Jeste li da je Eddie Vedder vampir? Bi li Metallica imala nekog smisla da obradi nešto od Neila Younga? Bi li McGee imao bolju prođu kod žena da je na vrijeme skužio Pearl Jam? Svi odgovori i još toga u 20 komada za koje smo mislili da su na nekim višim pozicijama. Kakav bend! 

60. Inside Job 
Prvi dio je toliko moćan i divan da zasjeni bezveznost drugog dijela pjesme (negdje iza 4:10, a posebno iza 5:30). Ta gitara, taj klavir (ovdje skoro opravdavam prisutnost Booma u bendu, koji je svojim grozomornim klavijaturama uništio, između ostalog, "Love Boat Captain"). Tekst ovdje potpisuje Mike i mogu si samo zamisliti kakva te trema pere kad ideš jednom Vedderu pokazivati svoje lyricse. (A.)

59. Love Boat Captain
Istina je. Sve što nam treba je ljubav. Istina je i da nam ponekad za to treba i nekakva busola, kompas, ruža vjetrova, nerijetko i vodič. Kapetan broda? Možda. Istina je i da ovih pet rečenica zvuči kao sinopsis za najnoviju hrvatsku sapunicu. Ali nije. Ova pjesma je otvorila vrata Pearl Jama meštru na kljavama, čiči Kennethu 'Boom' Gasparu koji je nakon "Riot Act" albuma postao šesti, stalni član banda. Ostatak kurioziteta pročitajte na Wikipediji. Način na koji se Eddie ovdje suočava sa tragedijama kojima je band neizravno bio i uzrok (fanovi PJ koji su zgaženi u stampedu na Roskilde festivalu prilikom juriša u prve redove - u sličnom stampedu sam čak i sudjelovao na njihovom koncertu u West Palm Beachu 2003. u sklopu "Riot Act" turneje - sreća nije bilo zgaženih tijela, samo zgaženih tinejdžera pod utjecajem jeftinih droga i još jeftinijeg alkohola i idiotskih, nazovi domoljuba koji su napuštali njihove koncerte jer nisu mogli trpjeti zgaženog Eddija dok usred koncerata drži prodike o Bushu, Cheneyu i Rumsfeldu koji polupismenim white trash klincima nudi jedini spas iz beznađa u obliku ceduljice na nožnom prstu koju dobiju dok se vraćaju u crnoj vreći iz netom neuspjele akcije osvajanja nekog nebitnog brda u vukojebini zvanoj Afganistan), te direktna i nedvosmislena proklamacija o ljubavi kao jedinom i neprocjenjivom kapitalu na koji nitko ne polaže pravo monopola. Do mnogih tada nije doprla ta poruka, a vjerojatno mnoge nije ni bilo briga. Možda je baš njima tada bila i najpotrebnija. Eddie je progovarao glasom Johna Lennona ('Love is all you need, all you need is love'), band je savršeno razjebavao ritam i dinamiku pjesme, čiča Boom se odlično uklopio u cijelu priču, Amerikance je bolio đon zbog nekih 9 klinaca iz tamo neke Danske dok u tamo nekom Afganistanu dnevno gine deset puta više američkih klinaca, a ja i danas vjerujem da je ljubav često odgovor na sve, kao što sam oduvijek vjerovao i Vedderu dok je pjevao o tome. O egzistenciji, o svemiru, još jednoj vukojebini. I opet sve zvuči kao sapunica. (V.G.)

58. Around The Bend
Kao srednjoškoljkaš nikad nisam kužio zašto manekeni poput Jama više imponiraju opakim djevojkama od pravih žestokih tipova poput Soundgardena ili Alice In Chains. Eddie je zgodan, ok, "Ten" je ludilo od zvuka, ali riffovi su se skrivali na "Superuknownu" i "Dirtu". Kakve ste vi to rokerice, mislio sam se dok sam u kutu trusio svoj bicufit i pipkao se s tankim zrakom. Onda se pojavio "No Code" i shvatiš da te cure možda nisu bile samo wannabe groupies, već da su kužile nešto što ti nisi. Nijedan hard rock riff ne može uhvatiti emociju na način na koji to može akustara i grupa mladića koja zvuči kao da se okupila oko vatre na nekoj pješčanoj plaži pred sam zalazak sunca kako bi otpjevali savršenu odu ljubavi. Stvar zbog koje sam još jednom dao šansu svim onim laganim trenutcima na prva tri albuma. I nikad to nisam požalio. (M.Đ.)

57. Brain Of J.
Onaj trenutak kad ste klinci, imate prvi bend, svatko ima neki svoj neki (ako se to u toj dobi uopće može tako nazvati), ali onda se jednoglasno složite oko jedne stvari za svirku. (M.M.)

56. Life Wasted
Nekih 16 godina trebalo je da Pearl Jam napravi potez zvan "istoimeni album". Onaj iz 2006. godine dobrim dijelom je Eddieva posveta odličnom prijatelju - Johnny Ramoneu, a drugi singl "Life Wasted" nastala je upravo na putu s njegovog sprovoda. Tužna tema za jednu od najčvršćih stvari njihove svježije karijere. (D.P.)

55. Sometimes
Kakvi su to zvukovi u pozadini? Jel' ja to čujem grmljavinu? Curenje vodokotlića? Rondanje po radijatorima? Eddie u svom tihom, skoro falseto izdanju. Krasan uvod u njihov najkrasniji album. (A.)

54. Leash
Iz davne 1993., "Leash" se u srca fanova prišuljala pri samom kraju album "Vs". Mladenački agresivna, prema nekima simbolizira gnjev svih tinejđera, a prema drugima tadašnju PJ borbu s medijima i mainstream svijetom. No ono što je Eddie imao u glavi tijekom tih eksplozivnih minuta je ista cura o kojoj je pjevao na "Why Go" s prethodnog albuma. (D.P.)

53. All Those Yesterdays
Napisao ju je Stone, zatvara album "Yield" i otvara "Single Video Theory" - kratki dokumentarac o snimanju albuma. Obzirom da sam kao srednjoškolac dokumentarac pogledao barem pedesetak puta, taj lagani intro zauvijek je za mene ostao uvod u prvo pravo vizualno upoznavanje s bendom koji više nije bio onakav kakvog mi ga je kao klincu predstavljao MTV. Bio je to neki novi bend - smiren i preporođen. Naravno, pjesma se obraćala pojedincu, ali je s druge strane dobro pasala bendu koji se spokojno i sa smiješkom odlučio pomiriti s demonima prošlosti. (D.S.)

52. Untought Known
"Untought Known" je "Given to Fly" novog doba. Kako McCready jednom reče, "Given to Fly" ima taj početak koji od blagog uvoda lagano buja, podsjećajući na valove i u jednom trenutku to mora eksplodirati uzrokujući poplavu emocija. E pa isto to vrijedi i za ovu pjesmu, ista razina pozitivne energije izlazi iz njih te u trenu postaješ svjestan činjenice da si živ. I nikada, apsolutno nikada ih ne treba izostavljati sa setlista, bas poput "Corduroy", bas poput "Alive". Nije da mogu dosaditi. (V.B.)

51. Tremor Christ
Cijeli "Vitalogy" dokaz je da je Eddie Vedder vampir. Ako ne vjerujete meni, prosurfajte malo po netu - to je jedna vrlo elaborirana hipoteza. Upravo u "Tremor Christ" to i eksplicitno tvrdi - slušalice na uši, timer na 2:06, točno u pozadini stihova ransom paid the devil kaže: I am a vampire. Za daljnje dokaze preslušati "Satan's Bed" i "Corduroy". "Blood" s "Vs." je suvišno i spominjati. (A.)

50. Spin The Black Circle
Divljak, paklov prijatelj i stariji brat tema s "Vs." ("Blood", "Animal", "Go"), " Spin The Black Circle " ošamućuje odmah pri početku albuma i krči prolaz nekim novim primjercima PJ radova koji se po prvi put susreću na "Vitalogy". (Ž.K.)

49. Nothing As It Seems
Pearl Jam su oduvijek bili skloni tmurnim, otežalim baladama bez kisika, a do pojave ove pjesme prvakinja mikro-žanra bila je "Immortality". Da svaki ton McCreadyjeve gitare ne reže samo središte duše, mogao bih se našaliti i reći kako je logično da je zabludu o besmrtnosti pobijedilo očito priznanje smrtnosti. Prije ohoho godina znao sam si zaskočiti heretičke misli kako bi Metallica možda i imala nekog smisla, da možda obrade nešto od Neila Younga, s "Time Fades Away", recimo. Ovo je stvar koja me vratila na pravi put. (G.P.)

48. The Fixer
Jebena rasturačina! Rock n roll hit koji osvaja na prvu i nikada ne dosađuje. (E.F.)

47. W.M.A.
Ne ovo nije pjesma o našem Dragom bijelom amerikancu Dj Lejmu nego o policijskom rasizmu u SAD-u. Još jedna u nizu pjesama nadahnutih ubojstvom Rodneya Kinga. Jebi ga, Ice Cube je repao we're gonna tear those motherfuckers up, a Pearl Jam je napravio ovo. Možda najbolja bas dionica koju je Jeff odsvirao i najbolji bubnjevi koje je Dave odsvirao, dok ga nisu izbacili iz benda zbog kurčenja. (A.E.)
Preteća svih modernih anti-rasističkih stvari popračena jednim od najzanimljivijih bubnjarskih i bas dionica ovog benda. Da, i malo kritike policije koja bi trebala - služiti i štititi. (D.P.)

46. I Am Mine
Glazbena podloga ceremonije na kojoj je Michael Stipe Eddieju Vedderu predao krunu najvećeg humanističkog benda današnjice. R.E.M. su se nakon dvadeset godina rada, logično i shvatljivo, bili malo umorili, a Pearl Jam su u treću petoljetku ušli bez oklijevanja, srčano i odvažno, s obećanjima koja su mogli ispuniti, bez ikakvih bolnih rezova. Svi smo isti, zato jer smo svi različiti. Dok je ovakvih pjesama, istodobno većih od života i toliko malih da se mogu neprimjetno ušuljati u srce, potpuno smo sigurni. (G.P.)

45. Sad
Ova pjesma nije našla svoje mjesto na albumu "Binaural". I to je u neku ruku čudno, jer bolja je od gotovo svih ostalih stvari na njemu. Kada se pak pogleda s druge strane, ona nekako jednostavno tamo i ne pripada. Jedinstvena je, neuklopljiva... i tužna, jer je pjesma o gubitku voljene osobe. I o tome da se s tim prokleto teško nositi. I ima to neodoljivo specifično uvodno pikanje po gitari. Zakon stvar! (T.S.)

44. Thumbing My Way
Nastala u novijoj, kvalitetno lošijoj fazi karijere (koja kao da je kopnila s Vedderovim kraćenjem kose) "Thumbing My Way" značajno odskače od ostatka materijala s "Riot Acta". Kritičar Guardiana u to vrijeme ju je čak nazvao akustičnom "Love Will Tear Us Apart" što je valjda najveći kompliment koji neki američki bend može dobiti od nekog brita. I sve to dok Vedderov umorni glas sjaji kao i deset godina prije. (Ž.K.)

43. Dissident
"Vs" se čekao k'o ozebao sunce. Trebalo je potvrditi da "Ten" nije sve što će Pearl Jam ponuditi, trebalo je nastaviti istim ritmom. Ono što smo dobili na neki je način i odredilo PJ kao grupu. Put kojeg je grupa odabrala nudio je neke nove, a opet slične poglede na sve oko sebe. Pjesme su ostale prepoznatljive, a opet nekako drugačije, pomalo i iznenađujuće. Gitarski zvuk na "Dissident" je dosta drukčiji nego pjesme snimljene dvije godine ranije, a tematika pjesme se može shvatiti i kao lijepa metafora na stanje koje je slava bendu donijela. (E.F.)

42. Red Mosquito
Eddija je s koncerta 24. siječnja 1995. u San Franciscu s bine skinuo pokvareni sendvič od tune. Vratio se u bolnicu gdje je shvatio da je svemu kriv ugovor s vragom koji se ovoga puta pojavio u obliku crvene mušice. Stvar je inače netipična blues garaža koju će PJ teško ponoviti. (D.S.)

41. Not For You
Himna ljute PJ faze iz sredine 90-ih i legendarni Edov odjeb slavi i ludim fanovima kojeg i danas, stariji i situirani, rado urlamo na koncertima i pametujemo novim generacijama... Restless souls, enjoy your youth... (P.)

(Pisali: Ante Estrada, Vlado Gojun, Željko Krešić, Mario Đira, Domagoj Puzak, Marin Mastilica, Emir Fulurija, Pajo, Ana, Goran Pavlov, Tomislav Sporiš, Viktor Butorac, Dražen Smaranduj)