Matko Botić, gitarist grupe My Buddy Moose, autor je 36. po redu mixtapea. Ovih 65 minuta bazirano je oko gitarske glazbe s par izuzetaka. Matko je iz prašine izvukao neke stare, ali i uvrstio neke aktualne pjesme.

Matko: Budući da za kužersku kompilaciju dragulja recentne produkcije nemam dovoljno širok uvid i audiofilsku disciplinu, a patetični all-time proglas uključivao bi previše općih mjesta, mixtape za pot listu odlučio sam napraviti po sljedećem principu: slobodna večer, youtube, kutjevačka graševina i mineralna. Stari hitovi i dvadesetogodišnjaci koji zvuče kao da su išli u školu s autorima starih hitova. Kao dobar izlazak, samo što ti poslije odjeća ne smrdi po cigaretama.

1. The War On Drugs - Red Eyes (Lost in the Dream, 2014.)
Najbolji album u zadnje vrijeme - tko bi rekao da će springstinovski AOR iz osamdesetih postati in u indie americana krugovima? Onaj dio kad podvrisne prije gitarskog sola, to!

2. The Tallest Man On Earth - Revelation Blue  (There’s No Leaving Now, 2012.)
Ima i u Švedskoj dobre muzike, a ne samo manirističnih rokenrola bendova...

3. Elvis Costello - The Other Side of Summer (Mighty Like a Rose, 1991.)
Najvažniji Elvis. Spot za ovu pjesmu jedan je od najstarijih koji pamtim. Sjećam se iz djetinjstva ove plavuše koja kao fol bubnja i Elvisove kožne jakne.

4. The Corrosion - King of Saturday Night (Shoot That Tiger!, 2005.)
Najbolji R’N’R bend s ovih prostora koji nitko nikad nije čuo. Pjevača ove pjesme, predstojnika novosadske Katedre za Amerikanistiku, nisam dugo vidio i baš mi nedostaje.

5. The Faces – Debris  (A Nod Is as Good as a Wink... To a Blind Horse, 1971.)
Ronnie Lane, plemeniti princ bezemljaš britanskog rock and rolla sa svojom najljepšom pjesmom. Dok traje Debris, The Face je Ronnie, a ne Rod Stewart, koji mu drži leđa s divnim bekvokalima.

6. Mercury Rev – Opus 40 (Deserter’s Songs, 1998.)
Negdje sam pročitao da je na ovoj pjesmi svirao Garth Hudson – savršen primjer međugeneracijske solidarnosti.

7. The Go Betweens - Right Here (Tallulah, 1987.)
Da ima pravde na ovom svijetu globalnu slavu bi požnjeli divni Go Betweensi, a ne, što ja znam, U2 i Simple Mindsi.

8. The Jags - Back Of My Hand (singl, 1979.)
Još jedni koji su se trebali proslaviti, umjesto, recimo, Soundgardena.

9. The Black Keys - Gotta Get Away (Turn Blue, 2014.)
Nakon ovogodišnjeg InMusica kao da je stvar opće kulture malo pljucnut po Black Keysima. Bezveze, bend je baš ok, a ova pjesma zvuči toliko seljački dobro da sam na Jarunu zbog onog dixie pocupkivanja 'mama said, mama said' bio uvjeren da je riječ o nekoj obradi Creedencea.

10. The Parting Gifts - Keep Walkin’ (Strychnine Dandelion, 2010.)
Greg Cartwright je moj najdraži recentni glazbenik kojeg još nisam vidio uživo - u toliko dobrih bendova nije svirao ni Jeff Tweedy. Parting Giftsi su jedan od njegovih manje poznatih projekata, s divnim albumom "Strychnine Dandelion" koji otvara ova stvar.

11. Nick Lowe - Marie Provost (Jesus of Cool, 1978.)
Nick Lowe, sinonim za dostojanstveno starenje. Marie Prevost glumica je s početka dvadesetog stoljeća, Lowe joj je promjenio prezime u naslovu i sposoban je smisliti stih: 'She was a winner, who became the doggie's dinner'. Klasik.

12. Andrew Bird - Danse Caribe (Break It Yourself, 2012.)
"Break It Yourself" jedan je od najslušanijih albuma na mom virtualnom last.fm-u u zadnje vrijeme. Pustim ga svaki put kad se nekome hvalim s gramofonom, nekako te violine baš dobro zvuče s ploče.

13. Phosphorescent - Song For Zula (Muchacho, 2013.)
Matthew Houck također se, poput Adama Granduciela iz sastava War On Drugs, ne libi upaliti klavijaturu il’ dvije. I delay na basu, zašto se mi toga nismo sjetili?

14. Dwight Yoakam - Train In Vain (Under the Covers, 1997.)
Malo mi je dosadila fensi produkcija prethodne numere, pa evo, bez nekog posebnog razloga, najbolja verzija pjesme "Train In Vain".

15. Grant Hart - California Zephyr (Hot Wax, 2009.)
Lennon ili McCartney (McCartney, dok nije poginuo), Tweedy ili Farrar (Tweedy), Mould ili Hart (Hart).

16. Amy Winehouse - Hey Little Rich Girl (Back to Black, 2007.)
Onaj trenutak kad prateći pjevač zacvrkuće kao slavuj, a Amy se očarana nasmije... Muzika!

17. Alabama Shakes - Be Mine (Boys and Girls, 2012.)
Cura divno pjeva, curtismayfieldish gitare, soul orgulje, osveta šmokljana stajling... Odličan bend i prikladan kraj mixtapea.