U osobne liste smo ubacili preko 150 različitih originalnih PJ pjesama. Da smo kojim slučajem radili i veću listu obrada vjerojatno bi u opticaju bilo 300 komada. Svejedno, jednom kada smo sve zbrojili i napisali ispalo je da nije najjednostavnije izabrati video za svaku. Zato nemojte nam zamjeriti ako smo preskočili neku kultnu snimku. Štoviše, slobodno pejstajte u komentare video linkove po vašem izboru.

80. Deep
Skrivena pri kraju nenadmašnog "Ten"-a, "Deep" nije hit kao "Even Flow", "Jeremy" ili "Alive" niti je pri vrhu fanovskih top lista kao neke druge pjesme s ovog albuma (o tome govori i činjenica kako je na našoj listi najslabije pozicionirana od svih pjesama s "Ten"-a; da-da, sve pjesme s ovog albuma su na našoj listi). "Deep" u sebi nosi neku mističnost o kojoj se može raspravljati, ali ipak ona nikako 'can't touch the bottom'.  (E.F.)

79. Habit 
Mike Watt (Minutemen, fIREHOSE, Stooges...) je sredinom devedesetih izdao svoj album "Ball-Hog or Tugboat?". Za album je okupio gomilu gostiju, ali zanimljivo je da se na pjesmi "Against The 70's" osim Veddera pojavljuju Krist Novoselic i Dave Grohl kojima je to bilo prvo studijsko pojavljivanje nakon Cobainove smrti. Usred pjesme Mike potvrđuje: Speaking as a child of the seventies. Par godina kasnije na albumu "No Code" Eddie prije završne katarze na pjesmi "Habit" kaže: Speakint as a child ot the nineties. Droga ovo ono. Inače ova pjesma je još jedan dokaz da je "No Code" šizofrenija sa sretnim završetkom. (D.S.)

78. Marker In The Sand
Najdraža pjesma s "Avocada", a jedna od dražih Pearl Jam pjesama uopće. Mike je ovu super posložio, a najluđi je onaj završetak s urlanjem tipa "Rearviewmirror", koji me uvijek razvali/razgali... calling out, calling out. (T.S.)

77. Unemployable
Ova mi pjesma zbog nečega vuče na R.E.M. i to bi joj po svemu sudeći trebala biti mana - a nije. Baš fina pop-rock pjesma, a i svirali je u Zagrebu pa će zauvijek imati posebno mjesto na mom hard-disku. (T.S.)

76. Strangest Tribe
Dok nije izišao "Lost Dogs", moje drugo najdraže izdanje benda (prvo je, naravno, "No Code"), "Strangest Tribe"nisam nikad bio čuo, pa moje vezivanje ove pjesme za samotne, odnosno same ali ne i usamljene, Božiće i Uskrse u Zagrebu nema veze s činjenicom da je svijet ugledala na božićnom singlu za članove bendova fan-kluba. Zvuk slijetanja pahuljica na mekani bijeli tepih pun razigranih otisaka na Trgu Francuske republike, u nedjeljno jutro. Naručit ću pizzu i čitati Carvera, neću skidati pidžamu. Inače, u ironiji sudbine, u jedini bijeli Božić, u smislu da je snijeg pao preko noći i da nije bio prisutan još od početka mjeseca ili ranije, probudio sam se u Splitu. Iko i ja smo umjesto klasičnog snješka napravili E.T.-ja. Debili nisu skužili. (G.P.)

75. Amongst The Waves
Gotovo cijeli "Backspacer" štono bi se reklo - pije vode, a ovo je jedna od onih u gornjem domu. U nekim najava prije izlaska albuma uspoređivana s "Alive". Bacale se neke fore kao povratak starom zvuku i slični biseri. Brijem da nije povratak starom zvuku, ali je dobra pjesma. (T.S.)

74. Force Of Nature
Na početku zvuči kao jedna za sve muževe ovog svijeta kojima su se njihove ljupke ženice ikad imalo glasnije obratile. No, budući da je Edward ono što jest, naravno da se pretvara u predivnu slikovitu sagu o modernom Penelopu koji čeka svoju Odiseju. S naravno pokojim stihom koji bilo tko može prepoznati - is it so wrong to think that love can keep us safe, referencama na Poea i podsjećanjem koliko engleska riječ "roam" ima predivno značenje kad zaboravimo na njezinu primarnu upotrebu u današnjem svijetu moderne tehnologije. Nitko ne koristi engleski kao Ed! Velika šteta što live ne funkcionira tako dobro kao u studijskoj verziji. (I.G.)

73. Got Some
Premijera "Got Some" na Conan O'Brian showu prije izlaska albuma "Backspacer" me isprva jako razočarala. Vedder nezagrijanih glasnica i generički hard rock zvuk nisu nagoviještali nikakvu promjenu o kojoj se stalno pričalo. Gadno sam se prevario. Ovo je stvarčina. Jednostavna rock pjesma koja govori o tome koliko je jednostavna rock pjesma potrebna svakome od nas. S druge strane, nema veće sreće od pucanja Vedderovog glasa. (D.S.)

72. No Way
Atipični "Yield" rarity koji se 2009. napokon vratio na setliste nakon 10 godina izbivanja, naravno nakon kolektivnog pilanja benda od strane vojske fanova. Ta creepy Stoneova gitara u pozadini i lagano shizofreno Edovo pjevanje... ježim se (P.)

71. Come Back
Najbolji rokerski soul (a vjerojatno i uopće) bend devedesetih godina u Seattleu se zadržao tek nekoliko godina, što je bilo sasvim dovoljno da se zaore brazda koja će plodno rađati i desetljeće poslije. Za razliku od The Afghan Whigs, Pearl Jam frajerska odijela ne nose gotovo nikad, ali pokucaju li na vrata ušminkanih klubova za uglađenu gospodu i decentne dame u društvu ove iskonski čiste soul-balade, nikakvih problema neće biti. Srce će rastopiti i rabijatnom bounceru. Eddiejev zanos vreo je, opipljiv i zavodljiv, a vrhunac pleadin' transa odgađa se i odgađa, dok pjesma ne iscuri. Prijatelju, izgleda da se neće vratiti. (G.P.)

70. Thin Air
Dovoljno je samo da prođe 10-ak sekundi u kojima gospodin Vedder kaže 'There's a light when my baby's in my arms...' pa da oni zaljubljivi dođu na svoje. (E.F.)

69. Down
Znao sam da mogu napisati savršenu baladu. Da im kopanje po rock klasici nije strano i da će uvijek izvući neki moment vrijedan pažnje. Da mogu imati punk crtu i hard rock stav pompoznih mulaca u jednoj pjesmi. Ali, da mogu proizvesti ovako savršen power pop trenutak, e to nisam očekivao. Inače tog McCreadya dosta ljudi ne voli, a meni je baš njegov utjecaj ključan. Jer, da nemaju ovog pizduna koji u malom prstu ima riffove Van Halena, UFO, Blue Oyster Culta i, ofkors, Hendrixa, Jamovci bi možda postali tek još jedni indie homići. Ove 3 minute i 15 sekundi tako nisu samo još jedna krasna dizalica za svaki usrani dan, već i dokaz genijalnosti možda najpodcijenjenijeg gitarista našeg doba koji je uvijek voljan dobro vas provozati kroz povijest. (M.Đ.)

68. Hard To Imagine
Dragulj sa soundtracka za totalno opskurni film "Chicago Cab". Idealna pjesma za sve koji pate od neizlječive nostalgije (nije bitno za čime), jer kad dođe onaj dio things were different then... preostaje samo pitati se je li Eddie zapravo htio reći better? (A.)

67. Blood
Na "Blood", raskinuće s MTV podržanim prvijencem je doseglo točku ključanja. Izravna, neobuzdana i puna primalnog bijesa, "Blood" je stvar koja krvari na sva četiri kraka na koja se slušatelj spusti nakon što je odvrti samo jednom. Pa ti stisni repeat. (Ž.K.)

66. Long Road
Sjećam se ushićenja kada sam u Trstu vidio digipak EP izdanja "Merkin Ball". Bio sam klinac i nije bilo interneta. Već sam doma imao "Mirror Ball" kojeg je Neil Young snimio s PJ ekipom, ali nisam znao da će to izdanje dobiti službeni mini nastavak mog omiljenog benda. Te dvije pjesme - "Long Road" i "I Got Id" onda su mi bile velike i važne kao cijeli jedan album. "Long Road" - mantra koja uvijek upali. Ali i ta "I Got Id" koja mi je uvijek dolazila u paketu i koja mi je ostala najdraža PJ pjesma. Taj zvuk mogao je donijeti samo Neil. Uletio je na vrijeme. Iako je tim potezom učinio uslugu sebi, ona je ponajviše bila potrebna mladom bendu koji je onda bio na rubu živčanog sloma. (D.S.)

65. Sleight Of Hand
Dugo mi je trebalo da ovu pjesmu uhvatim za glavu i za rep - repetitivnost, aritmičnost, netko bi rekao i dosadnjikavost (skroz mogu zamisliti Matta Berningera i društvo kako ovo pjevaju/sviraju). Oda svima onima koji su završili na poslu kojeg preziru, zapali u rutinu i koje može spasiti samo sleight of hand. (A.)

64. Man Of The Hour
Ajoj, ne znam, "Man Of The Hour" je mozda posljednja velika PJ pjesma...dobro je, mislio sam da ce me grom pogodit kad to priznam...ali takve melodije na "Avocadu" i "Backspaceru" jednostavno nema. (P.)

63. Gone
Ne volim "Riot Act", taj album me je u jednom trenutku natjerao da odustanem od jednog od bendova moje mladosti. Da je "Pearl Jam" bio na njegovom tragu, to bi se vjerojatno i dogodilo. Srećom, "Gone" je jedan od razloga što se to nije dogodilo. Da se razumijemo, nije meni ni ovaj album najdraži, ali ipak je bio dovoljno 'pearl-jamovski' da ekipa iz Seattlea zadrži svoj status u mojim očima. (E.F.)

62. World Wide Suicide
Odrasta čovjek, smiruje se i nekako očekuje da to isto radi i svijet oko njega. Obzirom da je Jam ubijao laganim stvarima, mislio sam si da će albumi u kasnijoj fazi karijere donijeti drugačiju formulu, prebacivanje u americanu i skoro pa potpuno napuštanje hard rock zvuka. Kad ono, ljudi dobili sijede, ali ujedno počeli slagati i najhitoidnije riffove karijere. Nazvavši album "Pearl Jam" kao da su odlučili pozdraviti se s pizdarijama dva prethodna albuma na kojima su pokušali zaustaviti vrijeme i ovaj put jednostavno odraditi posao kako najbolje znaju. I jesu, rezultat čega su gomila riffova i solaža koje nemaju nikakve pretenzije osim rock 'n' roll tenzije. Da nisu nekoliko godina kasnije snimili onu genijalnost zvanu "The Fixer", ovo bi mi ostao naj trenutak Jama 2.0. (M.Đ.)

Ljeto je gospodnje 2007. Janko još nema niti dvije godine. Ispred TV-a su bubnjevi i plastična gitara, sve uredno posloženo. Gleda se Pearl Jam koji gostuju kod Jools Hollanda s DVD-a kojega nam je Dražen poslao poštom u nekom naletu dobrote (op. urednika: Hm, od DVD prosvjetitelja do zlog Skeletora.) prije zagrebačkog koncerta. Već deseti puta taj dan kreće ista pjesma - "World Wide Suicide". Janko je malo Eddie, malo Mike, a malo Matt - po potrebi. Sve se ponavlja još danima sve dok zbog dotrajalosti disk ne odlazi u zasluženu mirovinu. Ova će pjesma u meni zauvijek ostati povezana s tim malenim sviračem. (T.S.)

61. Last Exit
Google Chat 19.09. oko 18:00 sati

Dražen: Jel ti žena piše Last Exit?
Tomislav koji to je: Doma sama s decom
Tomislav koji to nije: Tomislav je na Malešnici. Ljubica ti piše sad.
Dražen: Ahaha! (u biti mu je masu neugodno i brzinski pregledava da li je bio pristojan)
Tomislav: wtf???? kae ovo? Daj Ljubice napiši taj tekst do 8
Dražen: Ahahaha !
Ljubica: Kakav tekst?
Tomislav: Pa taj Last Exit kaj ne?
Dražen: Napiši da je to o Kurtu i da je Eda Kurtova smrt masu pogodila.
Ljubica: Ma baš me Jankas nagovara na pidžama party (čitaj tučnjava jastucima)
Tomislav: Pa prije toga.
Ljubica: Ne buš mi ti govoril kaj da pišem. I ne znam ti ja te fore
Tomislav: Viš ženu kaj je oštra
Dražen: Dođe mi da ovo pejstam u tekst
Tomislav: To sam baš htio predložit
Dražen: Imamo tekst!...

(Pisali: Željko Krešić, Mario Đira, Emir Fulurija, Pajo, Ana, Iva, Goran Pavlov, Tomislav Sporiš, Ljubica Sporiš, Dražen Smaranduj)