33. Peter Brötzmann / Heather Leigh – Sparrow Nights (Trost)

Antonio: Prvi studijski album dua Brötzmann/Leigh zadržava njihovu poznatu spontanost i sjajan osjećaj za improvizaciju, ali se istovremeno razvija kao značajno suzdržaniji i tužniji dijalog.

32. Brian Fallon – Sleepwalkers (Island)

Gogo: Jasno se čuje kako je naš Brian kroz godine toliko sazrio da je nedvojbeno postao uvjerljiviji classic-rock autor potpuno u rangu svojih heroja, ali i kako je protekom vremena logično ostao bez onoga očajničkog drajva kojim se borio protiv strahova od samoće i zaglavljenosti. Obožavam taj balans.

31. Idles – Joy As An Act Of Resistance (Partisan)

Vlado: Svaki komentar je suvišan. Uživajte!

30. BCUC – Emakhosini (Buda Musique)

Emir: Spoj tradicijskog i modernog na južnoafrički način. Nevjerojatno je koliko slojeva zvuka BCUC sagrade u svojoj glazbi. Mističnost i trans vrište iz cijeloj albuma.

29. Ruston Kelly – Dying Star (Rounder)

Gogo: Brojni naslovi prvaka za album Kacey Musgraves poslani su na točnu adresu, ali na krivo ime. Njezin suprug s Ryanom Adamsom dijeli nekadašnju sklonost opijatima, melankoličnom country-rocku i ljubavi kao iskupljenju. Da dijeli još i vrijeme pojavljivanja, ovo bi bio totem žanra, a ne 'Heartbreaker'.

28. Marie Davidson – Working Class Woman (Ninja Tune)

Antonio: Prvo razotkriva fenomene patrijarhalnosti, seksizma i mizoginije u svijetu klabinga i elektroničke glazbe. Zatim ih razbija silinom oštrih sintesajzera, tvrdih beatova i otrovnih, humorom krcatih tekstova.

27. Jeff The Brotherhood – Magick Songs (Dine Alone/Infinity Cat)

Leo: Pop je ispao, punk također, a priča je nastavak one s „Global Chakra Rhythms“. Prvi dio „Magick Songs“ na meniju ima jela kojima glavne sastojke čine krautrock, cool out, ambient postrock. Drugi dio ploče zaoštri distorzije i zabije ih pravo u pleksus. Nisko i duboko. Zapamtite: svi JEFF albumi su vrlo dobri, a neki, poput ovog, su odlični.

26. No Age – Snares Like A Haircut (Drag City)

Željko: Redovno dobri. Pouzdani poput Golfa trojke.

Pivo? Birra Del Borgo My Antonia.

25. Yves Tumor – Safe in the Hands of Love (Warp)

Antonio: Emocionalno prodoran i iskren u svom (ne)uobičajeno hermetičnom izričaju, Yves Tumor stvorio je album po mjeri suvremenog svijeta. „Safe in the Hands of Love“ je višeznačan, konfuzan i čudnovato predivan.

24. AMMAR 808 – Maghreb United (Glitterbeat)

Emir: Sofyann Ben Youssef je čovjek koji je stajao iza sjajnog projekta Bargou 08 koji se, nažalost, raspao prije nego smo ih uspjeli vidjeti na koncertu u Ljubljani. No, on nije mirovao – odmah je pokrenuo novi projekt kojeg je nazvao AMMAR 808 i koji je nastavio tamo gdje je Bargou 08 stao – u istraživanju tradicijske glazbe iz Magreba i kombinirajući ih s elektronskim zvucima.

23. The Internet –Hive Mind (Columbia)

Leo: „Hive Mind“ nas musave smrtnike, internet pajace, traljave ljubavnike i škiljave vizionare, eteričnim dodirom, satkanim nitima funka, soula i R&B-a, THC-ično uljuljkava u lažnu sigurnost. Daje nam prijeko potrebnih 58 minuta predaha kako bi se ponovno suočili sami sa sobom u svijetu Mati Rimaca.    

22. Kali Malone — Cast Of Mind (Hallow Ground)

Antonio: Duboki, bogati dronovi koji u sebi skrivaju plesnost i refleksivnost.

21. Gaye Su Akyol – İstikrarlı Hayal Hakikattir (Glitterbeat)

Emir: Ako je s prošlim albumom najavila uspinjanje na vrh world music scene, turska pjevačica Gaye Su Akyol je to s „İstikrarlı Hayal Hakikattir“ potvrdila. Album bez slabog trenutka koji u sjećanje priziva mnoge uspješne turske psihodelične izvođače i albume.

20. Grouper — Grid of Points (Kranky)

Dražen: Ovaj album traje jedva 22 minute, ali dovoljno je nekoliko sekundi da vas Liz Harris uroni u introspektivnu melankoliju svojih kompozicija uz koje se istovremeno možete osjećati skučeni i monumentalni, zbrinuti i izloženi, predaleko i preblizu izvoru egzistencije. Čista magija. 

19. Cat Power — Wanderer (Domino)

Vlado: Svaki put nakon što posrne i padne, Chan se ustane i uspravi. I koliko god se doimala nesigurno i ranjivo, u njenim pjesmama uvijek ima razarajuće snage.

18. Yo La Tengo – There's A Riot Going On (Matador)

Željko: Klasik.

Pivo? Sierra Nevada Pale Ale.

17. Spiritualized – And Nothing Hurt (Bella Union)

Željko: "I'll have another stout".

Pivo? Samuel Smith Oatmeal Stout.

16. Pusha T – Daytona (Def Jam)

Gogo: Nisam siguran da će se nakon ovosezonske Pushine dominacije fokus s polukoherentnih klinaca debila vratiti na, pa, one koji imaju bar nešto reći, niti da prevladavajući diskurs prihvaćanja sociološkog rapa u mainstream neće i dalje ostati pokroviteljski određen PC dosadom. No čovjek se smije nadati.

15. Sons Of Kemet – Your Queen Iz A Reptile (Impulse!)

Emir: Saksofon, tuba i dva bubnja. Nevjerojatno je koliko ta postava može prenijeti energije. Sons Of Kemet vjerojatno je najbolji bend sjajnog Shabake Hutchingsa, a ovaj angažirani album vrhunac je njegove diskografske karijere. Barem za sada.

14. Bill Ryder-Johns – Yawn (Domino)

Vlado: Iako imate dojam da ste sve ove melodije već prije negdje čuli, lako se prepustite njegovoj intimi.

Neodoljivo i zavodljivo.

13. Senyawa – Sujud (Sublime Frequencies)

Antonio: Metal i hardcore koji to nisu, već njihove transcendente inačice odsvirane na autohtonim indonezijskim instrumentima i promatrane kroz prizmu indonezijskog folklora.

12. Deafheaven — Ordinary Corrupt Human Love (Anti-)

Dražen: Na ovom su albumu Deafheaven taman toliko prilagodili dinamiku zvuka i emocija da ih se još lakše može voljeti/mrziti. Izmjenično isijavanje black metala, shoegazea i post-rocka toliko je ziheraški raspoređeno da je gotovo nezamislivo biti indiferentan elanu koji vas povlači i izlaže svim svojim naletima i smirajima. Ne prestajem se blaženo smijati dok svira "Canary Yellow". Instant katarza. Pa makar i simulirana. 

11. Rolling Blackouts Coastal Fever – Hope Downs (Sub Pop)

Vlado: Dokaz da duh Grant McLennana i neprežaljenih The Go-Betweens još i danas obitava u stvaralaštvu novih generacija može se znanstveno dokazati  slušanjem savršenih 35 minuta koliko traje Hope Downs. Melbourne se uz već gorespomenute Tropical Fuck Storm i King Gizzard and the Lizard Wizard već prometnuo u inkubator stilske raznolikosti, svježine i najoriginalnijih i najdužih imena bendova.

10. Park Jiha – Communion (Glitterbeat(Tak:til)

Emir: Umrijet ću noćas od ljepote. Znam da zvučim patetično, ali osjećao sam se 'ujevićevski' kad sam prvi put ugledao spot za „Communion“. Toliku količinu emocija, ljepote, nisam odavno čuo. Ljubav na prvi pogled potvrđena je albumom bez slabog trenutka, a ovjenčana isto takvim koncertom.

~~~ ~~~ ~~~

9. Julia Holter — Aviary (Domino)

Dražen: Između ostalog u 2019. si želim dovoljno vremena provedenog s ovim albumom. Teško je u par stotina znakova uopće prepričati što se sve i zašto dešava na ovom duplom albumu. 

~~~ ~~~ ~~~

8. Boygenius – Boygenius EP (Matador)

Vlado: Supergrupe kao koncepti najčešće ne uspjevaju. Rijetke su iznimke. Međutim, kao što smo nekad davno imali The Highwaymen, danas smo dobili uspješan hibrid Julien Baker, Phoebe Bridgers i Lucy Dacus koje su nam poklonile predivan album, snimljen u samo 4 dana, ispunjen životom i nadahnut genijem ovih mladih frajerica.

~~~ ~~~ ~~~

7. Snail Mail — Lush (Matador)

Dražen: Svu dobru mjuzu iz devedesetih koju nisam slušau u devedesetima slušao sam u 2018. "Lush" mi nije najdraži album godine, ali je definitivno onaj koji sam najviše slušao. Tvrdi to i zombi zvan Last.fm. 

~~~ ~~~ ~~~

6. Amen Dunes — Freedom (Sacred Bones)

Dražen: Damon McMahon je na ovom albumu osvjestio i probavio više nego neki u desetak godina psihoterapije. A ne govori ni ne svira puno. 

~~~ ~~~ ~~~

5. Tropical Fuck Storm – A Laughing Death In Meatspace (Joyful Noise/Mistletone)

Vlado: Sve lijenčine koji misle da su King Gizzard najbolje što glazbena Australija nudi trenutno, trebali bi otvoriti uši i poslušati "najbolje" što Australija ima. Nakon kultnih The Drones, Gareth Liddiard i Fiona Kitsch su se upustili u distopijsko lutanje naoružani inspiracijom u kojoj forma nadilazi sadržaj, što je u slučaju TFS vrlina. Nadam se da je ovo soundtrack za Mad Max 5.

~~~ ~~~ ~~~

4. Cut Chemist – Die Cut (A Stable Sound)

Leo: Legenda Good Life Caféa, great white bez hypea, DJ/turntableist Lucas MacFadden, 12 godina je prikupljao materijal i suradnike za tek drugi album. Čekanje se šesnaesterostuko  isplatilo. Svaki rez je na pravom mjestu, svaki gin-sou nož zaboden na relevantnoj akupresurnoj točci. 16 stvari, 16 singlova.

~~~ ~~~ ~~~

3. Earl Swaetshirt – Some Rap Songs (Tan Cressida/Columbia)

Željko: Daleko su Odd Future dani. I neka su.

Pivo? Omnipollo NOA/AON Pecan Mud Cake Stout.

~~~ ~~~ ~~~

2. Low — Double Negative (Sub Pop)

Vlado: Nedavno sam imao (fingiranu) raspravu s Vranom da li je ovaj album zaista najbolji ove godine te da li uopće zaslužuje biti u prvih 10. Po običaju Vrana je bio u pravu, ja u krivu. Double Negative je dokaz kako Low svakim svojim albumom otvaraju portale novih galaksija, a na top 5 listi trebao bi ih imati svaki glazbeni portal koji imalo drži do sebe.

~~~ ~~~ ~~~

1. Homeboy Sandman & Edan – Humble Pi (Stones Throw)

Leo: U svom nedavnom Netflix specijalu, popularni Boss je matematički objasnio stvaranje glazbe, bivanje u bendu ili bilo koji emotivno-kreativan proces čiji je rezultat cjelina daleko značajnija od zbroja komponenti. Jednadžba glasi: 1 + 1 = 3. U slučaju albuma „Humble Pi“ jednadžba jest: 1 + 1 = 3.141592653589793. I zato je ovo album godine. Iako je EP.