420. LIZ PHAIR - Exile In Guyville (Matador 1993.)

Prilično sam siguran da se diljem svijeta još uvijek mogu naći klinci i klinceze koji oba albuma neprestano preslušavaju jedan za drugim, pokušavajući pronaći sve njihove nevidljive i nečujne veze, kao i u to da nešto manji broj s pravom opsjednutih fanatika već godinama književnim izdavačima šalje svoje detaljne elaborate s nadom u objavljivanje. Samo što mislim da mi vlastito slušateljsko iskustvo, evo točno dvadeset godina otkako je "Exile In Guyville" objavljen i nekih 16-17 otkako se snimljena kazeta prvi put zavrtjela u mojem indie-rock kaziću, dopušta Lizine zabavne tvrdnje kako je svoj debi modelirala kao odgovor na "Exile On Main St" prokazati kao finu, neočekivano iskusnu PR fintu. Ne možemo znati kako bi ova raskošno minimalistička ploča indie-opravdavanja klasičnog rocka - varijanta Royal Truxa za neživciranje roditelja? - prošla bez navedenog curveballa, ali mogućnost da se o njezinoj autorici piše kao o nezajažljivoj divljakuši i prizemnoj kvartovskoj real-life instanci akademskog feminizma zasigurno je napunila dobar broj magazinskih kartica. Što sve ne bi bilo ni najmanje bitno - malo sva ta pušenja i even when I was 12 zanemarimo u korist fenomenalno solidnih i prekrasno suhih pjesama - da Liz nije katapultiralo među manekenska lica bujajućega američkog undergrounda, makar je njezin lo-fi mnogo više bio posljedica okolnosti negoli uzvišen cilj. Najbolje iz oba svijeta, u svakom smislu. (Gogo)

 

419. MINISTRY - Psalm 69: How To Succeed & Suck Eggs (Sire 1992.)
Još jedan neapologestki bend devedesetih koji je znao reći bobu bobu a govnu mrš. Naravno da je najveći hit nadopunjen gostovanjem Gibbyja Hanesa. Trenutak komercijalne prihvaćenosti koja je urodila prekrasnim antiestablishmentizmom koji je prodavao svaki drugi američki 'Konzum'. (Leo)

 

418. STONE TEMPLE PILOTS - Purple (Atlantic 1994.)
Svi oni koji su Stone Temple Pilots nazivali 'grungeom za šminkere' i nisu prepoznali kako su Scott Weiland i ekipa znali napraviti odlične pjesme ("Vasoline", "Interstate Love Song", "Still Remains", "Big Empty" - to je samo s ovog albuma, a gdje je još "Core"), u biti pojma nemaju. (Emir)

417. URBAN & 4 - Otrovna kiša (Izabela 1996.)
Bilo je to vrijeme kada je glazba imala dosta termina na našoj 'državnoj dalekovodnici', a premijera "Astronauta" bila je centralni događaj jednog Hit Depoa. Hamed je u najavi više pažnje posvetio tada 14-godišnjoj Ljupki Gojić (vjerojatno je ona bila manekenka Midikena ili kako li se već zove agencija s kojom 'naš omiljeni crnac' je imao/ima veze), Danijela je vjerojatno bila vrckasta kao i uvijek u to doba karijere, a ja sam gotovo u šoku bio svjedok ogromne promjene koju je Urban, zajedno sa svojom 'četvorkom', napravio u odnosu na ono što je radio s Lauferom. Ta pjesma dobro zvuči i iz današnje perspektive, "Nebo" je jedan od najvećih hitova od kada je Hrvatske, a "Otrovna kiša" u sebi krije još nekoliko upečatljivih pjesama ("Ocean", "Kralj pola srca" i "Robot" su moji favoriti). Urbanovi adolescentski tekstovi ovdje su zvučali dobro, ne tako prenemagajući kao u kasnijem dijelu karijere, a početak suradnje s Lukyjem donio je napokon i na našoj sceni praćenje svjetskih trendova te ubacivanje trip-hop ritmova u cijelu priču. "Otrovna kiša" bila je jako dobar uvod u ono što nas je čekalo s "Ženom dijete", ali je i sam po sebi odličan album. Jedan od dva koje je Urban napravio bez Laufera.
I da, u nekom kasnijem Hit Depou sam prvi i jedini put dobio neku nagradu - CD "Otrovne kiše". Nikada nije došao na moju adresu, samo da se zna. (Emir)

 

416. P.W. LONG'S REELFOOT - We Didn't See You On Sunday (Touch And Go 1997.)
Mule je gotov. P.W. Long nije. Premda će na koncertu zaspat na barskoj stolici i tražit publiku da mu počnu pjevat pjesmu, jer se ne može pristjetiti kako ide tekst. Mortus svakako, ali ne i pokopan! (Leo)

 

415. OL' DIRTY BASTARD - Nigga Please (Elektra 1999.)
Ujesen 2000. godine, New York, odnosno onaj njegov kontingent koji su činili Wu-fanatici, što još odnosnije onda znači i jedini dio New Yorka koji se New Yorkom nazivati smije, zaokupile su dvije vijesti vezane za kolektiv zbog kojega je bilo koju drugu grupicu s nekakvim ciljićem okupljenih reperčića postalo promašeno nazivati kolektivom. Sjajna je stvar bila objavljivanje nove klanske ploče 'The W', kao i najava veličanstvenog release-partyja, dok su stranice crne kronike obavijestile kako je obožavani luđak Ol' Dirty Bastard netragom pobjegao iz rehaba zatvorskog tipa, u koji ga je smjestio sud. Sumnjam da se krema njujorškog fajnesta baš slomila prateći tragove olinjale propalice flowa pijanog psa, pogotovo što je dio njih bio dodijeljen kao osiguranje navedenoga koncerta, od kojeg se smjelo očekivati ponešto slobodnije ponašanje dijela publike. I sve je išlo prema očekivanjima, pokoji uvodni sempl ili borilački beat vrelu bi atmosferu odveo do usijanja, samo zašto je cijela dvorana potpuno zemlja-zrak eksplodirala u totalno random trenutku? Čekaj, nije valjda zbog podbuhle skitnice koja se nekako prošvercala na stejdž potežući iz boce i naporno grleći članove grupe? Doista, otkad to bijeg od zakona može čovjeka spriječiti da se pojavi na promociji novog albuma svoje grupe? 'Nigga Please' testament je tog čovjeka, koji je nakon ove avanture poživio još četiri tragikomične godine samo da bi zaživio vječno, album koji je napravio razvaljeni tulum na karminama za koje nismo ni znali da se odvijaju. Kad god u klubu čujem 'Got Your Money', posvećenu svim pretty djevojkama svijeta, prolijem piće i klap-klapćem na krajevima taktova. (Gogo)

 

414. THE JON SPENCER BLUES EXPLOSION - Orange (Crypt 1992.)
Mainstream se prišmajhlao JSBX-u nakon "Orangea". Svi su načulili uši i zatim zaboravili sve lekcije dr. Spencera jer su 20 godina kasnije otišli na koncert Jim Jones Revuea. Jer je to kao isto... Batinović je čak uzeo "Bellbottoms" za odjavnu špicu one neke svoje emisije. Zanimljivost te emisije je bila odjavna špica. "Orange" pak nudi jedno 15-ak razloga više za ostanak uz program JSBX-a. (Leo)

 

413. MY MORNING JACKET - The Tennessee Fire (Darla 1999.)
Izgleda da sam ipak konzervativno odgojen. Srećom. Jer da nisam onda bi si prije desetak godina na leđa sigurno tetovirao stihove prve pjesma s albuma: 20 times I wish you'd understand /That you're breakin' the heart of this heartbreakin' man / 20 times I wish you'd use the doo / 'Cause you're makin' this heart want some more... Uz "At Dawn" najdraža faza benda. Lo-fi himne. (Dražen)

 

412. ENON - Believo! (See Thru Broadcasting 1999.)
Jebote, nemreš Believo! koliko je ova ploča odlična! (Leo)

 

411. ASH - 1977 (Interscope 1996.)
Brit-pop je bio u punom zamahu, a iz sjeverne Irske se pojavila skupina tinejdžera koja je taj zvuk spojila s punkerskim stavom i takvim rifovima. Naslovnicu "Kung Fu" EP-a je krasio čuveni Eric Cantona 'pozdrav' nogom navijaču Crystal Palacea, a ta pjesma je samo jedna u nizu hitova s ovog albuma ("Girl From Mars", "Goldfinger", "Oh Yeah"...). (Emir)