50. SIGUR RÓS – Ágætis byrjun (Smekkelysa 1999.)
Ana Zadro je kriva za sve. OK, za Sigur Rós bih čuo i da nje nije bilo, odnosno čuo bi ih kad tad. Ovako smo "Starálfur" svojedobno jako vrtjeli na radijskom izdanju pot liste, a s onim vatrometom sredinom četvrte minute ove pjesme prvi put sam doživio euforiju slušajući ove Islanđane. Ni dan danas ne znam opisati osjećaje koje imam slušajući Sigur Rós, ali me ti isti svaki put nanovo obuzmu. "Ágætis byrjun" je označio početak jedne poprilično čudne glazbene priče. Mislim da se nikada nije dogodilo da jedna grupa izvodi muziku koja nema nikakve veze s bilo čime komercijalnim, dobije toliku pažnju i toliko se zadrži na glazbenom vrhu. Vilenjaci su zaista među nama. (Emir)

49. LEMONHEADS - It’s A Shame About Ray (Atlantic 1992.)
Besprijekornih 29 minuta (naknadni bonus track "Mrs. Robinson" nije dio albuma nego samo komercijalni ustupak) u kojima Dando, čini mi se dosta iskreno, dijeli priče iz svog života, ma koliko zeznute one bile. (Vrana)

48. PIXIES - Bossanova (4AD 1990.)
Treći album Pixiesa još se malo odmaknuo od “Surfer Rose”. Usprkos tenzijama u bendu, Pixiesi su na “Bossanovi” uspjeli izbacit možda najkomercijalniji hit uz “Here Comes Your Man” – “Dig For Fire”. Spot za “Velouriju” se nikada nije smio dogoditi, ali, eto, jeste i zato im isto hvala. (Leo)

47. MASSIVE ATTACK - Mezzanine (Virgin 1998.)
Ideje iz bezdana. Turneju za ovaj album su često završavali na donji način. (Željko)

46. BECK - Odelay (Geffen 1996.)
Nakon “Mellow Gold” Beck je pokazao do kuda može odvest svoj kolaž i copy paste stil. Dust Brothersi su u kući i to se čuje. Nema loše stvari na albumu. Kako bi epitet one hit wonder postao neprimjenjiv, Beck je snimio tonu hitova, a između njih i male posvete buci i distorziji. (Leo)

45. ASIAN DUB FOUNDATION - Rafi’s Revenge (Slash 1998.)
U biti je riječ o prerađenom albumu “R.A.F.I.”, no nadmašio je svog prethodnika. Zbog njega smo doznali što muči mlade Pakistance i Indijce u Engleskoj, doznali tko je Satpal Ram, jebali mater skinheadsima (doduše potajno jer su uvijek bili veći od nas), ali se i dobro naplesali. Deedar mi je još uvijek jedan od najdražih MC-ja, Chandrasonic je pokazao da se gitara mora svirati kao sempler, a Dr. Das je imao najbolje bas linije koje su dolazile s Otoka. (Ante)

44. TEENAGE FANCLUB - Songs From Northern Britain (Creation 1997.)
Često smo uvjereni da su "Bandwagonesque", "Thirteen" ili "Grand Prix" bolji albumi od ovoga. Mislim, to je objektivno istina pa zato i nije čudno što su legende iz Dinatona, u hodniku gdje se nekada nalazilo Kino Zagreb i gdje se danas nalazi Centar Cvjetni, prije 13 godina ovaj album na akciji naplatili 29 kn. No, mislim da danas, kada sva plastika prisilno mora na akciju, teško možete za toliko malo novaca pronaći toliko vrijedan pop album. "Songs From Northern Britain" je obavezni sastojak za svaku dugu i stabilnu vezu. A rekao bih da bi mogao funkcionirati i kod ponovnih početaka nakon friških i neželjenih prekida. (Dražen)

43. PEARL JAM - Ten (Epic 1991.)
Sve je u tinejdžerskom dijelu mog života bilo lako dok nije izašao "Ten“. Nabrajali su se metal izvođači i žanrovi, neprestano iscrtavali svi mogući fontovi koje su bendovi koristili (bez problema sam, recimo, logo King Diamond mogao reproducirati za minut-dva), pamtili tekstovi svih pjesama Maidena i Metallice, počela se puštati kosa, a iako je punk bio mrtav, bilo je ok slušati Nirvanu. I što onda? Pojavi se neki bend za koji ne znaš gdje bi ga smjestio, a taj ljepuškasti pjevač baš nije bio oličenje tough guya kakvi su tadašnji heroji trebali biti. Srećom me ni tada nije bilo baš toliko briga za okolinu (jer da jeste i danas bih, poput nekih tadašnjih prijatelja, radio ove stvari iz druge rečenice), pa sam potpuno izlizao kazetu na kojoj je "Ten“ bio snimljen, a kada je Sestra potpuno poludjela za Vedderovim glasom (pa i stasom), novi omiljeni bend obitelji Fulurija bio je pronađen. "Ten“ je bezgrešan album, povratak njemu ne vuče samo nostalgiju nego i iskrenu ljubav, a potpuno je nemoguće slušati ga a da se ne počne pjevušiti. Ako mi se slučajno dogodi da zaštekam na "Once“ i "Even Flow“, u onom trenutku kada u "Alive“ Eddie kaže 'she walks slowly', riječi počinju izlaziti. (Emir)

42. RED HOT CHILI PEPPERS - Blood Sugar Sex Magik (Warner 1991.)
Odlična naslovnica, još bolji album. Prva suradnja s Rickom Rubinom, koja je kreativnost RHCP iscijedila u tolikoj potenciji da je John Frusciante neko vrijeme morao inspiraciju vraćati teškim drogama. “BSSM” je također i račvanje na putu koje će RHCP dovesti do slave još neslućenijih razmjera, čak i iz perspektive ovog albuma. Ovo račvanje će ih također odvesti daleko od punk funka koji današnji fanovi benda zanemaruju s maksimalnim predrasudama na vlastitu sramotu (provjeriti pod "Thrashing", scena s tulumom). (Leo)

41. PAVEMENT - Brighten The Corners (Matador 1997.)
Osjeća se da pada mrak i da slijedi “Terror Twilight”. Možda najbolja ploča benda čija je svaka ploča možda najbolja. (Leo)