Dino Santaleza i Vlado Kuzman, istarski kantautori, ovog su ljeta svirali na mnogo zajedničkih koncerata, a uoči ovog zagrebačkog koji će se održati u četvrtak, 18. rujna u Močvari, složili su mixtape za pot listu.

Popis pjesama

Dino Santaleza:

1. Valentino Bošković -  Asinhrono (feat. Jebby Motter)
Najslušaniji hrvatski album ovog ljeta.

2. Beck – Novacane
Beck me od malih nogu rasplesuje, tješi i uči o povijesti glazbe

3. The Sharades – Dumb Head
Joe Meek, pionir kućne produkcije i hitmejker bez sluha i znanja sviranja ikakvog instrumenta.. to te ja pitam!

4. Ennio Morricone - Deep Down (Main Title)
Mario Bava snimi super ekranizaciju stripa i onda Morricone preko toga prelije psihodelični soundtrack..ahhhhh

5. Lee and Nancy - Some Velvet Morning
Ljudi bi trebali više slušat Lee Hazelwooda.

6. Mina - Non Credere
Grande Mina! veliki glas, velike oči, velika kosaaaa

7. Kevin Ayers - Lady Rachel
Kao i njegov kompa Syd, istovremeno pop i eksperimentalno, vedro i mračno, intimno i epski, dječje i antički.

8. Captain Beefheart & His Magic Band - Ella Guru
Kad sam otkrio Beefhearta i Nick Drakea pomislio... hm..mogao bi i ja probat sklepat neku muziku.

9. Sun Ra & His Arkestra - Nuclear War
Gospon vanzemaljac u još jednom pokušaju da spasi zemljane.

10. John Coltrane – Resolution
Coltrane me jednog lijepog dana nagovorio da se ispišem s faksa...

Vlado Kuzman:

11. Lord Composer and His Silver Seas Hotel Orchestra - Hill and Gully Rider
Na nekoj neobilježenoj kaseti, koja se pitaj Boga odakle stvorila kod mene u kolekciji, nalazila se nevjerojatna i uglavnom fenomenalna glazba koja je za mene dugi niz godina.ostala bezimena. To je bila prozirna kaseta bez omota koju sam slušao toliko da se na kraju traka počela gužvati. Morao sam zamoliti prijatelja da mi tu kompilaciju prebaci sa trake na MD i poslije toga na CD.
Sve što se našlo na toj kaseti završilo je na dva CD-a, koje sam u nedostatku pravog imena nazvao Corto 1 i 2, jer su me stvari koje su se tamo nalazile podsjećale na putovanja Corta Maltesea. Donekle sam mogao locirati geografsko porijeklo glazbe, ma da poprilično neprecizno, kako se kasnije ispostavilo, jer je bilo takvih grešaka u mojoj procjeni da bih nekad fulao čitav kontinent. Mogao sam lako prepoznati jedan flamenco, jedan fado, dva klezmera, par stvari sa Havaja, jednu iz Indije i jedan gamelan, međutim, jedan veliki broj stvari na kompilaciji nisam mogao nigdje smjestiti. Prolazile su godine, ja nisam prestajao slušati tu kompilaciju i polako mi je postala opsesija identificirati svaku posebnu stvar na njoj.
Ne znam koliko je vremena prošlo, sigurno više od 5 godina... I onda sam, gledajući nekakav film (mislim da se zove Open Water) čuo tu pjesmu, inače prvu na jednom od ta dva CD-a. Naravno da sam odmah pokušao sve što sam znao da otkrijem naslov i ime izvođača i izvorni album na kojem se nalazi... Objavljena je originalno 1954 na Jamajci za MRS Stanleya Motte, pionira glazbenog izdavaštva na Jamajci, a devedesetih se pojavila kompilacija Motta's Mento Madness, koja je dvadesetak pjesama objavljenih za tog izdavača reizdala na CD-u. Poslije sam uz pomoć Shazama uspio otkriti naslove i imena izvođača za sve stvari sa moje "Corto" kompilacije. Odabrat ću još par da ih ovdje podijelim:

12. Bozie Sturdivant - Ain't No Grave Can Hold My Body Down
Još jedna stvar sa iste kompilacije, gospel koji snimljen u Silent Grove Baptist Church, u Clarksdaleu, MS. 25. srpnja 1942. za Kongresnu biblioteku.

13. The Caresser - Clear the Way When the Bamboo Play
Još jedna stvar sa iste kompilacije, calypso sa Trinidada originalno objavljen na kompilaciji Trinidad Loves To Play Carnival.

14. Bunnie & Skitter - Lumumbo
Iskreno ne znam puno o ovoj stvari osim da mi je super i da je snimana u Studio One Coxsone Dodda, zaslužnog za nastanak reggaea.

15. Jackie Mittoo - Black Organ
Nemoguće mi je okrznuti temu Studio One i reggae i ne spomenuti onoga tko, po meni, sublimira ta dva pojma i predstavlja ih u svojoj najčistijoj esenciji. Ako zamislimo da je reggae zvijezda i doživimo Bob Marleya kao sjaj te zvijezde, onda je Jackie Mittoo njezin nucleus i njezino gorivo.

16. Bo Diddley - I've Had It Hard
Ploču "Where It All Began" imam cijeli život. U stvari mislim da je moj brat i ja imamo u barem tri primjerka na vinilu i još na svakom kompjuteru koji posjedujemo u mp3 formatu, čisto da se nađe, da nam se ne bi slučajno dogodilo da ostanemo bez nje. Na njoj se, čini mi se, nalazi 9 stvari, od kojih je 80% u jednom te istom akordu. Koristimo je uvijek iz jednog vrlo jednostavnog razloga: podiže atmosferu u kojem god društvu je pustiš. Ima nevjerojatno prijemčiv zvuk i, unatoč tome što je, kao što rekoh, u pitanju više manje jedan akord, ni na sekundu nije dosadna. Moj brat vodi kafić u Berlinu i svako toliko pušta u njemu muziku. Mislim da se nikad nije dogodilo da se nađe u ulozi DJ-a i da prođe više od sat vremena bez neke stvari s te ploče.

17. Morphine - Buena
To je, bez previše razmišljanja, moj najdraži bend devedesetih. Mislim da je bilo kakve daljnje lamentiranje suvišno, to što su njih trojica (četvorica, s prvim bubnjarem) stvorili je potpuno nov i originalan glazbeni pravac.

18. Nick Drake - Things Behind the Sun
Slažem ovu listu i konstantno u glavi imam nekakav imperativ partijanja i održavanje nekog tempa, zamišljam da puštam muziku u klubu u koji su se ljudi došli zabaviti i nekako im nemam srca pustiti nešto što će ih usporiti i prisiliti da sjednu... Ali ne mogu više bez Drakea... Moj prvi kontakt sa Drakeom je bio tekst na dvije strane Heroine Nove, ne sjećam se tko je bio autor. Tekst je govorio o njemu kao autoru i izvođaču nevjerojatne snage i suptilnosti, koji je uspio objaviti samo ta svoja tri albuma, prije nego što ga je progutao vlastiti mrak. I sjećam se da je u dodatku teksta bila kratka recenzija svakog od tih albuma, plus prepjev Things Behind the Sun. Odmah sam se nalijepio na tu stvar, već i samo zbog teksta, imala je ono nešto što mi ju je činilo bliskom. U to predinternetsko vrijeme nije bilo lako doći do nekakve muzike o kojoj si čitao u tamo nekom opskurnom glazbenom magazinu koji pokriva sve osim mainstreama. Prva prilika da čujem tu glazbu bila je kad sam po prvi put posjetio brata u Berlinu. Otišao sam već prvi dan u najveću trgovinu CD-a i uzeo na preslušavanje hrpu CD-a, barem dvadeset, koliko se sjećam. Sve uglavnom iz istih razloga, to je bila glazba o kojoj sam nešto načuo ili čitao, a nisam je imao prilike pošteno prslušati. Joni MItchell, Leonard Cohen, Grace od Jeff Buckleya, koji se tek pojavio i vidio sam video za tu pjesmu, jedan solo album od David Byrna, koji mi je do danas ostao njegov najdraži (tamo gdje je Angels), i, naravno, Nick Drake. Prvo što sam pustio bila je ta stvar, jedina kojoj sam znao barem tekst. Par sekundi nakon što sam je pustio znao sam da sam našao ono što sam tražio otkad znam za sebe.

19. Tomaž Pengov - Nerodna pesem
Sjećam se da sam kod mog prijatelja Igora u Oprtalj donio nekakav stari magnetofon i da smo ga htjeli isprobati. Jedan drugi prijatelj iz istog sela, Panji, imao je nekakve trake koje nije slušao preko 20 godina i to nam je donio. Bilo je gore svašta. Sjećam se da smo slušali nešto od Arsena Dedića i smijali se pompoznosti i teatralnosti njegove izvedbe, i tekst i glazba su bili ok, ali taj jnjegov glas i način su bili tako nevjerojatno pretenciozni da smo umirali od smijeha. I onda ova stvar! Kao grom iz vedra neba! Potpuni tajac, svijet je nestao! Tko je ovaj lik? Kako se zove, jel ima još stvari? Panji nije bio s nama da nam otkrije to ime, ostali su nam visiti upitnici iznad glava. Tek drugi dan smo ga saznali. Kakav zvuk, kakav tekst, kakav glas... Poslije sam neko vrijeme živio u Ljubljani sjećam se da sam ispitivao prijatelje o njemu, svi su znali za to i bili su vrlo ponosni na Pengova, ali su mi rekli da nije pretjerano aktivan, da je teško naletiti na nekakav živi nastup, da čovjek puno pije i da se ne možeš pouzdati u njega da će uspjeti izdržati do kraja nastupa, pa se više nitko ni ne trudi nešto organizirati... I onda je ove godine umro, u Veljači... a ja sam toliko htio upoznati ga i reći mu bilo što, odsvirati mu nešto, ne znam...

20. King Crimson - Cadence and Cascade
Ovo je bilo ne jednoj drugoj misterioznoj kaseti koju sam znao vući okolo sa sobom, u nadi da će netko prepoznati tu stvar i taj bend. Malo je kraće trajalo od one prije, relativno brzo sam naišao na nekoga tko je to prepoznao. Poslije sam ovo puštao svakom tko mi se učini zanimljiv, kao nekakav test, posebno ako smo nešto trebali glazbeno surađivati... Kad bih imao u životu ikad novca angažirati koga god bih htio da mi nešto odsvira na ploči prvi čovjek kojeg bih nazvao bio bi Michael Giles, prvi bubnjar King Crimsona, i to zbog toga kako je odsvirao ovu stvar.

21. Camera Obscura - Let's Get Out Of This Country
Ovo slušam kad sam sretan!