1. Mac DeMarco - Salad Days (Captured Tracks 2014.)
Na albumu prevladavaju nešto sporiji ritmovi, no sve ostalo bitno i dalje je tu, od karakterističnog pikanja po gitari i lijenog baritona, do obilja ekscentričnosti u obliku ljigavo-sjetnih sintića s prizvukom 80-ih ili drvenih udaraljki koje daju latino štih. "Brother" je stara i razoružavajuća mantra o polaganosti s 'Take it slowly, brother… Let it go now, brother' s onim vijugavim, pimplavim trenutkom na gitari, nježnim činelama i s pravom dozom sablasnog zavijanja pred kraj. Taman. Nešto brža je krasna "Treat Her Better" s gitarom ljepljivom i neodoljivom, a ti njegovi podrumski Havaji opet su najbolji Havaji.
Mrvicu stariji i pametniji, DeMarco je i dalje onaj frend koji će vam gurnuti mokar prst u uho i puhnuti u njega ili će oblizati cijelu svoju gitaru, jer zato. Onaj (glazbeni) frend za kojeg vam je drago da za njega ne vrijede ista pravila i s kojim vam nikad neće biti dosadno, čak ni kad se skupa dosađujete. [Andrea]

2. Angel Olsen - Burn Your Fire (Jagjaguwar 2014.)
Mlađa i neurotičnija sestra Amande Palmer po papirima bi trebala biti sve što volim, slušam i poštujem. U stvarnosti me njen glas, način pjevanja i, da budem posve iskrena, prekenjavanje za mikrofonom nerviraju. Barem na prvih pet pjesama. I dalje me nervira histerija u glasu, ali ne mogu joj zanijekati pamet i suvislost s kojima ih sastavlja. Osim toga, pjesme bi mi vjerojatno bile sjajne, samo da ih netko otpjeva oktavu niže i smirenije. Ali to onda ne bi bila AO. [Iva]

3. King Buzzo - This Machines Kills Artist (Ipecac 2014.)
Melvinsi su mi uvijek nekako ostali na periferiji uha, neposlušani i zanemareni, jer sam davno zaključila da to, kao, nije moja muzika, no iako će oni i dalje ostati malo presiloviti za moje tankoćutnije uho, ovaj mi album dođe kao splav, čvrsta i sigurna,mom ovoljetnom ništavnom plutanju. Tek nekoliko slušanja, i već sam se zakačila, a ono što će nekima možda nedostajati u ovakvom izdanju Buzza Osborna, upravo je ono što je mene kupilo jer je album cijeli akustičan, no gitara škripi i cvrči dok Buzzov glas potmulo tutnji poput proroka u neka pradavna, iskonskija vremena. [Andrea]

4. Tirzah - No Romance EP (Greco Roman 2014.)
Vrlo nenametljiva elektronika koja zbori pravo i istinito. [Lejmo]

5. Die Antwoord - Donker Mag (Zef 2014.)
Nisam ni poslušao ovaj album, ali sam siguran da je među najboljima ove godine. Ako imate što protiv javite se gdinu. Pitbullu. [Lejmo]