„Ja krivim Tinder.“

O srednjovječnosti, lijepa li si. O srednjovječnosti, pređi prag i uniđi u punom sjaju. Dok drugi farbaju kose i trendove prate, ja fermentiram u tvom neopterećenom raju.
Mišljenja su kao anusi. Ako imate svoje, uglavnom ih uopće ne želite čuti, jer bazde na lošu probavu. To neće reći da ste u pravu, ali ljepota glazbe ja da nitko nikada nije „u pravu“. Tko vam kaže drugačije nije vaš prijatelj. Nisam ponosan na sve što smo postigli s potlistom, ali sam ponosan na ono što nismo postigli. Nismo nikada puno marili za što drugi vole ili što se sluša. Nismo držali do toga da je glazbena kritika važna. Držali smo do glazbe koja je nama važna. Nismo nikada napisali išta iza čega nismo stajali i PR nam je bio gori od onog u Ive Josipovića. Ja zadovoljan

„Ja krivim Igora Banjanina.“

Da nije bilo top lista ne bi bilo potliste. Vama prepuštam zaključak koliko je to dobro, odnosno turobno. I evo, da ne bi bilo da smo se ugasili bez ikakvog pozdrava (znam Emire, nismo se ugasili), kao karijera Sandija Cenova, odlučili smo objaviti Potop 2017. Jer nitko drugi neće. Odabrali smo format teksta do 200 znakova, jer inače ne bi ni ovo uspjeli objaviti. Uostalom, ako je to prihvatljiv način komuniciranja vođe slobodnog svijeta, vjerujem da je OK i za dekrepidnu ekipu s „alternativnog“ glazbenog portala hrvatskog porijekla.

„Ja krivim beskvasni kruh.“

U prilog Emirovom „potlista never says die“ stavu, moram priznati da mi činjenica da sam recenzirao 8 albuma u pola sata dala novi uzgon. Nisam ni blizu dovoljno slinio nad božanstvenom, smrtno ozbiljnom tragikomedijom Alexa Camerona i jebeno sam zaboravio uvrstiti !!! „Shake The Shudder“ na popis. Tako da možda jednom i Emir bude u pravu i jave se neke karminske recenzije na našoj maloj, zapuštenoj stranici. Nemojte ih čitati, samo uživajte u uvjerenju da je netko tamo spreman potpuno anonimno, bacati riječi u crnilo internetskog bezdana, jer si ne može pomoći. Jer je premlad da umre, a prestar da bi ga bilo briga. Idem sad pokrenuti crowdfunding za koncert Abergaza s Mirogojskim ispraćajnim orkestrom koji obrađuju Saru Renar.
Uglavnom, potlista je mrtva, AVE LISTA!

U bačvi smokava,

Vaš Lejmo

* * * * *

["ozbiljni" uvodnik s par osnovnih informacija] Pot lista je hibernirala u 2017. godini. Na početku smo objavili tekst-dva, ali nakon toga nas, osim povremenih foto galerija i podcasta, nije bilo. No, to ne znači da ćemo preskočiti objavu najboljih albuma godine.

Jedanaest članova žirija (Emir Fulurija, Vladimir Gojun, Željko Krešić, Goran Pavlov, Antonio Poščić, Davor Rončević, Andrea Rozić, Dražen Smaranduj, Srđan Strajnić, Andrija Škare i Leo Vidmar) je poslalo svoje liste, matematika je odradila svoje te smo dobili popis od najboljih 106 albuma godine.

Onda je uslijedio teži dio – ovogodišnji zadatak je bio da crtice o albumima mogu imati najviše 200 znakova. I to smo uspjeli odraditi, a konačni ishod je pred vama, podijeljen u tri dijela koja ćemo objaviti između 2. i 4. siječnja.

Evo i naših ranijih najboljih albuma godine:

2009. – Bike For Three! – More Heart Than Brains (anticon. 2009.)

2010. – Afro-Beat Airways – West African Schock Waves 1972.-1978. (Analog Africa 2010.)

2011. – Beastie Boys – Hot Sauce Committee Part Two (Capitol 2011.)

2012. – Godspeed You! Black Emperor –  'Allelujah! Don't Bend! Ascend! (Constellation 2012.)

2013. – The Marshmallow Notebooks – The Marshmallow Notebooks (Noisy Night 2013.)

2014. – The War On Drugs – Lost In The Dream (Secretly Canadian 2014.)

2015. – Courtney Barnett – Sometimes I Sit and Think, and Sometimes I Just Sit (Mom&Pop/Marathon Artists/Milk!)

2016. – Valentino Bošković – Marsovska listina (Nimavode)

Em