Kako je naš Andrija svojedobno rekao: „Sleepyheads su melodični gitaristički indie bend. U svojem gotovo klasičnom indie rock izričaju kombiniraju sve ono zbog čega smo voljeli pošteni i pravovjerni indie devedesetih, zdravu alternativu nultih, ali i moderne glazbene začine. Vedran, Domagoj, Daniel i Gišo se već neko vrijeme motaju po sceni, a upravo sa Sleepyheads su protekle tri godine skrenuli pažnju svojim odličnim indie-pop/indie-rock zvukom.“

Sleepyheads su trenutno u fazi snimanja albuma prvijenca, u subotu 29. studenog ih može gledati u Route 66. Pjevač i gitarsit grupe, Vedran Šuvak, pripremio je 56. pot listin mixtape.

Popis pjesama:

1. David Bowie – Teenage Wildlife
Bowie i „that-skinny-motherfucker-with-high-voice“ na broju 10  ove kompilacije, bili su moji prvi glazbeni heroji. Bowiejev najdraži album mi je „Hunky Dory“. A „Teenage Wildlife“ mi se čini kao dobar početak ove kompilacije. A i super je solo gitara...

2. Dinosaur Jr. – What Else Is New
...koja se baš fino nadovezuje na ovu gitaru... Volim solaže. Volim ih kada su melodične, zanimljive, kada dolaze iz duše autora, kada vas njeni tonovi udare u ona mjesta iz kojih ste iste sekunde katapultirani u kovitlac emocija, sjećanja, ispunjenih želja i tko zna čega sve još... J je jedan od onih kojima to često uspijeva.

3. This Mortal Coil – You And Your Sister
Moja šest godina starija sestra donijela je ovaj album iz Zagreba u Vinkovce, negdje u vrijeme kad sam završavao osnovnu školu. Pustila ga je jedno veče prije spavanja i znam da sam razmišljao: „Ovo je baš dobro. Lijepo, lagano, pomalo čudno, ali i dalje ugodno...“. I onda je krenula ova stvar. I ostadoh: paf! Drugi dan sam premotavao kazetu na ovu stvar i preslušao ju nebrojeno puta. Tek puno kasnije saznao sam da je obrada, te tako otkrio Big Star, i bla, bla, bla... Još uvijek zvuči čarobno.

4. Yeasayer – Glass Of The Microscope
Često smo, kao bend, svirali njihovu stvar „2080“ s prvog albuma. Volim podjednako i njihova druga dva albuma na kojima su bruklinsko-pustinjsku briju zamijenili s elektronikom i synthevima.

5. Devendra Banhart – At The Hop
Baš kad sam mislio da sam s hippiejima raskrstio i složio se s Primal Scream tezom „Kill All Hippies“, niotkuda se pojavila ova budaletina i ja se nađoh kako pjevušim „I want my child to be a long-haired child“. Hoću li odabrati neku blesavo-šašavu pjesmu u kojoj npr. pjeva o veseloj lignji koja se kreće psihodelično, ili ću odabrati jednu od tužnih u kojoj npr. pjeva o tome kako će umrijeti sam? Odlučih se za jednu koja je tu negdje između.

6. Je Suis France – That Don't Work That Well For Us
Evo jedne opskurne. Otkrih ju sasvim slučajno, u doba dok sam muziku skidao na poslu jer doma nije bilo interneta. Pretraživao sam tada blogove koji bi nudili mp3ice. Slučajno skinuh i ovu stvar američkog benda Je Suis France. Stvar je zakon! Skinuo sam i album puno kasnije, i nije tako loš, ali ova stvar mi je definitivno favorit. Još uvijek ne znam o čemu to oni ovdje pjevaju, ali svaka im čast. Navodno su popularni u Poljskoj.

7. Bombino - Amidinine
Negdje taman u proljeće ove godine sam se zakačio na Bombina i njegov album „Nomad“. Kako je moje prevozno sredstvo bicikl, tako često slušam muziku dok se vozim po gradu. Kada naiđe ova stvar na mp3 playeru, a vani je sunčan dan, dobijem toliki udar energije da bih dao sve da mogu plesati i voziti bicikl istovremeno. A kladim se da i moj bicikl tada razmišlja slično...

8. The War On Drugs – An Ocean In Between Waves
Baš kao što su mi Destroyer svojim albumom „Kaputt“ uspjeli učiniti jedan omraženi glazbeni žanr (soft-synth-sax-pop) privlačnim, tako su The War On Drugs uspjeli  od adult-oriented-soft-rock žanra napraviti tu krasoticu od albuma, „Lost In The Dream“. Ova stvar mi je najbolja.

9. Vampire Weekend – Ya Hey
Kad sam je prvi put čuo, bila mi je čudna. Kao, malo me smetaju ti vokali, ali ok. Onda mi je, u jednom trenutku, postala strašno iritantna. Opet zbog tih vokala. A onda je odjednom sve sjelo na mjesto i pjesma me udarila u svoj svojoj snazi i ljepoti. Himna.

10. Prince – Something In The Water (Does Not Compute)
Volim Princea. Još od malena. Prince ima dva nova albuma. Jedan je, u biti, baš dobar i više funky. A drugi je manje dobar i više je rock.  Volim i njegove gitarske stvari i njegove funk-r'n'b stvari. Odabrao sam jednu koju sam relativno nedavno otkrio. 1982. ovo su zvali future-funk. Bili su u pravu.

11. Chance The Rapper – I Am Very Very Lonely
Iliti, ja sam jaako, jaako usamljen, ali me to ne bedira previše... Ili? It's just me and la cucarachaaaa tonight. . .

12. Spoon – Inside Out
Spoon nisam previše slušao prije. Samo album „Ga Ga Ga Ga Ga“. Ove godine su mi se uvukli pod kožu prilikom već spominjanih vožnji biciklom. Baš dobar album.

13. Of Montreal – Psychotic Feeling
Naravno da volim Of Montreal. Sad kad gledam, čini mi se da je Kevin baš neki uvrnuti spoj Bowiea i Princea. A i njihov koncert u Ksetu mi jedan od top 5 koncerata u životu. Ova stvar je izašla na „Daughter Of Cloud“, kompilaciji B-strana singlova i baš je jedna slatka, mala (izvrnuta torto, vrh ti na dnu stoji) Of Montreal pjesma.

14. Jarboli – Neizvesnost
Može Boris iz Jarbola ovu stvar najavljivati kao „pesmu za romantične paćenike“ (ili kakogod već) koliko hoće, ali „Neizvesnost“ jeste THE pjesma. Meni govori sve o svijetu u kojem živimo i kako se osjećamo u istom. Ali to sam samo ja... Inače, mnogo volim Jarbole.

15. Kings Of Convenience – Rule My World
A i ova govori o svijetu u kojem živimo. I da, „samo netko tko je moralno superiroran bi mogao, i iskreno zaslužio, vladati mojim svijetom“... Ima smisla.

16. George Harrison – All Things Must Pass (Demo Version)
Ove godine sam konačno pogledao dokumentarac „George Harrison: Living In Material World“. I naravno, da sam poslije išao preslušavati njegove solo albume. Ova demo verzija se nalazi na soundtracku za dokumentarac i odmah mi je sjela ta opuštena, sjetna, ali i optimistična atmosfera kojom odiše. A i idealna je za kraj. All Things Must Pass.