1. Swans - To Be Kind (Young God/Mute 2014.)
Ako ste jedni od onih koji su Swanse držali u ladici kultnih njujorških bendova koji čekaju podrobnije posvećivanje, zajebali ste se. Trinaesti album centralnog benda šezdesetogodišnjeg Michaela Gire predstavlja Swanse ne kao živ i svježezvučeći bend, nego kao bend s izvjesnim kandidatom za ploču godine. [Davor]

2. Fire! Orchestra – Enter (Rune Grammfon 2014.)
Nakon što su prošle godine Mats Gustaffson i ekipa pod nazivom koja djeluje pod imenom Fire! Orchestra objavili live album "Exit“, dobili smo i njegov svojevrstan naziv u vidu studijskog "Enter" albuma. Kako to i priliči ovim free jazz majstorima, skladbe na "Enter"-u su dvoznamenkastog trajanja, početna tema se gradi, razgrađuje i izgrađuje u nebrojeno mnogo varijacija tijekom cijelog materijala, a sve je prepuno suludih instrumentalnih dijelova te vokalnih dionica koje preuzimaju ulogu svojevrsnog vodiča kroz cijelu priču. Odličan album pomalo s klasičnom podjelom na stavke, ali neklasičnom izvedbom koji pravu snagu ipak doživljava u live izvedbi s 20+ glazbenika. Uostalo, pogledajte video ispod. Upozorenje: Nije za one koji bi ovo slušali kao pozadinsku muziku. Niti za druga Pavlova. [Emir] 

3. The Ghost of a Saber Tooth Tiger - Midnight Sun (Chimera Music 2014.)
Kad Sean Lennon ima curu manekenku (što je najmanje bitno) i nazove bend TGOASTT. Ne da mi se ništa o ovome pisat. Sean Lennon ima par dobrih ploča, al na račun naziva benda ne da mi se dalje ništa. Licemjerno? Možda. Glupo? Možda. Ali FuManchu mogu aktivirat pritiskom na tipku 'pauza', a mogao bih i krenuti na poštu carinjenja što su barem dvije pametnije stvari od 1000000000000000 koje mogu radit umjesto da slušam nešto što se zove TGOASTT.  Generalno – samo ne. Radije bih slušao Seana Beana kako pjeva na vilenjačkom obrade od Stinga. [Leo]

4. Impetuous Ritual - Unholy Congregation Of Hypocritical Ambivalence (Profound Lore 2014.)
Članovi više nego legendarnog australskog death metal benda Portal višestruko su se nadmašili projetkom Impetuous Ritual. Gdje Portal uspješno nadoknađuje ogoljenu narav svojeg lo-fi brutaliziranja neporecivom činjenicom da je dovoljno to što postoje, Impetuous Ritual grandioznom rafinoranošću vlastite kombinacije atmosferičnosti, varljive repetiticije, eksperimenta i faktora iznenađenja plasiranog uvijek u pravom trenutku u znatno uvjerljivijoj maniri vrši tjeskobnu meditativnu prisilu nad voljnim slušateljem. [Davor]

5. Timber Timbre - Hot Dreams (Arts&Crafts/Full Time Hobby 2014.)
"Hot Dreams" je album za slušanje prije spavanja. Ne, ne zato što je dosadan, nego zato što ima neku čudnovatu notu eteričnosti koja će vas pročistiti od svih fuj-stvari skupljenih tijekom dana te vas opustiti do mlitavosti, a možda vam i osigurati uznemirujuće erotske snove. Timber Timbre su Kanađani i navodno sviraju folk, ali zvuče kao da su se našli Roy Orbison i Nick Cave te krenuli snimati muziku za neki lagani triler iz osamdesetih koji je na granici da ga se proglasi mekim pornićem. Zapravo, ne sjećam se kad sam čuo neki album koji u tolikoj mjeri zvuči kao novi soundtrack za Lynchov "Blue Velvet". U svakom slučaju, vrlo senzualan, nježan i slojevit album čija je jezgra sazdana od teške mističnosti. Jer ispod sirupaste i slatke vanjštine krije se duboka tama. [Antonio]