Naš novi, 62. po redu mixtape složio je Mihajlo Lalić - Lale, forumaš godine 2003. na podforumu "glazba", prvi na upisnoj listi ETF-a 1999., basist Boraca protiv pokvarenog sistema, čovjek koji neće propustiti niti jedan vikend za odlazak na Hrelić kako bi obogatio svoju audio kolekciju, kao niti jedan dobar koncert u vašem i(li) našem gradu. E da, i bloger!​

Lale: Emir je rekao da se ograničim na sat i pol ali sam uspio nabaviti praznu kasetu od 100 minuta, onu skupu japansku, pa je ispalo malo više (a i sve kasete su uvijek imale oko dvije i pol minute ibera po strani, sjećate se). I ovako je bilo muka probrati određeni broj pjesama od svih tisuća koje volim i želim podijeliti sa svijetom; koji kriterij uopće odabrati? Nisam mogao primijeniti Vranin s „aktualnim“ stvarima, pošto sam ove godine čuo dva nova albuma – Overkill i Hirax; na kraju sam odlučio pokušati probrati u što više žanrova one neke „B“ i „C“ stvari, koje su možda širem pučanstvu promakle, a po mom sudu nisu trebale. Tako je barem s pankerskim dijelom repertoara, u kojem sam bolje verziran – ovi vorld mjuzici koje sam stavio garant su potlistaškim ognjišćarima sve redom blickrigbopovi, ali barem pridonose shizofrenosti i eklektićnosti miksa.

1. Josip A Lisac & Klapa Panon – Pesma o ribaru Marinu, Mari i moru

Prva i nadam se posljednja klapska izvedba koja će mi se u životu svidjeti. Dobra pjesma nadilazi i najteže prepreke!

2. Pegboy – Strong Reaction

Tužno-poletni pank, meni vrhunac glazbe. Iz Čikaga moji, znaš ti dobro koji.

3. Kepone – Bring It Down

Nažalost mahom zaboravljen bend iz devedesetih, meni apsolutno genijalan, pogotovo ovaj zadnji istoimeni album koji je fantastičan spoj panka, nojza, folka i tko zna čega još. Mogao sam staviti bilo koju stvar s njega, odlučio sam se za prvu.

4. The Riverboat Gamblers – Comedians

Jedan od najboljih aktualnih lajv bendova, bilo na velikom stejdžu odakle pjevač mobitelom zove mamu da ova čuje koliko mu je ljudi došlo na koncert, ili u podrumskoj rupi u Grazu gdje na bisu svira ovu stvar na zamolbu dvojice koji su došli iz Hrvatske na koncert.

5. Carter The Unstoppable Sex Machine – Rubbish

Bend koga se rijetki sjećaju, ali većina takvih su diehard fanovi. Bili su dio šarene britanske plesno-gitarske scene koja nam je dala EMF i slična trivijalna opća mjesta nostalgija-partyja, ali po meni su bili daleko bolji, pametniji i vredniji od nje. Jim Bobovi tekstovi meni su otprilike najbolji nakon Strummerovih; ova stvar invertira klasične rokenrol klišeje o brzim autima i glasnoj glazbi u trijumfalnom luzerskom refrenu „When I drive that heap down the road you can hear the cheap car stereo, volume knob turned down low and rubbish on the radio“.

6. Big Audio Dynamite – Nice and Easy

Ne kužim plesnu glazbu, pa mi je valjda zato odličan posljednji album Mick Jonesovog Big Audio Dynamite, nikad službeno objavljen jer ga izdavačka kuća nije smatrala vrijednim objavljivanja. Baš me briga, ja na ovo plešem kad nitko ne gleda (ne „kao da nitko ne gleda“, kako kaže izreka, nego baš kad sam 100% siguran da nitko ne gleda).

7. Disciplin A Kitschme – Have You Ever Heard of Any Other Rhythm? (Safe Radio Edit)

Engleska Disciplina mi je najbolje što je Koja napravio nakon prvog im jugoslavenskog albuma. Ne razumijem kako ovo nije bilo megauspješno za vrijeme jungle eksplozije, ali kako rekoh, ja ne kužim plesanje niti glazbu namijenjenu istom.

8. Thee Mighty Caesars – Wiley Coyote

Kako uspiješ izdati preko stotinu albuma u najograničenijem žanru ikad, a da je svaka stvar remek-djelo? Ja ne znam ali Wild Billy Childish zna.

9. The Darkthrones – Californian Hunger

Na jutubu postoji izvjestan broj bizarnih videa u kojima neimenovani muzičari sviraju surf obrade black metal klasika. Ideja zvuči suludo, ali kako umjetnost ne sudim po nakani nego po konačnom rezultatu, moram reći da mi je ovo fantastično. Nikad se nisam ufurao u taj surf – odeš na koncert Bambi Molestersa pa oni odsviraju dvadeset introa i završe – ali mi je ova igra prepoznavanja rifova skroz zabavna.

10. Junior Murvin – Judas and Jesus

Svi znaju „Police and Thieves“, ali čovjek nije umjetnik od jednog hita.

11. Meat Puppets – Sloop John B (live)

Klasik s „Pet Sounds“ u izvedbi najljepšeg muškog vokalnog dua, braće Kirkwood. Imao sam sreću dva puta ovo čuti uživo i oba puta je vrijeme stalo dok je trajala.

12. Joe Strummer – Tropic of No Return

„Walker Soundtrack“, za opskuran i vjerojatno loš film u kom je Joe glumio za svojih „izgubljenih godina“. Bilo bi mi drago da nekoga ova motivira na istraživanje njegove karijere između Clash i zadnjeg od Mescalerosa, koga svi dižu u nebesa jer je umro dok ga je snimao (iako su oba prije njega bolji, što je i logično jer živ čovjek u pravilu bolje sastavi album nego mrtav) (sori Darkec).

13. Alhaji K. Frimpong – Kyenkyen Bi Adi M'awu

Bivao ćoravom kokoši i ubo ovo zrno, prekul stvar iz Gane, ako se ne varam iz 1976. (eto, nije tada samo pank valjao). Na jutubu ima još bolja verzija s „Afro-Rock vol. 1“ kompilacije, ali ova je dvije minute kraća, pa eto.

14. The Fall – Before the Moon Falls

Najdraži si bend mogu birati po više kriterija – najslušaniji (Ramones), najromantičniji (Clash), najemotivniji (Leatherface), najnepogrešiviji (Fugazi)... The Fall su mi najdraži po dva kriterija: najposebniji, i onaj s najviše dobrih albuma (nešto preko 30). Imaju oni dosta prijemčivih i popičnih albuma, ali kako nikad nisu bili bend koji bi se naročito trudio svidjeti, odabrao sam jednu s najzajebanijeg.

15. Siouxsie & the Banshees – Metal Postcard (Mittageisen) (Peel Session)

Meni najjezivija Banshees stvar, sa savršenog prvog albuma, ovdje u nešto bržoj BBC verziji. Tema je Tomislav Karamarko.

16. Blitz – New Age

Pank je puno puta „umro“, a jedna od smrti bila je tamo negdje '83/'84 kada je i drugi val „pravih“ UK pank bendova krenuo eksperimentirati s komercijalnijim zvukovima. Tako su i Blitz, pola-pank-pola-skin working class bend koji je pjevao o uličnom nasilju i za omot albuma se slikao na bageru (!), u jednom trenutku otkrili sitni sajzer. Tada uglavnom prezreno, danas Ice Age s ovim stilom postaju svjeckom senzacijom i prije nego nauče odsvirati koncert bez stotinu ispadanja.

17. Mekons – Hello Cruel World

Izgleda da moraš biti iz Leedsa da bi stvarno razumio američku narodnu muziku. Moj najdraži kantri/folk bend.

18. Mutiny – Bligh

Folk-pank pjesma o gusarima. I žanr i tematika su toliko isprostituirani da su uglavnom predmet sprdnje nama koji smo čuli više od 10 albuma u životu, ali ovo je the real thing – folk punk for punk folk, kako sami kažu. Australski krasteri, bili su nekad u vrijeme ovoga albuma prvijenca i na DIY mini-turneji po Hrvatskoj, na moju žalost taman pred početak moje karijere posjećivanja koncerata. Slično kao s Kepone, svaka pjesma je dragulj, pa stavljam prvu.

19. Muzsikas – Hidegen fujnak a szelek

Da, to je ona koju The Ex uvijek sviraju. Pretpostavljam da je ovo verzija koju su oni slušali. Hladan vetar poljem piri, rekao bi Zvonko Bogdan.

20. Gregory Isaacs – Poor and Clean

Čovjeka zovu „The Cool Ruler“. Otkrijte zašto! Ili, otišao je u studio i snimio rege pjesmu. Rezultat će vas ostaviti bez daha!

21. Sam Gopal – The Sky Is Burning

Sam Gopal je indijski svirač meni slabo poznatog instrumenta koji se zove tabla, a ovo je pjesma s albuma na kom mu je pjevao i svirao gitaru izvjesni L. Kilmister. Čudne bile te šezdesete...

22. Hüsker Dü – Bed of Nails

Svi znamo i volimo Huuuskere, ali zadnji album, pa još skroz tamo „C“ strana...? Predivna zakopana pjesma, meni je trebalo 10 godina slušanja da je zamijetim.

23. Iron Maiden – Reach Out

Svaki normalan metal bend bi u osamdesetima od ovoga napravio megahitčinu, osim Mejdena koji su je zakopali na B-stranu singla – je li zbog nedovoljno historijske tematike ili zbog toga što je pjeva jedan od gitarista, ne znam. U svakom slučaju super stvar i impresivan bek vokal.

24. X – 4th of July

John Doe i Exene su, opet, najljepši muško-ženski vokalni duo. Prva 4 albuma bi trebala biti opća mjesta za svakoga tko sluša muziku s gitarama, zato stavljam jednu s najlošijeg (tko me zna, zna da sam ekspert u voljenju loših albuma dobrih bendova). Jebiga, u mom svemiru ova je klasik; jedino bih volio da su Exenine antiharmonije malo glasnije u miksu, kao što je bilo prije no što su počeli dopuštati svakoj šuši da ih pokuša prodati na televizor.

25. Leatherface – Do the Right Thing

Jebote, KAKO JE OVA STVAR DOBRA. A nije čak ni s najboljeg im albuma! SVE SU JEBENO OVAKVE!!!!

26. Naked Raygun – I Remember

Predvodnici čikaške pank scene osamdesetih, čiji je gitarist kasnije osnovao ranije uključeni Pegboy. Prva njihova stvar koju sam čuo još u srednjoj, imaju puno jednako dobrih ali ovaj kriterij odabira nije ništa lošiji od drugih.

27. KBO! – Prošlost

„Pozovi 93“ od KBO! (navodno se čita „kvo“, iako svi ljudi koje znam oduvijek govore ka-be-o; vražja ćirilica!) je jedini drugi ex-yu pank album koji mi je dobar kao albumi Idijota. „Hit“ s njega je „Samoća“, koju na koncertima ponekad sviraju Debeljaci (Osječani znaju da su je preuzeli od zaboravljenih Rangoraksa) i ako se ne varam Mašinko, ali meni je ova uvijek bila još draža. I fino se tematski nastavlja na prethodnicu, dakle eto ti koncepta.

28. The Cute Lepers – Prove It

Ovi pop-pank genijalci su svirali dvaput u Zagrebu, oba puta pred 30-ak ljudi; drugi pjevačev bend, The Briefs, gledao sam na festivalu nakon Japandroidsa, i svjedočio masovnom egzodusu 5000 Japandroids fanova koji nisu htjeli niti dati šansu barem prvoj stvari benda koji dijeli žanr s njihovim favoritima. Ne znam, meni takve stvari slamaju srce. Svaka čast Thermalsima i Tedu Leu, ali HAVE YOU EVER HEARD OF ANY OTHER RHYTHM?! :(

29. The Queers – We'd Have a Riot Doing Heroin

Ružno, prljavo i glupo, kao sav najbolji pank.

30. Screeching Weasel – We Skate

Da vidimo koliko ću stići napisati dok pjesma ne zavr

31. Supersuckers – Roadworn and Weary

Supersuckersi su svirali u Zagrebu dovoljno puta da postanu nešto kao šaljivi pančlajn zahtjevnoj zagrebačkoj publici (rolajz). Inače su over-the-top hard rokerski pank, ali imaju ovaj jedan kantri album koji je meni briljantan. Ima gostovanje Willie Nelsona, nešvilski duet s Kelley Deal, lep stil (znaš kako lep!), sve po pe-esu. Ne znam zašto nikad nije zavoljen od strane lemćop/viskitaun ekipe, ali neću prestati pokušavati ga popularizirati!

32. Iron Horse – Gone for Good

Još jedno slučajno dosezanje transcendentalnosti. Neka bradata ekipa snima „bluegrass tribute“ albume kako bi kamiondžije mogli slušati popularne hitove u za njih normalnim izvedbama, i ispadne im ovakav dragulj. Original je od divnih Shinsa, ali ja već godinama češće slušam ovu verziju.