Najbolji pot albumi devedesetih #430 - #421
430. AT THE DRIVE-IN - Acrobatic Tenament (Flipside 1996.)
Debitantski album nadrkanih latinosa. Iako na njemu Omar svira bas, iako na njemu nema zida buke i agresije koja je krasila kasnije albume, na njemu se nalazi jedna od najpjevnijih pjesama koju je ovaj bend napisao, naravno riječ je o "Star Slight" - energetska bomba od minute i 18 sekundi. (Ante)
429. THE BETA BAND - The Three EP's (Regal/Astralwerks 1999.)
Je li uistinu potrebno bilo što napisati osim podsjetiti na nenadjebivih 40ak sekundi iz High Fidelityja? (Emir)
428. WARREN G - Regulate...G Funk Era (Def Jam 1994.)
Dobri doktor Dre jest bio glavni ili barem najprobitačniji dizajner cijelog zvuka poskakujućih impala i napušenih roštiljada u stražnjem dvorištu, a Snoop Doggy Dogg ikona i pozitivna karikatura, ali dušu G-funka na raskrižju žanra i imidža - žalim, ali osim DJ Quika nikoga izvan 213 crewa uopće ne razmatram ozbiljno, a mi smo totalni debili što nikoga iz ekipe nismo poludirigirano postavili na 213. mjesto ove ljestvice - ipak je utjelovio Warren G na ovoj polusatnoj limunadi. Skrativši si prezime samo na inicijal, Warren se gangsterskom njihanju omekšanog funka priklonio prije svega strastveno obožavajući muziku samu. Dok je ostatak bande najčešće odavao dojam da se repanjem bavi kako bi svojim parole officerima mogao pokazati kako ima i drugih konkretnih zanimacija osim nadmetanja crvene i plave u uličnoj disciplini drive-by shootinga, Warren G je doista uvijek bio ili u studiju za pultom ili na partyju s mikrofonom u rukama. Ruku na srce, Warren nije ni izgledao kao gangsta, iako izgled često zna varati, niti se pretjerano takvim pretvarao u svojim rimama; naslovna pjesma ploče i spomenik cijelom pokretu dirljiva je baš zbog melankolije neuključenosti koju osjeća promatrajući to brzinsko širenje životnog stila sa strane. Warren G regulira samo kada mu nije ostavljen drugi izbor, da im se doista želi pridružiti mogli bismo ga proglasiti zavidnim, ovako je samo riječ o iskrenom nerazumijevanju da se takvo nešto može dogoditi u njegovu rodnom gradu. A s obzirom na to da krila ipak ima, u vidu karameliziranih semplova i Nateovih hookova, slobodno može poletjeti iznad svega, nadgledajući zbivanja niskim kruženjem. Kao i ja svaki put skupa s njim.(Gogo)
427. SILVER JEWS - The Natural Bridge (Drag City 1996.)
Drugi album Davida Bermana može poslužiti kao odličan uvod u čarobni vrhunac stvaralaštva nazvan "American Water". Na prvijencu nazvanom "Starlite Walker" bilo je očito kako se Berman još traži u moru indie utjecaja s uporištem u Pavement-olikom indie-rocku s jedne, odnosno autorskom alter-countryu s druge strane, ali već ovdje izbrušen je jedinstven stil koji će par godina kasnije kulminirati na spomenutom remek-djelu i onda se još razvući cijelo desetljeće preko još tri solidna albuma, prije nego se Berman oprostio s bendom i razumom. Ukratko, stvarčine poput "Dallas" ili "How To Rent A Room" savršen su prikaz onoga što nas je čekalo dvije godine kasnije. (LaMario)
426. ORGANIZED KONFUSION - Organized Konfusion (Hollywood Basic 1991.)
Uz Run-DMC, ATCQ, Kool G Rapa i Nasa Organized Konfusion spada u najače snage hip hopa kvarta Queens u New Yorku. Organized Konfusion je ime koje ćete rijeđe nego češće naći na hip hop top listama. Dvojac Prince Poetry i Pharoahe Munch svoje sitno vezene rime bacaju preko podloga baziranim na fusionu i jazzu i to rade zavidnom tečnošću. Ako tražite inovativan, zanatski hip hop koji ima više od twerkanja na pameti OK su puno više od samo OK primjera. (Leo)
425. ANAL CUNT - Everyone Should Be Killed (Earache 1994.)
Bend koji je značajno proširio granice tolerancije na nasilje, glupost i uvredljivost u glazbi te dvadesetak godina oduševljavao imenima svojih pjesama uzimamo zdravo za gotovo, i ne znam bi li išta što bi itko mogao napisati to moglo promijeniti te postoji li za takvim čim potreba. Bend koji se uz najbolju volju legendarnog pokojnog osnivača Setha Putnama nije uspio raspasti sve do Putnamove smrti 2011. dovoljno je upoznati preko naziva najslušanijih pjesama na last.fmu te snimke jednog koncerta na Youtubeu. Ostalo je suvišno, za ostalo je prekasno. (Davor)
424. PANEL DONOR - Panel Donor (Lotuspool 1994.)
Izvan svog rodnog Lawrenca u Kansasu, Panel Donor je najvjerojatnije najpoznatiji kao nekadašnji bend Jeffa Conawaya, bubnjara The Psychic Paramounta, ali prvi album ovog obskurnog indie/post-hc/noise dragulja zaslužuje puno veću pozornost. (Davor)
423. EMINEM - The Slim Shady LP (Aftermath/Interscope 1999.)
Osim eventualno dijelom donekle možda na albumu nazvanim njegovim pravim imenom i prezimenom, Eminem na razini cjelovečernjeg izdanja nikada nije uspio mečirati uvjerljivu fascinantnost svojeg repanja, vrtoglave razvedenosti crtić-flowa i maštovite infantilnosti koju je podigao do nivoa kompjutorske percepcije, kao ni kompaktnim studijskim materijalom zaokružiti tornado svoje nepristojne pojave. Iz brojnih novinskih isječaka, policijskih reporta i psihijatrijskih zabilješki znamo kako sam sebi počesto nije bio najbolji prijatelj, no ta procjena vrijedi i kada fokus suzimo samo na snimljenu muziku, odnosno albume koji su se redovito gubili u bezbrojnim pjesmama i čestim ponavljanjima koja su zamlačila i najbolje fore. Naravno, to nipošto ne znači kako je žicaroško društvo ičim okaljalo zaista epohalne singlove, koje je Eminem od "My Name Is" nadalje izbacivao na redovitoj bazi, onako usput gostujući i na cijelom nizu hajlajta brojnih kolega - od svega što je ikad napravio osobni mi favoriti ostaju duet titana "Renegade" i potpuno demoliranje Papa Doca u finalu "8 milja". Stoga bi bilo potpuno nerezonski nemati jednu od, štajaznam, možda pet ili barem deset najvećih ikona koje su devedesete prevele u nulte na jednoj od pozicija projekta ovoliko megalomanske širine. Eminem je jednostavno neizbježan, zbog čega razumijem kolege koje su, za razliku od mene, glasale za "The Slim Shady LP", vjerojatno vođene onom: Ma moraš imat Eminema!, nemajući o tome reći nešto posebno osim toga da ga moraš imat. A ne moraš. Ma ipak moraš. (Gogo)
422. CAP'N JAZZ - Shmap'n Shmazz (Man With Gun 1994.)
Mladost mudrost. Emo- scremo-pop-post-nešto-punk za prave punkere. (Leo)
421. HELMET - Meantime (Interscope 1992.)
Moram priznati da, u trenutku kada sam prvi put čuo Helmet, nisam nikada čuo ništa slično. Gemil i ja smo se nakon metalske faze prebacivali na shoegaze, a David je bio taj koji je slušao 'čudne' bendove. Kada nam je na neku kazetu presnimio "Meantime" bio sam pomalo u šoku. Sav bijes koji Page Hamilton izbacuje iz sebe bilo kroz pjevanje/urlanje, bilo kroz čvrste, kotrljajuće rifove kod mladog je tinejdžera, što sam tada bio, pao na plodno tlo. Helmet je automatski postao bend koji se prati, Hamiltonov poster je dobio mjesto u mojoj sobi, a "Meantime" počasni status u glazbenoj kolekciji. (Emir)