Došli smo do kraja. Ovih 20 mogli ste izdvojiti čim je bila objavljena lista od 40. do 21. mjesta. Trebalo ih je još samo matematički poredati. Zanimljivo je kako većina tekstova počinje s najbolja, moja najbolja... Dobro, Ante Estrada uglavnom priča o gitarskim dionicama, hvatovima, riffovima...

20. Smile
Negdje sam već rekao da mi je "I Got ID" najbolja PJ pjesma (iako to ne može i ne mora uvijek biti istina). No, kada je već tako, onda je "Smile" izvan konkurencije, tj. za mene ima poseban status. Nekim slučajem nisam jedan od onih koji je krenuo od prvog albuma, nego mi se jedan dan nakon škole jednostavno desio taj "No Code". Kliknulo je baš na toj petoj pjesmi. Ta meni još uvijek najdraža gorko slatka melankolija postignuta samo s par stihova, usnom harmonikom i električnim neilyoungovskim gitarama. Ponovimo još ovo: negdje sam pročitao pa sam i zato mislio da je ovu pjesmu napisao ondašnji Eddijev frend Dennis Rodman. Kasnije doznajem da je tih par škrtih stihova sunčane tuge napisao Dennis Flemion iz The Frogsa. U pjesmi Jeff i Stone izmjenjuju instrumente, Ed puše u usnu harmoniku. Trebalo bi ju svirati 10 minuta na svakom bisu! (D.S.)

19. Eldery Woman Behind The Counter In A Small Town
Još nisam otišao ni prvi put, ali snovi su toliko česti, živi i proživljeni da im eventualno stvarno putovanje teško može parirati. Dakle, kad se po drugi put vratim u Ameriku, ova će pjesma, definicija lijepe i melodične i akustične i rokerske americane, svirati tijekom montiranog kolaža melankoličnog odjeljka izleta u nekakvu Chattanoogu ili Mankato. Lice joj prepoznajem iz pjesama, a baš su me pjesme naučile živjeti. Zato valjda i ne živim kako treba. Na njezinu samom početku, najavni je moto cijele karijere i trenutačnog bendova statusa: I changed by not changing at all. Istina, majstori, istina. (G.P.)

18. Garden
Iz nekog, meni neobjašnjivog razloga, ova pjesma se rijetko nalazi na set-listama. Ne znam zašto je to tako, jer je u njoj sve optimalno posloženo - mantičko-omamljujući uvod, savršeni refren, zavodljivo i moćno Eddievo pjevanje, pršteći i zavijajući riffovi, Mikeova solaža... ukratko savršenstvo! I da, ova pjesma je totalni "grunge".
I will walk...with my hands bound
I will walk...with my face blood
I will walk...with my shadow flag
Into your garden
Garden of stone (T.S.)

17. Oceans
Ljubavna posveta bivšoj supruzi. Sva sreća što je 'oooo Beth' lako zamijeniti s 'ooopen' ili pak 'ooo eee'. Posebna poslastica je MTV unplugged verzija ove pjesme (btw, nikad mi nije bilo jasno zašto PJ nisu odsvirali cijeli set na tom unpluggedu k'o svi ostali bendovi?), a meni vrlo draga je i ona iz Zuricha 1992. gdje Eddieju glas skoro pukne na you don't have to stray... (A.)

16. Yellow Ledbetter
Vedder je valjda uz Michaela Stipea čovjek najčešće optuživan da pjeva u šiframa. Obojica su s vremenom otkrila da je puno ljepše pustiti glas nego mrmljati sebi u bradu, ali čak ni danas izvedbe ove pjesme ne zvuče ništa manje zagonetno. Mislim, naravno da tekst nije bitan, ljepota glazbe jeste u tome što možeš stvoriti emotivni svemir na nizu ououou miksanih s nekoliko jeeee i par ahaaaaa. A "Yellow Ledbetter" je upravo to, stvar zbog koje se rastopim doslovno svaki put. Od prve nanosekunde u kojoj Mike gitarom odaje počast Hendrixu pa do trenutka kada se uključi ostatak benda i Eddie počne mijaukati, pa sve do refrena u kojem u drugoj brzini uspijevaju postići veću eksploziju nego svi specijalni defekti ovoga svijeta. O obaveznoj solaži da ne pričam, ko ne kuži da je McCready kralj tome ovom prilikom poručujem da me poljubi u dupe. Gle, nije bilo lako složiti top 100 stvari, ali najmanje problema imao sam oko prvih 10. Najmanje uopće oko broja 1. Yellow Ledbetter za mene JESTE Jam - sjajna gitara kojoj jedino može parirati glas čovjeka koji ga doslovno koristi kao instrument, uz pratnju najsolidnije ritam sekcije na planeti koja itekako kuži vrijednost dobrih temelja. Nitko nije važniji, nitko nije superioran. Svi su u tome zajedno.U povijesti je takvo stapanje sjajnih individua u pulsirajući kolektiv po meni uspjelo još samo Deadu. I Jamu. I zato su njihovi liveovi bolji od ijednog albuma. I zato je baš "Yellow Ledbetter" često zadnje poglavlje većine live izvedbi. Kao slavljenje trenutka u kojem je Pearl Jam skužio da je sve ljepše kad si okružen obitelji i kad zajedno radiš ono što voliš. Trenutak u kojem je Pearl Jam jednostavno postao - Jam. To što upravo jedna rana pjesma,, iz doba dok su još bili daleko od pravog benda, simbolizira njihovo zajedništvo, samo govori da je potencijal uvije bio tu. Ali, ono što razlikuje pretendere od contendera je što ovi drugi potencijal ostvare. Najveći bend naše generacije? Čemu uopće upitnik. (M.Đ.)

15. Even Flow
Sjećam se da mi se, kad sam imao dvanaest godina, ovaj tekst činio toliko dubokim i pametnim. Danas više ne toliko, al mi je zato riff na versu još uvijek među najdražima. A tek spot, isti ko "Alive" al' brate u boji. (A.E.)

14. Daughter
Sjoo, Stoneova akustična gitara, štim u otvorenom G i onaj dio na kraju gdje se na koncertima ubaci dio neke druge pjesme ili prijeđe u jamanje ili što već odluče u tom trenutku. Tako sam prvi put čuo za "Rockin' In The Free World" (A.E.)

13. Given To Fly
Koga boli briga što su pokupili gitaru od čađavih Zeppelina? Da se poslužimo JJ-evom izjavom: 'Nothing is original. Steal from anywhere that resonated with inspiration or fuels your imagination...'. "Given To Fly" je najbolja PJ stvar ikada, a i nije nezanemariva informacija kako rukopisom napisani tekst pjesme stane tamam na unutarnju stranu omota C60 kazete. (Ž.K.)

12. Wishlist
Najljepši i najbolji tekst jedne Pearl Jam stvari. Pjesma koja ne samo da nema promašeni stih, već nema niti jednog koji bi bio manje dobar od ostalih, niti jedan koji bi narušio ravnotežu, niti jedan koji bi imalo smisla izdvojiti jer bi to bilo nepravedno prema ostalima. Dobro, možda, 'I wish I was a sacrifice but somehow still lived on', taj mi je trenutačno najdraži. Prekrasna ljubavna pjesma u kojoj se s malo odmjerenih riječi raspliće stotinu nijansi romantičnog odnosa, suptilno i dirljivo, sa svom ljepotom i potencijalnim zajebima koji mogu nastati jer smo svi mi, ipak, samo ljudi. Profesor engleskog u gimnaziji nas je često tražio da ga pitamo nepoznate riječi pa bi onda, ako već nije znao, konzultirao gomilu rječnika koja mu je vječno stajala na stolu. Donio sam mu knjižicu s tekstovima iz originalne "Yield" kasete i pitao ga što znači 'Camaro's hood'. Tražio je, ali nije mogao naći. Kako je to bilo predinternetsko vrijeme, umjesto da me uputi na neku dobru stranicu rekao je samo - 'Škare, počni čitati malo deblje knjige'. Ne znam što to znači i znači li išta, ali sjetim se toga uvijek kada slušam ovu pjesmu. Želim se i dalje sjećati. (A.Š.)

11. Immortality
Heh, uvodni riff kojeg bi autor ovih redaka uvrstio u još jednu top nešto (poput ove) ljestvicu najpoznatijih riffova, i to gore visoko, uz bok "Smoke on the Water". I na već bog zna koje slušanje, uvijek ostavlja isti dojam, znaš da te čeka jedan od najkvalitetnijih Eddijevih tekstova s kojim se rijetko ne mozeš poistovjetiti. A tek onda nastupa plačljivi Mikeov solo za kojeg već poželiš iskočiti iz kože ili si ruke bar obilježiti žiletima. Ali na kraju svega, ipak pronađeš neki smisao i pomirenje. (V.B.)

10. Porch
Mislim da sam negdje u Heroini Novoj, davno, davno, u svojim formativnim adolescentskim godinama čitala kako je totalno bezveze da taj Eddie stalno nešto uzdiše, pa onda malo yeahyeah-iše, pa malo ooo-iše, pa aaa-iše, k'o da ne zna normalno pjevati. Eto, "Porch" je baš pravi primjer. Tko im je kriv kad nisu znali da to služi tomu da izgubiš glasnice na koncertu. A solaža od 1:30 do 2:30 (produžena unedogled na koncertima) služi, naravno, da bi se Eddie penjao po konstrukcijama na bini. (A.)
'I just want to say - on, two, three, four...What the fuck is this world...' - tako počinje jedna od najboljih live izvedbi koju sam ikada u životu čuo. Pearl Jam su "Porch" na MTV Unpluggedu potpuno razvalili - Mike i Stone pletu po gitarama, Jeff razbija činelu vratom bas gitare, a Eddie se penje po stolici i šalje 'pro-choice' poruku. Hard core unplugged. A moju sestru je još Vedderovo treptanje i raskolačivanje očiju potpuno kupilo pa su Fulurije vrlo lako dobile dva Pearl Jam fana u kući. (E.F.)

9. Alive
Ako bi jednu stvar Jama trebali usporediti s Giannom Michaels, onda je to ova. Kao što je Gianna, i sama dijete Seattlea, snimila više od 500 pornića s stotinama partnera, kopulirajući na sve zamislive i nezamislive načine, tako je i "Alive" penetrirala u kolektivnu svijest kao sinonim ne samo za bend, već i za cijelo jedno razdoblje u glazbi. Ali, ono što je najfascinantnije je da ni sve ove godine nakon tog non-stop raubanja, ni "Alive" ni Gianna nisu izgubili ni malo od svoje veličine, a kamoli da su dosadili. I nakon svih ovih godina oni su itekako oooooh still alive. Ako to nije dokaz savršenstva kreacije, onda ne znam što jeste. (M.Đ.)

8. Indifference
Meni među top tri pjesme koje je Pearl Jam ikad napisao. Zbog toga što je jednostavno predivna. Stand-up bass linija na dva tona, gitara koja se ubacuje nakon što Ed otpjeva 'How much difference does it make'. Meni najdraži Pearl Jam tekst. Naravno tu je i izvedba s Benom Harperom (A.E.)

7. Off He Goes
Sin razmetni? Kurt Cobain? Džanki prika? Profesionalni vojnik? Ili samo jedan običan tip kakvog barem jednog poznajete svi, s time da barem jednoga takvog poznaju i svi vaši prijatelji? Nikada mi se nije bilo teško pogledati u zrcalo, iako mi nije uvijek bilo lako u njemu vidjeti odraz. Ne zato što krijem nekakve mračne tajne, nipošto, nego zato što mislim kako je lik čiju mi čistoću zrcalo kao uvredu vraća u lice mogao, zaslužio bolje. Mislim, još nije kasno. Znao bih da jest, kasno te drmne odjednom i nema natrag. Na mojoj najdražoj bendovoj pjesmi, emotivnoj predvodnici i duhovnom vođi najdražeg mi bendova albuma, Pearl Jam su s toliko samopouzdanja pokazali da su sazreli i odrasli u najpozitivnijem mogućem obliku, da je bilo jasno kako su to, zapravo, napravili već na prvim probama, samo što ružne trikvartače znaju nagrditi sliku velikog rock benda. Zato fan i jesam postao tek čuvši ovu pjesmu (okej, "Smile" je, tehnički, došla prije), koja prepoznatljiv žanrovski miks Nirvanina i Neilova unpluggeda staloženo nadograđuje ugođajem Springsteenova "Toma Joada", zabundanim u topao emocionalni ulog i ukrašenim slatkim lizovima električne gitare. Kod za suosjećanje - trademark Pearl Jama. (G.P.)

6. Corduroy
Svi imalo upoznati s Pearl Jamom, sjećaju se legendarnog Unpluggeda i još legendarnijeg Vedderovog 'outfita' - samt (corduroy, eng.) jakne! Nastala je kao njegova ljutnja što je godinama kasnije u dućanu vidio takvu jaknu za nekih 650 dolara, dok ju je on svojevremeno platio samo 12! Ta stvarčina nikad nije bila singl s albuma "Vitalogy", ali je svojom atmosferom zaokupila fanove i pretvorila se u jednu od najsviranijih stvari u živo. (D.P.)

5. Nothingman
Ovaj dio njihove "Man" trilogije ("Better Man", "Leatherman", "Nothingman") neupućeni fanovi smatraju pjesmom djelomično o Kurtu, čiji respekt Eddie nikad nije dobio. Ipak, bliže je ljubavnoj vezi u kojoj poručuje da obostranu ljubav ne smijete "zajebati" jer ćete se osjećati kao totalna nula, kao "zmaj na vjetru bez užeta". Sve to, Jeff i Eddie stvorili su u sat vremena! Tko kaže da za genijalnost treba cijela vječnost?! (D.P.)

4. Better Man
Ludog li benda, pomisli čovjek dok sluša "Vitalogy". Kao djeca su, žele biti neovisni, pokazati da su sposobni živjeti samostalno. "Better Man" je trebao biti dio korpusa hitova na "VS" albumu, a kako nije, mogao je završiti na nekoj lijevoj kompilaciji u nekim lijevim rukama. U trenutku kad su djeca htjela pokazati da mogu sami protiv svih, nije im trebao jedan ovako rasni, konformistički hit. Srećom, razum je prevagnuo, poslušalo se odrasle i život se nastavio. Što je dobro, jer dok si živ možeš se razvijati kao čovjek i kao bend. Jam je to napravio, a "Better Man" ostaje kao dokaz da čak ni pokušaji samoubojstva ne moraju završiti tragično ako ostanu na pokušajima (ovo je ispalo dubokoumno). Kao dodatni plus, ovo je stvar koju obavezno stavljam na svaku ljubavnu kompilaciju. Da, dan danas ih snimam, što mogu, patetičan sam. I znam da je pjesma zamišljena kao sarkastična oda ljubavnim izborima, ali koga briga što je Eddie mislio dok ju je pisao. Bitno je samo ono što ti vidiš, a ja vidim sjajnu reklamu za dane kada se spojim na iskrica.com - can't find a better man bit će potpis ispod profila. S uskličnikom, bez sarkazma. (M.Đ.)

3. State Of Love And Trust Ante
NAJBOLJA ikad, razlog mojih početaka sviranja gitare i razlog kvarenja mog video plejera. Jebem ti život, kako je uspio toliko puta prožvakat snimku MTV unpluggeda i onaj savršeni početak kad krene Stoneova dionica. I danas mi je još uvijek najbolja ta verzija pjesme. (A.E.)

2. Rearviewmirror
Što više pišem i razmišljam o najdražim pjesmama PJ-a kontam da su mi u mladosti bile najdraže one s upečatljivim temama na gitari. Pogotovo kad bi ih uspio naučiti u nadi da će neka curica prepoznat moj trud i činjenicu da nisam prao dugu kosu tjedana dana. Najčešće nisu kontale. Al' nema veze, zato imamo Eda snimljenog kako pokušava odsvirati tu istu jebenu dionicu koju sam vježbao danima. (A.E.)
Pjesma koju bi trebalo puštati na svim tulumima, a one koji na ovu pjesmu ne skaču s tih tuluma odmah i udaljiti. (E.F.)

1. Black
Koliko sam samo puta sebe gledao u ogledalu kao tinejđer i bio uvjeren da sam jadan. Debel i neugledan, prljave i smrdljive kose do dupeta, u tamno-plavoj flanel košulji iz Caritasa, slomljenog srca po već tko zna koji put a da nikad dotad nisam ni imao djevojku. Cijeli moj svijet je nužno morao biti crn i to mi je godilo. I klinci na igralištu su mi se znali podsmjehivati i izrugivati, i često sam se pitao zašto me to uopće vrijeđa. I potpuno sam razumio i suosjećao sa svakom jebenom kiticom ove pjesme i tada sam svim svojim tzv.«djevojkama» naivno, dramatično i patetično posvećivao jedan te isti stih
I know someday you'll have a beautiful life, I know you'll be a star
In somebody else's sky, but why, why, why can't it be, can't it be mine
Neke danas imaju lijepe živote, neke baš i ne. Neke više nisu ni među živima, neke nisam više nikad sreo, a za neke nisam više nikad ni čuo. I dalje sam debel, malo manje neugledan, s velikim zaliscima i rjeđom kosom koju šišam na što kraće da se prikrije skora ćelavost. Danas svakom tko me izvrijeđa se unesem u facu i sve prihvaćam bez velikih drama. Srce mi je slomilo par njih, ovaj put stvarnih djevojaka, ali to čovjek preboli i nastavi dalje. Valjda sam odrastao. Život mi nikad nije bio šareniji. Ova pjesma i dalje na mene ostavlja isti dojam kao i prije 18 godina, i podsjeća na neka davna vremena. (V.G.)
Koje smo mi svi skupa pičkice što nam je ova pjesma - "Angie" za devedesete? - pobijedila. Jesmo. Pa što onda? Nisi potpuna osoba ako nisi dijelom frajer, a dijelom pičkica, pri čemu se često pokaže kako je dio kojim se intimno više ponosimo ovaj drugi, a izgleda da ga i cure preferiraju, iako njima nikad ne treba potpuno vjerovati, jer govore jedno kad misle drugo, govore drugo kad misle prvo. Svejedno, ako ga u sebi ne uspijevate pronaći, brzo premotajte na, ne vara li me sjećanje, negdje 3:35, duboko udahnite i budite oprezni. (G.P.)

(Pisali: Ante Estrada, Vlado Gojun, Željko Krešić, Mario Đira, Domagoj Puzak, Ana, Andrija Škare, Goran Pavlov, Dražen Smaranduj, Tomislav Sporiš, Viktor Butorac, Emir Fulurija)