Tomica Glavica i Ivor Knafelj stoje iza slovenske izdavačke kuće God Bless This Mess, ali i velikog broja koncerata koji su se održali u MIKK-u u Murskoj Soboti. Uoči GBTM Festivala koji će se održati 23. kolovoza, Tomica i Ivor su složili 41. pot listin mixtape.

Popis pjesama:

Tomica:

1. Odpisani – Tisti den
Prleški hardcore veterani. Za dva tjedna izlazi nova ploča "Šah mat" za našu izdavačku kuću.

2. Something Like Elvis – Holy Wars
Dobili ih za siću a svirali ko bogovi. Najbolja svirka u MIKKu ikad!

3. Lvmen – live @ MIKK
Kao svaki koncertni organizator imam popis bendova koje bih želio raditi u klubu. Lvmen su bili jedan od tih bendova. ;)

4. Hexenbrutal – Loboto
Jedina 'radio friendly' pjesma sa zadnjeg albuma "Giant".

5. Bulbul – Xx
Dragi prijatelji iz Austrije. Prvi put svirali kod nas na dan ulaska u EU. Bilo nas deset.

6. [Mandelbrot Set] – My Dad #2
Odlična ekipa, odličan noise rock plus respect Raulu & co. na dovođjenju Neurosis!

7. Manul – I'm Silver
Strašan bend! Nažalost nikda nisu uspjeli snimiti ploču, ali su kod nas imali veliki utjecaj na mlađe bendove.

8. Don't Mess With Texas – live @ MIKK
S njihovog jedinog nastupa u klubu. Nisam siguran da su oni to uopće ikad čuli. Sve najbolje Saši!

Ivor:

9. The Black Keys - Grown So Ugly
To su blek kijs a ne InMusic, a da poveže sa ovim šta dolazi na listi, oni snimaju genijalnu i opuštenu ploču pod pseudonimom Blakroc u studiu G s Joel Hamiltonom (valja gledati i video zapise sa snimanja).

10. Battle Of Mice – The Lamb And The Labrador
Prva pjesma s njihovog drugog albuma, bend više ne postoji, ali su zanimljivi iz više aspekata. Najprije ekipa iz benda (Made Out Of Babies, Neurosis, Red Sparowes, Dub Trio…), pa studio G gdje je snimano jebeno dosta genijanih stvari, a na kraju baš dobro prže, onak organski sa super postavljenim aranžanima i dakako produkcijom.

11. Dub Trio – Cool Out and Coexist
Ne sviđaju mi se zadnja dva albuma Dub Tria, ali bend je stvarno vrhunski. Šta se sve ne čuje u njihovoj muzici, od duba, metala i svega između. Snimljeno opet u bruklinskom studiu G, Joel Hamilton (onaj iz Battle Of Mice) ima dobar posao.

12. Death Grips – Beware
Opako su izletjeli na scenu, opako zajebali svoj label s drugom pločom i opako odjebali sistem. Kapu dole!

13. Neurosis – The Doorway
Ma super su oni, a ova pjesma je bila prvo što je navuklo na njih. Pred "Times of Grace" sve ok, ali poslje je sve išlo samo u još veću kreativu i traganje za nečim novim. Kaže Von Till: znamo mi brutalno pržit, ali kroz vrijeme treba napredovati, pa nas je najprije zanimao vokal (»Eye Of Every Storm«), a poslije prženje s clean gitarama, melodičnosti i laganicom (»Honor Found In Decay«). Pošto je sve to detaljno zabilježeno genialnošću Steve Albinija, ide to njima oboje. Volim ih.

14. Shellac – Boche’s Dick
Što sve nije išlo preko magnetnih traka u Electrical Audio ispod prstiju Steve Albinija! Išlo je i ovo, a Shellac jednostavno obožavam. Kako samo ležerno to njima ide. Bubanj precizan, bas jednostavan a sa zvukom se najebe svima matere i Albinijeva šizofrena i treblasta gitara. Jednostavno, organski, ima tu puno zraka u pjesmama. Uživo jim je super fora onaj Q&A a jako mi je blizu i njihova DIY filozofija.

15.  Slint – Good Morning Captain
E sad, prvu ploču je snimio Steve Albini, al nešto je on tu zmuljao (kaže bend, sam Albini, pa i meni je muka to slušat), previše je šarafio - po čemu baš i nije poznat. Al druga – i zadnja ploča, s koje je ova pjesma, zvuči kao da ju je on snimio – al nije! Super ovogodišnji dokumentarac dakako treba gledati, al je onako više fanovski, pa ne znam dal to koga zanima.

16. Don Caballero – Subdued Confections
Ovo kao da svira Slint, al ne! Nimalo reprezentativna skladba za Don Caballero, al evo ga, paše u listu. Luđak (stvarno luđak!) Che je kasnije izbacio iz prostorije za vježbe onu dvojicu iz Battles. Hvala mu za to. Al kakav je egocentrični gnoj, stvarno mu je bend do jaja i glazba super. Volim dobre bubnjare. (malo ljudi zna za to, pa zato definitivno valja pročitati i ovo: http://www.swanfungus.com/2007/04/don-caballero-final-tour-diary.html)

17.  The Beatles - Tomorrow Never Knows
Ova stvar me je navukla nazad ka Beatlesima. Stvarno imu tu stonera, psihodelije i kreativnosti. A kada se otvore Beatlesi, onda jih jednostavno voliš slušati, a kada jih stvarno "slušaš", onda oni djeluju kao udžbenik glazbene produkcije i enđiniringa.

18. Peach Pit - Sportrock I.
Ova stvar je sa split albuma sa Majmoon, al samo da napomenem, slušam samo zadnje 4 pjesme. Kaže mi jednom Poručnik Naranča, da to oni ustvari nikada nisu htjeli ni izdat, jer kao zvuk nije dobar - meni je super. Nagurat toliko ekstremnih stvari u pjesmu, pa drukčije se i nemože čuti. Praonica! A da! Gledao sam ih s Tomicom 2000. i u ljubljanskoj Menzi pri koritu sa Lunar. Od onda ih više nikada nisam gledao, a kaže Ritchie iz Interstelar records da ni neću.

19. Štefan Kovač Marko Banda - Iden
Ne znam zašto, al ova stvar me skroz spominje na Davida Holmesa i njegove Oceans 11, 12, 13... i ko naručeno, kao kod Peach Pit, puno se tu toga događa u njihovim pjesmama. Svakako valja napomena, da su baš ovih dana najnovije snimke u mixu i u jesen treba da izađe njihov novi album.

20. Wilco - True Love Will Find You In The End
Pa kako kaže ime pjesme, nek nas na kraju sve nađe ta "ljubav". Inače ovo nije pjesma od Wilca, već lika od kojeg je majicu "Hi, how are you?" nosio sam Curt Cobain, a lik se zove Daniel Johnston. Valja i njegov dokumentarac pogledati. Inače Wilco su mi isto jako dragi.