali tako je, sve se tako nekako troši.Miran: Ja baš nekako vidim kada ideš kroz album, vidim poziciju individualca kako da se postavi u ovom svijetu. Sve je u nekakvim metaforama, kaže da nađeš svoje mjesto.
U posljednje vrijeme ste koliko-toliko dosta svirali kao promociju albuma, ali znam da radite druge stvari i da je vremena za svirke sve manje. Je li vam žao što niste u situaciji uzeti kombi i otići svirati dva mjeseca po Europi?
Ana: Meni je žao.Miran: Na neku foru ti je žao, ali svjesni smo da u cijelom životu kojeg sada imamo možda nema mjesta da idemo dva mjeseca na turneju. Opet, lani u desetom mjesecu smo imali "Inconstantinopolis tour" koji nas je odveo do Istanbula i nazad, tih 9 dana nam je bilo totalno ludilo. Super smo se proveli i bila nam je prava uživancija.Ana: Ja svaki put kad sjednem u kombi skužim kako mi je to super da ja u njemu ležim umorna i slušam ostale kako nešto kenjaju i onak' se mislim 'a mogla bih ovako do pedesete', ali s druge strane mi smo fakat svi užasno sretni da sve četvero za pravi posao radimo stvari koje fakat volimo što mislim da je dosta rijetko danas tako da i u tome uživamo. Morali smo doći do kompromisa da volimo Analenu i volimo to drugo i OK mi je da nismo primorani zarađivati od svirki jer onda to postavlja neka druga pravila igre koja meni nisu OK.Miran: Onda sve pada pod drugo svjetlo, onda moraš razmišljati...Ana: ...k'o Pipsi koji moraju imati tri probe tjedno jer im je to posao i moraju doći na probu sviralo im se ili ne. Mi uvijek kada dođemo na probe nam je super.
A gdje su probe?
Ana: U Zagrebu.Miran: Ja svaki put pobjegnem s posla u 5 da dođem u 7 u Zagreb, onda proba do 9 i nazad doma do 11. Nekada spavam na pumpi kada ne mogu više.Ana: Kužiš, to je fakat ljubav prema svemu ovome.Miran: To je na neku foru i test jer jednog dana kada mi se neće dati furati dva sata u jednom smjeru da bih bio na probi, onda će to biti znak da je dosta. Sada je stvar u tome da svi volimo svirati. Kada se skupimo u Zagrebu i uđemo u kombi svi smo sretni i idemo na svirke kao na neku avanturu.Ana: Prednost je ovog načina što možeš birati, ne moraš svirati nešto ili negdje što ti je neki menadžer rekao već sve radimo točno kako hoćemo.
Pitao sam za europsku turneju jer znam da imate publiku i van naših prostora, vi niste nepoznati bend u Europi.
Miran: U stvari, mogu reći da imamo dosta jako ime vani. Ljudi znaju za nas, često nas zovu da dođemo svirati svugdje po Europi. Sada nismo u toj poziciji da idemo na takve turneje, ali dobro je znati da ukoliko odlučimo takvo nešto odraditi, imamo gdje svirati i ne bi bio veliki problem tako što organizirati.
Hoćemo li čekati 5 godina na novi "Inconstantinoplios"?Ana: Da.(smijeh svih prisutnih)Miran: Analena radi u petoljetkama.Ana: Pa što ja znam. Možda i ne, ali Miju dolazi drugo dijete, poslovi su sve ozbiljniji. Ali, sada ćemo početi raditi na novim pjesmama.Miran: U principu bez veze je da bilo što kažemo. Možda će biti ranije, možda kasnije.Ana: Kad je OK da bude po tebi?
2012-e. Najkasnije. Početak 2012-e.
Anaa: Ajde, probati ćemo.
Mirane, osim Analene ti si u svijetu glazbe prisutan i kao glava Moonlee Recordsa? Odakle ti živaca i volje za izdavaštvo u vremenu u kojem smo svi svjesni da to ne donosi nikakvu materijalnu korist?
Miran: Teško je to objasniti. Isto kao Analena, to je neka ludost, zaljubljenost, strast u nečemu što radiš. Kad dobiješ super album u ruke, kad doživiš to nešto s bendom, kad to nešto prođeš ujutro se probudiš i kažeš 'to je to, totalni zakon, jebote'. Onda više nije važno koliko si svojih hiljada eura uložio u sve to, koliko si stotina sati potrošio na sve to. Nema tu nekog racija, nego jednostavno vrati ti se to na drugi način. Teško je objasniti zašto to radiš, a još teže bi mi bilo objasniti zašto to više ne radim kada bih prestao to raditi.
Što možemo očekivati od Moonleea u budućnosti?
Miran: Na proljeće planiramo objaviti novi album od Bernays Propaganda, u planu je i novi album Damira Avdića, a poslije ćemo vidjeti - imam neke dogovore, ali ništa konkretno pa nema smisla da bilo što govorim o tome.
Koji su najprodavaniji albumi s Moonleea? Koji su se albumi 'pokrili' svojom prodajom?
Miran: Prve Analene u principu više nema. "Carbon Based" je rasprodan, CD-a više nemamo, vinila je ostalo još nešto malo, a reprinta neće biti. Debeli Precjednik je dosta dobro prodavan, Vuneny su prodali dosta zato što non-stop sviraju, pogotovo vani. Bernays Propaganda su isto prodali nešto jer također puno sviraju i to je u biti nekakav zaključak - bendovi koji dosta sviraju, više albuma i prodaju jer se dosta toga prodaje na koncertima. Jedina je iznimka Damir Avdić koji je i nas iznenadio jer se prodavao preko nekih mainstream distribucija, a pogotovo u Sloveniji se prodao u velikom broju primjeraka. Ali, generalno ako bend ne svira veliki broj koncerata, onda možda i nema potrebe da mi to izdamo.Ana: Ma taj Moonlee, to ti jedan idealan svijet.Ovo će biti super za kraj.Ana: Ozbiljno. On izdaje ono što osjeća da je dobro, a sada što netko ne skuži da je to dobro, to je druga stvar. U principu on radi nešto što voli, i to bi svi ljudi trebali raditi, ali možda nemaju hrabrosti.
(Fotografije su uzete s Analenine myspace stranice.)