66. Body/Head – The Switch (Matador)

Željko: Kao da se čuje svježe podmazani Stihl?

Pivo? Brooklyn Lager.

65. Jesse Marchant – Illusion Of Love (No Other)

Gogo: Damien Jurado je 2002. objavio power-popoljubac 'I Break Chairs', koliko divan toliko i iznenađujući, jedinstven trenutak u vremenu kojem se nije ni pokušao opet približiti. 16 godina nije ni itko drugi, a onda je ugođajem i omamljenošću i stilom dostojan nasljednik dolepršao točno na moj rođendan.

64. Vojko – Vojko V (Croatia)

Željko: Kako to da nešto uđe u svakodnevni govor?

Pivo? Može dva Mandrill Kim Jong Wolfa?

63. Gwenno – Le Kov (Heavenly)

Antonio: (Elektro) pop album godine. Na kornvalskom!

62. Jeff Tweedy — Warm (dBpm)

Dražen: Jeff je sve svoje padove kanalizirao kroz Wilco i sve je bilo više nego javno (sjetimo se autodestruktivnog dokumentarca "I Am Trying to Break Your Heart"). Zato je pomalo uznemirujuće kada pomislim da su se najveće krize za njega dešavale upravo onda kada sam početkom nultih najviše uživao u pjesmama jednog od najdražih mi bendova. Što mi onda poručuju nove pjesme sa samostalnog albuma? Vrlo vjerojatno da se nemam zbog čega brinuti. Jer ovaj se Jeff sadašnjosti nije toliko promijenio koliko je postao mudriji i mirniji. Logika je sljedeća, ako mi Jeff s početka nultih tek danas zvuči bliže nego ikada, onda me ovaj novi Jeff samo podsjeća da će sa mnom biti sve u redu kroz sljedećih dvadesetak godina. Suffering is the same for everyone / He was right but I was wrong to agree. 

61. Khruangbin — Con Todo El Mundo (Night Time Stories/Dead Oceans)

Dražen: Mislim da su mi ovaj album preporučili i Antonio i Emir. Kolega s posla ga pušta u autu dok idemo na sastanak. Moj četverogodišnji sin ga redovno traži usklikom: „Pusti onu pustinjsku pjesmu!“ Da se razumijemo - meni su numere ovog (uglavnom) instrumentalnog trija samo pozadinska glazba. Ali ultimativna pozadinska glazba uz koju kuham/usisavam/istežem kičmu tako da se tu i tamo trzam u nekom psihodeličnom transu.

60. Westside Gunn – Supreme Blientele (Daupe!)

Željko: G.R.I.T.

Pivo? Radije bi neki šampanjac iz Pyrexa.

59. Marie/Lepanto – Tenkiller (Big Legal Mess)

Gogo: Sve je jasnije kako nas Will Johnson nikada neće ostaviti na cjedilu. Dok god postoji potreba za terapijom, razgovorom ili grljenjem; dok su god popodneva mračna i duga, a želje neutažene i bolne; dok god ne znamo što i kako, Will će snimati svoje predivne dekice od ploča. Opet isto? Nasreću, da.

58. Armand Hammer – Paraffin (Backwoodz)

Antonio: 'All that he seen burnt a hole in his brain / Only came back to tell 'em 'bout them fuckin' flames'. Potentni, bolno secirajući rap dua Elucida i billyja woodsa. Pjesnički i instrumentalno savršen.

57. Vince Staples – FM! (Def Jam)

Željko: Video godine!

Pivo? Sprite.

56. Neko Case – Hell-On (Anti-)

Vlado: Najzajebanija, najhrabrija, najbeskompromisnija, najfrajerskija, najvatrenija, najbolja.

Lyrics used by kind permission by Gogo

55. Say Sue Me – Where We Were Together (Damnably)

Gogo: Sposobnost Yo La Tengo da posljednjih 15-ak godina snimaju vrlo solidne albume za postojano održavanje visokog kvalitativnog nivoa više nije njihova najfascinantnija osobina. Jer utjecaj im je tolik da nijedan svježiji vrh ne bude bez njihovih učenika. Ove godine to su južnokorejski jangle-pijanci.

54. SUMAC – Love In Shadow (Thrill Jockey)

Antonio: Svakome u životu treba Keiji Haino! Uvrnuti sludge metal čiji korijeni crpe iz slobodne improvizacije i noise rocka.

53. J Mascis – Elastic Days (Sub Pop)

Leo: Solo albumi J. Mascisa, najdosljednijeg pobornika duge kose, održavaju blagog, kontemplaciji okrenutog lika koji češlja po gitari za svoju dušu.  Koliko god da mi je bilo drago kada su se Din Jr. ponovno okupili, moram priznati da bi mi bilo draže da objavljuju EP-jeve, a da J. svake dvije godine objavi solo album. Sada već vrlo vjerno baca na alt-rock djeda Mraza, a vreća glazbe koju nosi sa sobom uvijek je puna prekrasnih, melodioznih  poklona.

52. Kazan – Ružo (Geenger)

Emir: Siguran sam da će biti onih koji će reći kako sam se mogao izuzeti od stavljanja Kazana na top listu s obzirom na objektivne okolnosti, ali baš me briga za takve. Kazan je snimio sjajan album koji ne zaslužuje da bude samo spomenut nego se za njega treba čuti i van okvira Hrvatske, odnosno regije.

51. Cardi B – Invasion Of Privacy (Atlantic)

Gogo: Da sam strože slijedio propozicije oko toga što je album, a što EP, ovo bi, ne Pusha, bio hip-hop album godine. Rags-to-riches epopeja nove generacije o svladavanju prepreka životnog sedmoboja u štiklama krvavo crvenih đonova divan je i kompaktan motivacijski album kakve žanr danas snima prerijetko.

50. Bodega – Endless Scroll (What's Your Rupture?)

Vlado: Brooklyin ponovo napada! Odjednom su se stvorili i izvršili atak svojim humornim, pametnim i dovitljivim subverzivnim pjesmama. Lo-fi budućnost je pred vratima. Ljepša je dok se sluša, a ne dok se gleda.

49. Tyshawn Sorey – Pillars (Firehouse 12)

Antonio: Sorey još jednom pomiče granice jazza, slobodne improvizacije i skladane suvremene glazbe. Remek-djelo elektroakustične forme.

48. Sudan Archives – Sink (Stones Throw)

Leo: Drugi EP pjevačice i violinistice Brittney Parks, do savršenstva dovodi priču započetu prvim izdanjem. Njen mekan, prozračan glas prelijeva se preko nekad razbijenih, nekad konzistentnijih beat loopova i injekcija violinskih pasaža. Omamljujuće numere sastavljene spajajući tradicionalno i moderno nagrađuju umorne uši i prodiru u zatomljene duševne ešalone. 

47. Vaudou Game – Otodi (Buda Musique)

Emir: Vaudou Game je trenutno najbolji afrobeat bend na svijetu. Ovoj tvrdnji nema se što dodati, samo se prepustiti plesu.

46. Danny Brown & Bruiser Brigade – Reign Supreme (Twitch OST) (Selfreleased)

Željko: Bez greške.

Pivo? Bitte ein Riegele Augsburger Herrenpils.

45. Kurt Vile – Bottle It In (Matador)

Leo: Svaki put kada Kurt odveže kosu, zaveže gitaru i izbaci album, ja se zapitam kako sam do sada mogao živjeti bez ove glazbe. „Bottle it in“ je najbolji Kurt do sada, što govori dovoljno, jer su svi Kurt Vile albumi bili najbolji. Njegova glazba, njegov govor tijela, njegovi spotovi, sve upućuje na Gesamtkunstwerk omiljenog susjeda s kojem pijete pivo na stepenicama kada svi drugi u susjedstvu ugase svjetla. Ovo je album kojeg se ne mogu naslušati i koji potvrđuje da čovjek koji je napisao „One Trick Ponies“, to apsolutno nije. „Bottle It In“ je izvitoperio Kurtove patentirane poteze i poze u nešto još ljepše i esencijalnije. Možda je problem u meni. Sigurno je i neka.    

44. JPEGMAFIA – Veteran (Deathbomb)

Antonio: Damn Peggy! Rap koji je prigrlio vaporwave, sublimacija internetske kulture umotana u snažnu ljevičarsku političku poruku.

43. Caitlyn Smith – Starfire (Monument)

Gogo: Alternativa dominantnom estradnom countryju ne mora biti samo alt-country, a takozvani indie-pop današnjih ljestvica nema veze s emocijama indieja i popa. Da Stevie Nicks, Sheryl Crow i Carrie Underwood još uvijek u sebi imaju sjajne ploče, zvučale bi baš kao ova – najljepši kantautorski rad godine.

42. Amsterdam Klezmer Band & Sondorgo – Szikra (Vetnasj)

Emir: Ponajbolji klezmer band na svijetu snimio zajednički album sa sve hvaljenijim mađarskim tamburaškim sastavom. Moglo je biti grozno ili odlično – ispalo je ovo drugo.

41. Elysia Crampton – Elysia Crampton (Break World)

Antonio: Na četvrtom albumu, Crampton odbacuje i uništava minimalizam. U fascinantnom kontrastu, izravnije i ritmičnije, često ekspanzivne pjesme suspregnute su sumornim tonom antikolonijalističkih tema i disekcijom globalizma.

40. Eleanor Friedberger – Rebound (Frenchkiss)

Željko: Jedan od boljih izbora u kategoriji pametne, uhu ugodne glazbe.

Pivo? The Kernel Table Beer.

39. Loma — Loma (Sub Pop)

Dražen: Neočekivana suradnja između Jonathana Meiburga (Shearwater) i dua Cross Record. Neki dan mi je to napokon palo na pamet i valjda samo meni ima smisla: Kao da Dead Can Dance imaju neki tajni indie rock projekt.

38. Hawks And Doves – From A White Hotel (Jullian)

Gogo: Bend se nazvao prema albumu Neila Younga, čiju najveću himnu 'I'm The Ocean' i obrađuje zajedno s pjesmom Tender Mercies, u svoje pjesme noći, Amerike, neuzvraćene ljubavi, jeansa i kožnjaka ubacujući i posvetu Lauri Jane Grace, na ploči ovakvog omota? Srce mi je eksplodiralo i prije prvog slušanja.

37. Kensington Lima – May (Selfreleased)

Gogo: Ovaj album zaslužuje da odmah odjebem suzdržavanje i na glavu se bacim u pretjerivanje: Josip Radić i ove je godine svirao koncerte s grupama Beatles Revival Band i Buđenje, a na nastupima publiku razveseli i pismama Valentinota Boškovića, ali najljepše pjesme lako moguće svira na promocijama 'May'.

36. Big Red Machine — Big Red Machine (Jagjaguwar)

Dražen: Aaron Dessner iz The National i Justin Vernon te gomila gostiju (Richard Reed Parry iz Arcade Fire, Lisa Hannigan, Phoebe Bridgers, The Staves…). Justin ovdje više zauzima ulogu sličnu onoj u projektu Volcano Choir nego onu po kojoj ga većina pozna iz Bon Ivera. Više improvizacije, više elektronike, trip hopa, gospela pa čak i hip hopa. Divan jedna kupus. 

35. Monsieur Doumani – Anghatin (Selfreleased)

Emir: Ovi Ciprani napreduju iz albuma u album, a gotovo je nevjerojatno koliko snage mogu isporučiti samo tri akustična instrumenta.

34. The Breeders – All Nerve (4AD)

Leo: Svjesni bremena nasljeđa, Breedersi, u „Last Splash“ postavi, to su breme šutnuli kao staru vešmašinu pored ceste i nastavili put bez starih kofera, usporavajući i ubrzavajući kako i gdje im je odgovaralo. Savršeni amalgam 90ih i Kim  Deal rezvedene od Pixiesa, „All Nerve“ ostaje kao dokument dosljednosti i umjetničke nadogradnje umjesto kampanjskog klišeiziranja.