20 lista za jednu top 100 listu. Tek smo krenuli i odmah šok i nevjerica - stvari kao "Can't Keep", "Dead Man", "Severed Hand", "Satan's Bad"... na samom kraju. Liste stvarno nemaju smisla, ali ova će biti zakon. Redoslijed stvarno nikada nije bio važan za Pearl Jam fanove.

100. Dead Man 
The hammer that I once brought down now hovers over me. Casts a shadow, across onto me. To, a i puno puta sam bio Dead Man Walking na putu prema doma. (M.M.)

99. Satan's Bed
Prije petnaestak godina vraćam se doma kasno navečer, jesen, walkman vrti kazetu.... Dugi crni kožnjak vijori za mnom... Ovo je stvar koja u meni budi osjećaj bijesa, nadljudske snage i neke neopisive zloće koja valjda postoji u svima nama, ali čeka tamu da iskesi zube. (Lj.S.)

98. Severed Hand
Stvar kao stvorena za opener. Uvodni riff se može razvući pa publika iščekujući izlazak benda doslovno vrišti. Dogodilo se u Zagrebu i nitko to još nije zaboravio. (M.M.)

97. Push Me Pull Me
Sve o ovoj pjesmi i o 20 godina ovog benda stane u jedan jedini citat - "Opening band for the Sun". Pa s obzirom da će po prognozama astronoma, fizičara, kemičara i ostalih za koju godinu, cca. 7 milijardi njih, sunce progutati i spržiti naš divan planet, onda zaista nema razloga da ga ne dočekamo uz ovaj bend na nekom farewell tulumu. (V.B.)

96. Glorified G
Funky PJ densalica.
Go figure.
Go dense.
Go dance. (Ž.K.)

95. Save You
Zaista, nakon prva dva albuma, malo žešće pjesme Pearl Jama se o nisu baš pretjerano svidjele mom uhu. Ima tu divota poput "Brain of J.", "Spin The Black Circle" ili pak "Life Wasted", ali stvari tipa "Go", "Rearviewmirror" ili "Porch2 su teško dostižne. "Save You" je izuzetak i krasna podloga za rješavanje nakupljene negativne energije. (V.B.)

94. Let Me Sleep
Idealna pjesma za zimske praznike. Vani je hladno, vi u toploj dekici s kakaom u ruci, Ed vam pjevuši na uho, ali isto onako nevoljko, kao da se ni njemu ne da izvući van na hladnoću. No, na kraju ipak pusti glas, čisto da pojasni da ga stvarno ne dirate dok spava. Kako prikladno da je ova pjesma jedan od izgubljenih peseka! (I.)

93. Undone
Zarazni gitarski pop stabilnog ritma, nezaustavljivog zamaha i pomalo grozničave, nestrpljive atmosfere skorašnje promjene, koji zvuči kao da je Steve Wynn svratio do studija u kojem su Yo La Tengo snimali "Electr-O-Puru", jednu gotovo slučajnu b-stranu pretvara u pjesmu koja je pravi dar, poklon bon za neumorne i predane istraživanju. Koristite je po želji, kao izvrstan filer CD-R kompilacije za vožnju, ili kao potajno najdražu pjesmu benda, samo pazite da ne ispadnete kurčila koja na svojoj ljestvici nemaju ''Jeremy'', a imaju ovo. Jebiga. Promjena se tek zagrijava: Change don't come at once, there's a wave, building before it breaks. (G.P.)

92. All Or None
Edov glas u najboljoj varijanti, mastan, kaloričan i tust, a nije ti žao i hoćeš još. Nema tog čokoladnog deserta koji se može usporediti, da ne krenemo u usporedbe s nekim drugim užicima. Sve dok se ne zadere "To myself I surrender, to the one I'll never please", kad ti se duboko guštanje spoji s razmišljanjem o smislu života, dosad ostvarenom u životu i sličnim light temama. Pravi Pearl Jam - lijepi i pametni. (I.)

91. Can't Keep
Kad čak i fan koji manje brije na glazbu, a više na riječi kaže da jako voli bubnjeve na početku, to valjda nešto govori. I kak te ti bubnjevi zemu na početku i ne puštaju do kraja. U kombinaciji s Edovim glasom u sajko modu, gdje vidiš kak mu se oči prevrću u glavi čak i ako ne gledaš u njega - što više fan može poželjeti? (I.)

90. Fatal
Stone Gossard u svom najsjajnijem izdanju, u koži Veddera. Slušajući "Fatal", teško je ne upitati se kakva je to grozna pripadnica ljepšeg spola morala biti da ostavi takav ožiljak na srcu našeg naizgled krhkog Kamenka i natjera ga na pisanje ovakvih tužno - depresivnih redaka dok sjedi na podu sobe okružen praznim bocama nekog jeftinog viskija osvrćući se na prošlost. Is he truly out of mind?!? Iznimna numera, prava je šteta sto je to pravi, pravcat sveti gral PJ koncerata, o čemu govori dosadašnji broj izvođenja koji je zastao na broju četiri. (V.B.)

89. Soon Forget
Zvuči nekako bezopasno s tim malim instrumentom, kao nije ništa ozbiljno, ništa se strašno neće dogoditi. I onda fino tako nježno nastavi prebirati do kraja pjesme kad ono - scene iz horora, "heroj" pjesme umire držeći lovu u ruci, a ekipa laganini fućka. Poželiš rasprodati sva svoja zemaljska dobra i umrijeti u krajnjem siromaštvu. (I.)

88. Brother
Godinama smo slušali samo instrumental ove pjesme. Sve do reizdanja prvijenca. Tad smo ostali paf! Kad neki bend odsvira neku stvar samo 8 puta, onda ju svaki put iščekujete kao ozebli sunce. (M.M.)

87. Wash
Ovoj je pjesmi svakako bilo mjesto na "Tenu", a to što na njemu nije završila, a sjajna je, dovoljno govori o nenadmašnoj kvaliteti tog albuma. Kad Eddie zakriči, naročito u zadnjem dijelu wash my love, wash my love, wash my love... prolaze trnci. (T.S.)

86. Mankind
Zašto smo tu gdje jesmo? Što ćemo raditi sutra? Što će biti s nama? Svjetska pjesma. Jedan od hajlajta najboljeg PJ albuma. (Ž.K.)

85. Gonna See My Friend
Otvaranje albuma, izuzmemo li "Ten", nikad nije bilo toliko moćno kao s ovom stvari. Teški riff, pamtljivi refren i melodija koja te, i da nisi fan, natjera da poslušaš album do kraja. Dva puta. (M.M.)

84. Insignificance
Glazbeno mi ne sjeda najbolje, nekako se trza, ali u biti kako bi joj drugačije i bilo kad joj bombe padaju po glavi. Ne znam to objasniti, ali jedna od najdražih pjesama za derat se po kući, energija na koncertu nevjerojatna, ma genijalna stvar! Onako, svi se iz petnih žila zaderite: It's instilled to wanna live!!! pa da vidim kome se može ne svidjeti! (I.)

83. Parting Ways
Tiho je, mirno i naizgled ugodno. Ali, iskusni, okrznuti ljubavlju i šamarani životom, znaju da je tiho uvijek pretiho. Zatišje stihova iz kitica prije orkanske gitarske bure i Eddiejevo inzistiranja Drifting away izravna su svjedočanstva gašenja strasti prema kraju ljubavne veze. Easy i heavy u zajedničkom paketu, po standardnoj i standardno fascinirajućoj bendovoj recepturi. (G.P.)

82. Rats
Svijet u kome su svi jednaki. ...they don't compare... (LJ.S.)

81. Lukin
Traje minutu i svojom žestinom nadmašila je pjesmu "Blood". Ne bi me čudilo da se na kraju stvarno svidjela Mattu Lukinu (Mudhoney, Melvins) i ostaloj ekipi kojoj nije ležalo Vedderovo tovarsko zavijanje sa samih početaka karijere. Funkcionira i u akustičnoj verziji. (D.S.)

(Pisali: Marin Mastilica, Viktor Butorac, Iva, Goran Pavlov, Tomislav Sporiš, Ljubica Sporiš, Dražen Smaranduj)